Kako zapravo žive svinje u prirodi, a kako u industrijskom uzgoju? Evo prave istine...

Kada su u svojem prirodnom okruženju – a ne na tvorničkim farmama – svinje su društvene, zaigrane životinje sa zaštitničkim osobinama, koje se vežu jedna za drugu, opuštaju na suncu, i rade gnijezda. Nemaju razvijene znojne žlijezde, pa se hlade kupajući se u vodi ili blatu tijekom vrućina. Blato koriste i za zaštitu od sunčevih opeklina te od insekata i parazita, pišu Prijatelji životinja.

Praščići čuvaju toplinu grupiranjem u skupine. Sklonost grupiranju u skupine očita je i u starijih svinja u hladnom okolišu. Pri visokim temperaturama svinja ne mijenja način disanja od brzog i plitkog do sporog i dubokog, kao što čine neke druge životinje, pa svinje pri visokim temperaturama doživljavaju stres, ako nisu u mogućnosti ohladiti se.

Kao i divlja svinja u prirodi, svinja se priprema za porod tako što počinje uređivati sklonište ili 'gnijezdo'. Ako je zatvorena u boksu u uzgoju, ona će instinktivno pokušati urediti 'gnijezdo' skupljajući slamu ili piljevinu ispod sebe.

Mama svinja vrlo je brižna, njuškom potiskuje praščiće prema trbuhu i sisama ili ih podvlači natrag prednjim nogama. S praščićima počinje i glasovno komunicirati. Nakon određenog vremena poslije poroda prihvaća i praščiće druge svinje.

Majka i djeca povezani su velikim brojem znakova. Najvažnije su glasovne poruke, pokreti i geste, a važnu ulogu imaju i vizualni i kemijski znakovi. Prije nadolaženja mlijeka, majka svinja znakovitim roktanjem oglašava nadolazeće sisanje, provjerava jesu li svi praščići okupljeni oko sisa i jesu li pronašli mjesto uz svoju bradavicu. Intenzitet roktanja majke sustavno je povezan sa stupnjem sisanja, naročito u prvim danima života. Stariji praščići započinju komunikaciju s majkom glasovnim porukama, tjelesnim dodirom i gestama masiranja vimena, a radi izazivanja nadolaženja mlijeka i sisanja.

Svinja je poznata kao izrazito društvena životinja. Kao i druge životinje, svinje međusobno komuniciraju i prenose svoj socijalni status, koordinaciju pojedinih aktivnosti (početak sisanja praščića), upozoravaju na pojavu opasnosti, na pravilnu orijentaciju, na početak spolne aktivnosti i dr.

Pri velikoj prenapučenosti naročito je izražena socijalna dominacija. Često na liniju klanja iz depoa svinje dolaze redoslijedom onako kako su zajednički živjele u skupini tijekom uzgoja, premda su pri istovaru u klaonici bile raštrkane. No, u smrt odlaze zajedno.

Svinje stalno međusobno komuniciraju. Više od 20 njihovih groktaja, roktaja i skvičanja identificirano je za različite situacije, od vabljenja partnera do izražavanja gladi. Novorođeni praščići uče trčati na glas svojih majki, a majke svinje pjevaju svojim mladima dok ih hrane.

Svinje imaju jako dugotrajno pamćenje. Dr. Stanley Curtis, prijašnji zaposlenik Sveučilišta Penn, stavio je loptu, frizbi i bučicu ispred nekoliko svinja te ih je uspio naučiti da preskoče, sjednu pokraj ili donesu bilo koji od objekata kad im je rekao. Isto tako, mogle su raspoznavati te objekte još tri godine poslije.

Biologinja Tina Widowski proučava svinje i divi se njihovoj inteligenciji: ''Kada sam radila s majmunima, znala sam ih gledati i reći: 'Da ste svinje, već biste ovo shvatili.'''.

Znanstvenici na Sveučilištu Illinois saznali su da, ne samo da svinje preferiraju određenu temperaturu, već su sposobne naučiti kroz metodu pokušaja i pogrešaka kako upaliti grijanje u hladnoj staji, ako im se pruži prilika, te kako ga ugasiti ako im je prevruće.

Za svinje je poznato da sanjaju, prepoznaju vlastita imena, uče 'trikove' za nagradu poput sjedenja i vode društvene živote takve složenosti kakva je ranije primijećena samo u primata. Mnoge svinje čak spavaju jedne na drugima, poput pasa. Neke se vole grliti, a neke više vole imati prostora.

Ljudi koji vode utočišta za životinje gdje su i svinje kažu da su one sličnije ljudima nego što bismo rekli. Poput ljudi, svinje uživaju u slušanju glazbe, igranju s nogometnim loptama te masažama. Svinje mogu čak igrati videoigre!

Poznato je da svinje spašavaju živote drugima, uključujući njihove ljudske prijatelje. Prema londonskom časopisu The Mirror, 'svoju kućnu ljubimicu praščića Pru hvalila je njena skrbnica ... nakon što ju je izvukla iz blatnog tresetišta.' Skrbnica je rekla: 'Paničarila sam dok sam bila zaglavljena u tresetištu. Nisam znala što da napravim i mislim da je Pru to osjetila. ... Imala sam kod sebe uže koje koristim kao pasju uzicu i stavila sam je oko nje. Vikala sam joj da ide kući, a ona me, hodajući prema naprijed, polako izvlačila iz blata.'

Uz Pru, tu je i Priscilla, svinja koja je spasila malog dječaka od utapanja; Spammy, koja je vodila vatrogasce do zapaljenog štaglja kako bi spasili njenog telećeg prijatelja Spota; i Lulu, koja je pronašla pomoć za svoju ljudsku prijateljicu koja je imala srčani udar. Svinja Tunia je otjerala uljeza, a druga, Mona, držala je za nogu sumnjivca koji je htio pobjeći dok nije došla policija.

Mnoge su svinje iz utočišta završile u novim domovima nakon što su skočile s kamiona koji ih je vodio u klaonice i pobjegle. U Engleskoj je na povijesnu katedralu postavljen kamenorez svinje koja se zvala Butch, nakon što su Butch i njegov prijatelj Sundance pobjegli iz klaonice i lutali zemljom prije nego što su bili uhvaćeni. Srećom, javni apel protiv klanja omogućio je da Butch i Sundance odu u utočište.

Kada ljudi razmišljaju o tome kako se svinje uzgajaju za meso, najčešće pomisle na filmove Šarlotina mreža i Praščić Babe, što je daleko od stvarnosti.

Gotovo sve od 100 milijuna svinja, koliko ih se u SAD-u svake godine ubije za hranu, trpe užasavajuće uvjete na industrijskim farmama. Ove društvene, osjećajne životinje provedu svoje živote u izrazito krcatim, prljavim prostorima, u kojima su lišene čak i prirodne sunčeve svjetlosti do dana kada su natrpane na kamion koji ih vozi u klaonicu. U Hrvatskoj se godišnje zakolje oko 900.000 svinja.

Majke svinje provedu svoje živote zarobljene u sićušnim metalnim boksovima. Nikada ne mogu osjetiti toplinu i udobnost gnijezda ili nježno njuškanje partnera. Umjesto toga, okružene su hladnim metalnim šipkama i leže na mokrim betonskim podovima pokrivenima izmetom.

Kada su dovoljno stare za rađanje, umjetno su oplođene i zatvorene tijekom cijele trudnoće u kavezima premalima da se okrenu ili udobno legnu u njima.

Nakon što rode, majke svinje preseljene su u kaveze sa sitnim dodatnim betonskim dijelom na kojemu mogu hraniti praščiće. Jedan od radnika opisuje proces: 'Prebiju ih na mrtvo ime (majke svinje) kako bi ih ugurali u kaveze jer one ne žele ići. To im je jedina prilika da prošeću, da se protegnu, a one ne žele (vratiti se u kavez).'

Radnici ponekad vežu majčine noge širom tako da se ne može odmoriti od sisanja praščića. Mogu joj se razviti otvoreni dekubitusi na tijelu zbog manjka kretanja. Ovaj je postupak toliko barbarski da su takvi kavezi za rađanje zabranjeni na Floridi, u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Švedskoj, a zabrane će nastupiti u nadolazećim godinama i u Arizoni, Kaliforniji, Oregonu, Ohiju i u Europskoj uniji.

Praščići su odvojeni od svojih majki nakon manje od mjesec dana. U prirodnim okolnostima ostali bi sa svojim majkama nekoliko mjeseci. Majke su ponovno oplođene te se krug prisilnog razmnožavanja i zatočeništva nastavlja.

Ovo intenzivno zarobljeništvo uzrokuje slabost, stres i veliku dosadu. Zbog toga što im nedostaju praščići i zbog toga što ne mogu raditi ništa osim buljiti u šipke ispred sebe, majke svinje često polude, neurotično žvačući šipke svojega kaveza ili opsesivno pritišćući svoje boce s vodom. Nakon tri ili četiri godine, kada su njihova tijela iscrpljena i njihovi umovi gurnuti preko ruba ludila, poslane su na klanje.

Za to vrijeme, muškim praščićima su odrezani testisi, repovi, napola odsječeni zubi i unakažena uha, sve bez ikakvog sredstva za ublažavanje bolova. Odvajanje praščića od majke iznimno je stresno i ostavlja često velike posljedice. Osim odvajanja od majke, stres za praščiće je i premještanje i prijevoz u novu okolinu, povećana grupa životinja unutar koje se uspostavlja nova socijalna hijerarhija, promjena uvjeta mikroklime i promjena vrste hrane.

Nagužvani su u torove s mnogim drugim praščićima, gdje ih se drži dok ne narastu dovoljno za klanje.

Prema jednom časopisu orijentiranom na proizvodnju svinjskog mesa, životinjama nije dano gotovo nimalo mjesta za kretanje zato što 'pretrpavanje svinja donosi novac'.

Prirodno besprijekorno čiste, svinje na industrijskim farmama prisiljene su živjeti u vlastitom izmetu i bljuvotini, a ponekad čak i među truplima drugih svinja. Ekstremno pretrpavanje, loša ventilacija i smeće uzrokuju jako širenje bolesti. Prije nego što ih se pošalje u klaonicu, 70% svinja na industrijskim farmama boluje od lezija uzrokovanih upalom pluća. U bilo koje vrijeme, više od četvrtine svinja boluje od šuge. Dobivaju ogromne količine antibiotika kako bi ostale na životu u ovakvim uvjetima, no mnoge umru od infekcija.

Zbog bolesti, manjka prostora za kretanje i genetske manipulacije zbog koje rastu prevelike i prebrzo, svinje često obole od artritisa i drugih bolesti zglobova. Mnoge svinje na industrijskim farmama prisiljene su živjeti na daščanim podovima iznad glomaznih jama s gnojivom. Manje svinje često pate od ozbiljnih ozljeda nogu kada im se noge zaglave između dasaka.

Neki farmeri, koji se uvijek brinu oko materijalnog aspekta, jednostavno ubiju bolesne životinje umjesto da im daju lijekove ili veterinarsku skrb. Neovisno u kojem tipu uzgoja svinje žive, na kraju sve završavaju život u klaonicama.