Suživot sa psom započinje još u danima kada odgovorni budući vlasnik razmišlja i donosi odluku o nabavi i izboru kućnog ljubimca s kojim će provesti njegovih desetak godina. Najprije morate imati na umu i biti iskreni prema sebi hoćete li se uistinu moći u potpunosti posvetiti životinji, tako da nepromišljena odluka o nabavljanju psa ne povuče za sobom godine traumatična iskustva u kojima će vam on biti samo na teret i s kojim nećete znati što činiti, piše Slobodna Dalmacija.
Nadalje, potrebno je preispitati i svoje financijsko stanje, jer odluka o nabavi psa povlači za sobom i rješavanje pitanja o sustavnoj brizi o ljubimcu, koja uključuje odgovarajući smještaj, redovito hranjenje i liječenje.
Tek nakon što ste sigurni da uistinu želite psa, da se možete o njemu brinuti i to financijski pratiti, možete razmišljati o izboru pasmine koja će vam najviše odgovarati. I upravo je ovaj segment bitan jer je važno odabrati pasminu koja će odgovarati i vašim financijskim mogućnostima, uvjetima smještaja životinje te stvarnoj potrebi za pojedinim predstavnikom određene pasmine. Svjedoci smo, na žalost, kako se u pomodarstvu, pod utjecajem filmova, društvenih mreža, razgovora s prijateljima, često puta donosi pogrešna odluka i nabavlja pas koji nam uopće nije potreban, kojemu se ne možemo prilagoditi s obzirom na njegove potrebe i pronaći mu pravo mjesto u našem životu.
Tako možemo posvjedočiti neodgovornim potezima vlasnika koji na plus 35 stupnjeva usred ljeta po splitskoj Rivi šetaju s krupnim bernardincem, koji se kuha u svom predebelom krznu. Uistinu, ako nemate vikendicu negdje u Alpama ili barem u Gorskom kotaru i ako se ne planirate baviti spašavanjem skijaša i izletnika iz snježnih nanosa, ne treba vam bernardinac u Splitu, ne morate biti ni sadist ni ekscentrik.
Isto tako, može se na gradskim ulicama primijetiti cijeli niz predstavnika pasmina kojima bi bilo bolje živjeti na nekom drugom mjestu i u drugoj sredini. Što će vlasniku u Splitu, recimo, leglo jazavčara, malih, kratkonogih pasa, kakvih se ovoga ljeta moglo vidjeti u šetnji Marjanom, specijaliziranih za lov i zavlačenje u jame, gdje će to u Splitu moći loviti? Ili što će im cijeli niz lovačkih pasa raznih pasmina, ptičara, goniča, koje sigurno neće koristiti u lovu, nego za šetnju po gradu? Tu je i podosta sve popularnijih haskija, koji se također ljeti kuhaju u svom krznu, jer je vlasnik odlučio biti glavni u društvu, susjedstvu, skretati pažnju na sebe tijekom šetnje i napraviti jadnoj životinji medvjeđu uslugu.
Bitno je, također, upozoriti roditelje, posebno u ovo predblagdansko vrijeme, da ne podliježu molećivim pogledima i suzama djece koja su se zagrijala za pojedinog psa viđenog na televiziji i traže da ga se kupi, jer će im najvjerojatnije biti zanimljiv kao štenac samo prva dva mjeseca.
Koliko je bombardiranost filmovima pogubna, pokazalo se na primjeru pasmina koje su u određeno vrijeme bile u vrhu popularnosti. Tako su u igri bili škotski ovčari zbog serijala filmova o Lassieju, a u kojem se na početku proslavila tada mlada Elizabeth Taylor, njemački ovčari (Vuk samotnjak, K-9, serije Pustolovine Rin Tin Tina, Inspektor Rex...), dalmatinski psi (101 dalmatinac), haskiji (Ostavljeni na Antarktici), belgijski ovčari (Max i Max 2), bernardinci (Beethooven), japanska akita (Hachiko: Priča o psu)...
Stalna izloženost filmovima, medijima, društvenim mrežama pogubno je djelovala i na budućnost i održavanje nekih pasmina, jer su ih pojedini neodgovorni uzgajivači "štancali" preko svake mjere u nemoralnoj želji za što većom zaradom, ne uzimajući u obzir osnovna pravila uzgoja koja podrazumijevaju kontrolu parenja i izbor odgovarajućih jedinki, uz eliminaciju nepoželjnih osobina. Tako su stvarani psi koji imaju malo ili nemaju uopće izvornih osobina svoje pasmine, a neodgovoran način uzgoja generirao je pojedine bolesti koje su se prenosile na potomke poput problema s kukovima, od kojih često znaju patiti njemački ovčari ili još nekih nasljednih bolesti koje su se mogle ukloniti u odgovornom uzgoju.
Svojedobno je prilikom svjetske distribucije američkog filma "Max" (2015.), redatelja Boaza Yakina, o belgijskom ovčaru koji je radio s američkim marincima u Afganistanu i čiji vodič gine, pokrenuta kampanja "Saving Max", kako bi se i tu pasminu koja se često koristi za rad u vojsci i policiji, u potrazi za nestalima, poštedilo nesretne sudbine koja je zatekla škotske ovčare, dalmatince, njemačke ovčare... da budu u igri dok traje opsjednutost tom pasminom.
Zanemareni pas, posebno ako je riječ o hiperaktivnim pasminama punima energije, poput belgijskog ovčara, koji tu energiju negdje moraju svakodnevno ispucati, postat će destruktivan, uništavat će namještaj u stanu, svoju kućicu i juriti i napadati djecu. I taj je pas zbog neodgovorna vlasnika predodređen završiti u crnim kronikama. Na žalost, ni film "Max", ni nastavak "Max 2" te kampanja zaštitara životinja koja je pratila distribuciju tih filmova nisu značajnije pomogli u podizanju svijesti o zaštiti te i bilo koje druge popularne pasmine, piše Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....