‘Kad je Milo vidio more, htio ga je ugristi. Na kraju je od sreće dobio upalu repnog mišića‘

Antonela Đinđić - Nela miljenica je publike, beskrajno ljubazna i simpatična mlada žena čiji album ‘Melodrama’ odnedavno hara top ljestvicama. Ime je dobio po Nelinoj prvoj autorskoj pjesmi i sadrži singlove koje je glazbenica postepeno objavljivala od 2017. godine. Već godinu dana Nela je ponosna skrbnica i preslatke životinjice koju nam je ovom prigodom predstavila.

Tko je tvoj kućni ljubimac?

Moj kućni ljubimac je pas Milo, čistokrvni mješanac žute kratke dlake kao labrador i oblika tijela kao ptičar (mama mu je mješanka labradora, a tata nepoznat), ima bijelu crticu na sredini glave i bijele čarapice na šapama, star je točno godinu dana.

Kako ti se život promijenio otkad imaš kućnog ljubimca?

Život mi se prilično promijenio jer brinem o jednom biću koje isključivo ovisi o meni. Moram priznati da se nisam baš usrećila s njegovim karakterom, budući da je on idealan pas za aktivnog vlasnika što ja baš i nisam. Odrastala sam uz labradore cijeli život koji mi jako pašu jer su tromiji i smireniji psi (uglavnom), a Milo je sve suprotno od toga. Između kupnje labradora i udomljavanja psa koji je potekao od labradora odlučila sam se na udomljavanje. Tako da smo moj obožavani mali divljak i ja sad osuđeni jedno na drugo. Većinu naredbi mališan zna, ali uglavnom sluša samo ono što mu odgovara. Užasno je srčan, ogromna je maza i ne mogu zamisliti svoj sadašnji život bez njega toliko da ga sanjam kad je na čuvanju.

Kako balansiraš između brige o ljubimcu i posla kojim se baviš?

Bogu hvala, postoji moja obitelj s kućom i dvorištem pa kad god negdje moram biti dulje od 4-5 sati zamolim njih da ga pričuvaju. I onda sam mirna jer ih Milo obožava i uvijek je sretan kad je s njima.

Koju bi anegdotu mogla podijeliti s nama?

Ima ih bezbroj, ali izdvojit ću dvije od prije par dana. Uglavnom, prvi put smo s njim otišli na more i odveli ga na kupanje. Lajao je na more i pokušao ga ugristi u zraku dok je prskao oko sebe. Onda se ohrabrio i počeo plivati, ali toliko je plivao da je dobio jaku upalu repnog mišića i nije mogao mahati repom ni skakati ni trčati od bolova.

Druga je da nam je u dvorište na moru ušla jedna predivna bijela mačka. Dvorište je smatrala svojim. Bila je neobično hrabra i luda. Koliko god Milo mislio da je on hrabar, na kraju je ona njega lovila po dvorištu.

Kupiti ili udomiti?

Što god da tko želi, dokle god ima uvjete da tom psu pruži ljubav, dom i sigurnost. Kako god da okreneš imati psa je luksuz, bio kupljen ili udomljen. Ja se više zalažem za udomljavanje, ali definitivno ne osuđujem ljude koji žele određenu pasminu s određenim karakteristikama, to sam shvatila tek nakon što sam sama udomila Mila. Veliki plus kod udomljenih pasa je što su većinom mješanci pa su automatski genetski zdraviji.