‘Hrana postaje sve dominantniji faktor očuvanja zdravlja i prevencije bolesti‘

Na netom završenoj Real Dog Conference powered by Purina. koja se održavala u Rakitju kraj Zagreba, među govornicima je bio i Vladimir Hadžić, beogradski veterinar koji je govorio o prehrani pasa. Idealna je to bila prilika da s njim progovorimo o tome kako najbolje hraniti svoje ljubimce, ali i o pogreškama koje vlasnici rade.

Koliko se zadnjih godina promijenio pristup psećoj prehrani?

Može se reći da se percepcija nas ljudi prema psima mijenja. Psi su danas sve više „ravnopravni“ članovi obitelji. Sve je ozbiljnija njega i zdravstvena kultura vlasnika prema svojim ljubimcima, pa je neminovno došlo i do značajnog napretka u prehrani pasa. Vlasnici pasa su sve informiraniji i to je potaklo proizvođače hrana da se natječu tko će proizvesti kvalitetniju hranu za pse.

U želji da se ispune očekivanja vlasnika, marketing je počeo igrati značajnu ulogu, pa su se javili trendovi u prehrani koji nisu znanstveno utemeljeni i nemaju konkretne efekte na zdravlje ljubimaca. Ovo može dovesti potrošače u zabludu ili da ih zbuni. Iz tog razloga dobivamo veliki broj pitanja vlasnika pasa kako da pravilno hrane svoje ljubimce.

U svakom slučaju, kvaliteta ishrane pasa se značajno poboljšao, što je dovelo do produženja životnog vijeka pasa. Kvalitetne hrane, koje su dobro odabrane prema starosti, veličini i načinu života pasa dovele su do smanjene mogućnosti deficita u unosu hranljivih tvari, a to posljedično utječe na bolje zdravstveno stanje i duži život ljubimaca.

Je li bolje psu kuhati doma ili kupovati hranu?

Ako mene pitate ja bih se bez razmišljanja opredijelio za kvalitetnu tvorničku hranu. Ona je napravljena prema jasnim znanstvenim principima koji su definirani na temelju istraživanja nutricionističkih znanstvenih instituta za prehranu pasa. Najznačajnije institucije ovog tipa su europski FEDIAF i američki AAFCO. Ovi instituti daju preporuku kako bi trebalo formulirati hranu za pse i to je jedini pravilan pristup pravljenju idealnog obroka za pse. Osim toga, ona je higijenski i nutritivno sigurna, lako se dozira, ima relativno rok dug trajanja, ako dajete dobru hranu, ne razmišljate o potencijalnim deficita u prehrani, štedi vrijeme... Iz moje perspektive i s iskustvom koje imam, nisam siguran da bih se usudio pripremati hranu u kućnim uvjetima. Uvijek bih razmišljao o tome da hrana nije dovoljno izbalansirana, da će nešto od nutrijenata psu faliti ili da će nešto drugo dobiti viška.

U čemu najčešće griješe ljudi koji sami pripremaju hranu psima?

Ljudi koji se odluče sami pripremati hranu mogu pogriješiti na više načina i greške su vrlo česte. Prvo, odokativno procjenjivanje obroka bez uzimanja u obzir potreba određene kategorije psa dovodi do deficita ili suficita u ishrani. Deficiti vode do pothranjenosti, a suficiti do debljanja sa svim pratećim oboljenjima u oba slučaja.

Ljudi nisu informirani koje namirnice mogu dati psima, a koje su im štetne, pa se vrlo često javljaju trovanja namirnicama koje su kod ljudi potpuno normalne u prehrani. Trovanje ne mora biti očigledno,e već ona mogu biti suptilna, bez vidljivih manifestacija, ali s kumulativnim efektom kroz duži vremenski period.

Cijena hrane, a pre svega mesa, dovodi do toga da ljudi prave kompromise uzimajući hranu lošije kvalitete i nepoznatog porijekla. Te namirnice mogu biti ili lošije biološke vrijednosti ili čak pokvarene, što može dovesti do ozbiljnih posljedica po zdravlje psa.

Sve više pasa ima alergije na hranu... Zbog čega?

Nutritivne alergije (alergije na komponente hrane) su vjerojatno i najzastupljeniji vid alergija kod pasa. Što se broj pasa tiče koji obolijevaju od nutritivnih alergija, odnosno kako mi to zovemo incidenca pojave bolesti, nisam siguran da je u porast, mada neke studije pokazuju da se povećava broj pasa koji pate od alergija. Kao objašnjenje ove tvrdnje navodi se paradoksalna situacija, a to je da se psi danas hrane kvalitetnijom i raznovrsnijom hranom. Ovakva prehrana dovodi organizam životinje u kontakt s veoma raznovrsnim alergenima hrane još u najranijem djetinjstvu, što kasnije može da dovede do ispoljavanja alergija.

Još jedno bih htio da napomenem kada su alergije u pitanju. Postoji termin takozvanog „slaganja alergena“. To znači da pas može biti alergičan istovremeno na neku komponentu hrane, na slinu, buhe i na neki alergen iz zraka. Kada su sva ova tri alergena prisutna prelazi se prag osjetljivosti i javljaju se simptomi alergije kao što su dijareja, povraćanje, promjene na koži, svrab i slično. Međutim kada uklonimo jedan od ova tri alergena, recimo uradimo antiparazitska zaštitu, iako su dva preostala u kontaktu sa psom, oni su ispod praga osjetljivosti i dolazi do nestanka simptoma alergije.

Kada pričamo o alergijama potrebno je promatrati globalnu sliku, a ne pojedinačnog psa. Nekako svi primjećujemo da je pileće meso postalo dominantan alergen. Međutim, ovo nije baš točno. Pileće meso se nalazi nisko na listi alergena kod pasa ispod mliječnih proizvoda, mesa divljači i govedine, ali kako se pileće meso najviše koristi kao izvor animalnih proteina u hrani za pse tako i imamo ukupno najveći broj pasa koji su osjetljivi na pileće meso.

Danas postoji i trend komercijalnih hrana koje su pripremane bez žitarica i glutena kako bi se navodno spriječila pojava alergija. Naravno ovo je samo vid marketinga jer gluten iako je biljni protein ne predstavlja alergen, ili je broj pasa alergičnih na gluten zanemarljiv.

Na sreću dijagnostika i liječenje alergija je danas na veoma visokom nivou kod pasa. Nutritivne alergije se veoma lako detektira i drže se pod kontrolom primjenom specijaliziranih veterinarskih dijeta koje kao izvor proteina imaju hidrolizirane proteine najčešće soje, koji ne mogu da izazovu alergije, a osiguravaju sve hranljive materije potrebne za zdrav život.

Postoje li namirnice koje su psima zaista opasne, a ljudi toga nisu toliko svjesni? Svi znamo za čokoladu i alkohol, ali postoje li neke druge koje bi trebalo izbjegavati?

To je jedno od najčešćih pitanja koja dobijemo i nekako, veterinari nikada ne daju kompletan odgovor, pa ostaje prostora za zabunu kod vlasnika pasa.

Dobro ste rekli čokolada je otrovna za pse. Pričamo naravno o crnoj čokoladi koja sadrži veće koncentracije kakaa. Kakao sadrži metilksantine (teofilin i teobromin) koje pas ne može da probavi i koji kod njih izazivaju snažne ekscitacije centralnog nervnog sistema praćene tahikardijom. Ovo stanje je jako opasno za pse. Konzumiranje jedne table crne čokolade može da dovede do smrti psa srednje veličine. Psi alkohol vole, ali je etanol otrovan za pse. Često se viđaju trovanja pasa antifrizom za automobile, jer im je ukus i miris alkohola prijatan.

Grožđe, a posebno suho grožđe može izazvati ozbiljna oštećenja bubrega kod pasa. Krumpir, ako mu je zelena kora, sadrži supstancu koja se zove solanin. Ona je termostabilna i ne uništava se kuhanjem. Solanin može da izazove febrilna stanja i kod pasa i kod ljudi.

Beli (češnjak) i crni luk sadrže supstance koje se nazivaju tiosulfati i oni mogu da izazovu anemiju kod pasa. Naravno potrebna je velika količina (9 g) luka po kilogramu tjelesne mase da bi se ispoljili simptomi trovanja).

Mlijeko se ne preporučuje kod pasa, jer psi mogu biti osjetljivi na mliječni protein kazein i mliječni šećer laktozu. Laktoza može vezati vodu za sebi i izazvati dijareje kod pasa. U fermentiranim mliječnim proizvodima laktoza pod djelovanjem mliječnokiselinskih bakterija prelazi u mliječnu kiselinu. Iz tog razloga je mnogo povoljnije davanje jogurta i drugih fermentiranih proizvoda nego mlijeka.

Jaje je dobar nutritiv, ali se uvijek daje termički obrađeno da bi se neutralizirala supstanca koja se naziva avidin i koja može biti štetna za pse. Ona vezuje za sebe biotin i spriječiti unos ovog vitamina sa svim posljedicama koje to nosi po organizam.

Avokado sadrži supstancu koja se zove persen i koja je otrovna za pse. Ova supstanca se nalazi više u listu, korijenu i koštici avokada, ali se može naći i u plodu pa ga treba izbjegavati kod pasa.

Nepečena tijesta sadrže kvasce koji mogu fermentirati u probavnim organima pasa oslobađanjem velike količine plinova. Ovo može izazivati probleme u probavi.

Na koji se način hranom može psima pomoći u borbi za zdravlje?

Hrana postaje sve dominantniji faktor očuvanja zdravlja i prevencije bolesti. Pravilna ishrana dokazano produžava životni vijek i kvaliteta života pasa. Specijalizirane hrane su namìnjene točno određenim kategorijama pasa i tako se preveniraju neka stanja koja nastaju u turbulentnim periodima života kao što su odvikavanje od sisanja, rast, graviditet i laktacija.

Hrana također može uticati na ekspresiju dominantnih karakteristika nekih rasa pasa, kao što je to na primer kvaliteta kože i dlake kod izložbenih primjeraka malih pasa.

Ovdje treba navesti i sve savršenije veterinarske dijete koje su namijenjene kao potporna terapija kod određenih bolesti, ali i preveniranju, sprečavanju progresije, pa čak su i prvi izbor za liječenje nekih oboljenja. Navest ćemo samo neke: 60 posto gastrointestinalnih oboljenja se veoma efikasno može izliječiti primjenom gastrointestinalnih dijeta, nutritivne alergije se isključivo rješavaju hipoalergenim dijetama, bubrežna oboljenja se gotovo isključivo drže pod kontrolom specijaliziranim renalnim dijetama, isto tako progresija srčanih oboljenja se kontrolira kardiološkim dijetama. Ne treba izostaviti ni rješavanje gojaznosti, dijabetesa, osteoartritisa... upotrebom veterinarskih dijeta. Oporavak pasa poslije kirurških intervencija ili dužih i težih bolesti je značajno uspješniji uz upotrebu posebnih dijeta namijenih oporavku i nadoknadi rezervi nutrijenata koji su izgubljeni. Preživljavanje pasa kod upotrebe ovih dijeta je značajno u boljem procentu.

Mnogi veterinari savjetuju da se psima granule suhe hrane namaču prije nego ih pojedu, no drugi to ne preporučuju. Koja je grupa u pravu i zbog čega? Možete li nam to malo pojasniti.

Moram reći da su i jedni i drugi u pravu. Danas se proizvode granule koje se lako rehidriraju vodom. Hoće li pas jesti nakvašene granule ili suhe zavisi samo od afiniteta psa. U svakom slučaju tu nema greške. Nekim psima je bolja palatabilnost hrane kada se granule nakvase zbog bolje isparljivosti aromatičnih materija koje psi osjećaju mirisom i koje im podižu apetit. Nakvašenim granulama pas unosi i dovoljnu količinu vode što je jako pozitivno zbog bolje hidratacije organizma. Ono o čemu treba voditi računa je da nakvašena hrana ne može dugo da stoji u činiji i brže podleže kvaru. Što se granula tiče one su također idealan način hranjenja. Kod hranjenja granulama obavezno je da svježa voda uvijek bude na dohvat šape psu.

Danas se kod pasa vrlo često primjenjuje doktrina „mixed feeding“ odnosno ishrana kombinacijom suhe i vlažne hrane. Kod pasa se suha i vlažna (konzervirana) hrana miješaju u istoj posudi. Kada se ovako hrani pas potrebno je smanjiti količinu nutrijenata suhe hrane (količinu hrane) za onoliko koliko mu je dodati vlažne hrane. Najbolje je da obje hrane, i suha i vlažna, budu od istog proizvođača i to kvalitetnog. Na pakovanjima ovakvih hrana postoje tablice ishrane koje vam pojašnjavaju koliko hrane treba da bude dnevni obrok psa ako se daje samo suha hrana, a koliko ako se daje u kombinaciji suha i vlažna hrana.

Mješovitom ishranom se koriste benefiti i suhe i vlažne hrane. Unosi se dovoljna količina hranljivih materija, povećava se palatabilnost i svarljivost hrane, a i povećava se unos vode posebno u ljetnim mjesecima.

Trebaju li zdravim psima dodaci u prehrani i kada je najbolje početi s njima? Koje biste vi preparate preporučili kao nužne za dobrobit pasa?

Među vlasnicima pasa, pa i među veterinarima postoji razmimoilaženje mišljenja kada se pokrene ovo pitanje. Moje mišljenje je da je istina negdje između.

Ako je pas u dobroj kondiciji, bez pretjeranih fizičkih napora i ako je zdrav, kvalitetna tvornička hrana je dovoljna i ne treba dodavati bilo kakve suplemente. Međutim određena fiziološka i patološka stanja mogu iziskivati upotrebu suplementacije ishrane.

Tako, na primjer,upotreba kalcijskih suplemenata se preporučuje ženkama u posljednjoj trećini graviditeta kako bi se spriječio gubitak kalcija kroz mlijeko.

Psi koji su u intenzivnom treningu, izložbeni, službeni, lovni psi, kao I ženke u laktaciji iziskuju suplementaciju energijom i gradivnim materijama kao što su preparati s kvalitetnim mastima i aminokiselinama.

U nekim patološkim stanjima kao što su zapaljenja jetre i bubrega, zatim kod osteoartritisa pasa, kod oporavka od kroničnih bolesti, svakako je opravdana upotreba suplemenata namijenih liječenju ovih patologija.

Davanje suplemenata na svoju ruku i bez prethodno definiranog cilja može imati i negativne efekte po zdravlje pasa. Recimo kalcij, koji se na žalost još uvijek, masovno preporučuje psima čak i od strane veterinara ima veoma negativan efekt na mineralizaciju kostiju uz prateću kalcifikaciju i nepravilan razvoj zglobova. Mogu se javiti čak i kalcifikati na krvnim sudovima.

Ono što vlasnici pasa rade je davanje psima lošije hrane uz pokušaj nadoknade hranljivih materija kroz suplementaciju. Ovo je naravno potpuno pogrešan pristup ishrani.

Dakle da zaključim, osnova je kvalitetna uravnotežena Ishrana, a suplementacija je sekundarna potreba u izvanrednim situacijama.

Naravno ne treba miješati suplemente s poslasticama za pse. Poslastice za pse uglavnom nemaju biološku vrijednost i mogu dovesti do problema gastrointestinalnog trakta pasa i do gojaznosti ako se daju u pretjeranim količinama. Pozitivna strana poslastica je građenje emotivne veze između psa i njegovog vlasnika, ali se isto tako ova emotivna veza i privrženost može graditi i na bazi igre i maženja. Ove radnje potiču lučenje hormona sreće kod psa na isti način kao i nagrađivanje psa poslasticama, ali za razliku od poslastica nema unosa “praznih kalorija”.