Hrvatska pošta izdaje četiri nove markice s likovima omiljenih pasmina

Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 21. veljače četiri nove prigodne poštanske marke iz serije „Dječji svijet – kućni ljubimci“. Ovaj su put motivi na poštanskim markama psi: bigl, dalmatinski pas, škotski ovčar i pomeranac. Autorica maraka je Katarina Lončar, dizajnerica iz Zagreba, a nominalna vrijednost označena je slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te poštarine za dopisnicu odnosno razglednicu u unutarnjem prometu. Marke su izdane u zajedničkom arčiću od 8 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Hrvatska pošta

Bigl

Bigl je dosta stara i stabilna pasmina nastala u Engleskoj. Prvi se put pod tim imenom spominje 1515. u knjigama kralja Henrika VIII., a stoljeće poslije kao „mali bigl“. Jedan od predaka bigla bio je i tzv. Hubertov pas. Britanski kinološki savez 1890. priznao je i opisao ovu pasminu koja je stvarana samo za lov, i to pojedinačni, a pogotovo za progon divljači u čoporu.

Danas je bigl prema standardu visine do 40 cm i težine do 18 kg, kompaktne je građe na relativno malenim, snažnim nogama koje mu pružaju brzinu i izdržljivost. Glava ovog psa duga je te ima izvrstan njuh, a jedna od karakteristika bigla su dugačke, obješene uši. Biglova dlaka kratka je i čvrsta te su priznate sve boje osim smeđe – najčešće su dvobojni, ali ih ima i trobojnih. Još jedna važna stvar kod bigla je da vrh repa mora biti bijel te mora stajati ravno uvis poput antene. Bigli su inteligentni psi čvrstoga karaktera te se slažu s drugim psima nakon što utvrde hijerarhiju zato što se pokušavaju nametnuti kao vođe.

Hrvatska pošta

Dalmatinski pas

Naziv ove prelijepe pasmine govori o njezinu podrijetlu jer dalmatinski pas ili popularno dalmatiner potječe s našeg područja. To je jedna od najstarijih pasmina što potvrđuju nađene slike stare 4000 godina na kojima je prikazan pas sličan današnjem dalmatineru. Kroz povijest su ga još nazivali dubrovački gonič, a poslije i dalmatinski ptičar. Služio je kao ratni pas i kao pratnja senjskim uskocima te se upotrebljavao u lovu kao lovac na ptice i aporter, a znao je i čuvati stada te loviti štetočine. Dalmatinski pas nekad je često bio prethodnica i pratnja

vatrogasnim kolima. Međunarodni kinološki savez prihvatio ga je i propisao standard 1955. godine.

Kada se počeo prikazivati crtani film „101 dalmatinac“, popularnost ove pasmine naglo je porasla u čitavom svijetu, a pogotovo nakon što je snimljen i igrani film o njihovim vragolijama. To je dovelo do toga da su ove pse počeli masovno uzgajati ne pazeći pritom na genetiku što je dovelo do određenih zdravstvenih problema i mana. Danas je to riješeno i ako želite nabaviti dalmatinskog psa, raspitajte se za uzgajivačnicu koja ima ugled i dobre rezultate na izložbama. To je jamstvo da ćete nabaviti zdravog i stabilnog prijatelja.

Hrvatska pošta

Škotski ovčar

Puno je pasmina pasa nazvanih prema geografskom podrijetlu, no škotski ovčari dobili su i namjenu za koju su uzgajani. Iako podrijetlo pasmine nije do kraja istraženo, pretpostavlja se kako su u Britaniju došli u vrijeme rimskih osvajanja. Tada još nisu ovako izgledali, a služili su za čuvanje stoke. Svoj današnji izgled zahvaljuju kraljici Viktoriji koja je s imanja u Škotskoj dovela u London nekoliko primjeraka škotskog ovčara i počela njihov uzgoj. Izvorno su ovi psi bili crne boje da bi se uzgojem dobili primjerci u više kombinacija boja, a crna se pritom izgubila.

Škotski ovčari izvrsni su i kao službeni psi te kao terapeutski, za rad s osobama s posebnim potrebama. Ako se odlučite nabaviti ga, a aktivna ste obitelj, nađite provjerenog uzgajivača, upoznajte se s njim i od prvog dana počnite s odgojem – steći ćete vjernog prijatelja za dugo vremena koji osim povremene njege krzna, samo traži da mu date posla.

Hrvatska pošta

Pomeranac

Pomeranac je još jedna pasmina pasa čiji naziv potječe od područja na kojem se počeo uzgajati, a to je Pomeranija u današnjoj Njemačkoj i Poljskoj. Ovaj je pas nastao od pasmine špic, čija je minijaturna kopija. Tijekom 18. stoljeća počelo se s uzgojem malih pasa, a poznato je da je kraljica Viktorija imala jako malenog špica.

Visina pomeranca iznosi od 18 do 22 cm. Ima debelo i gusto krzno koje se sastoji od dvaju slojeva: kroz gustu poddlaku vire duže dlake crne, narančaste, sive, smeđe ili bijele boje, kao i kombinacija navedenih. Dlaka na vratu podsjeća na lavlju grivu i uokviruje lice s njuškicom koja podsjeća na lisičju. Težina pomeranca je od 1,8 do 3,5 kg, no oni toga nisu svjesni, pa se ponašaju kao da imaju 40 kg. Izvrsni su čuvari i na bilo koju prijetnju javljaju se glasnim i ustrajnim lavežom. Inače su jako društveni i razigrani i lako se sprijatelje s većim psima, mačkama i ljudima.