Na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu postoji oporavilište za divlje životinje. Mnogi toga nisu svjesni, a da vide kako je opremljeno, oduševili bi se. Prostori su prilagođeni raznim vrstama životinja - od malenih sisavaca, preko ptica, a zbog polivalentnosti prostora, kažu, mogu primiti i veće životinje.
WildrescueVEF po još nečemu je poseban ., oni prikupljaju podatke o zdravstvenom stanju životinja I raznim zaraznim bolestima koje mogu biti prijetnja za same populacije životinja, ali I za ljude. Sve to jer, kažu nam, imaju idealnu priliku raditi s divljim životinjama i otkrivati nešto više o njima. Uz to, studenti koji volontiraju u oporavilištu imaju priliku iz prve ruke naučiti nešto o njima.
- Mi primamo na liječenje sve strogo zaštićene vrste. Uglavnom su to ptice I gmazovi, ali dolazi nam i dosta manjih sisavaca. Tu mislimo na ježeve i vjeverice, koji bi ionako trebali biti proglašeni zaštićenom vrstom, jer je tako u brojnim zemljama Europe. Ne odbijamo nikoga - znali smo liječiti i štakore... - priča nam Maja Lukač, voditeljica oporavilišta, europski certificirani specijalist za divlje životinje
Zahvaljujući sredstvima koja su dobili iz EU, njihovih 250 kvadrata unutrašnjeg prostora, i oko 60 vanjskog, moderno su opremljeni. Tu su prostorija za prijem bolesnika, koja ima ventilacijski sustav odvojen od ostatka prostora, u slučaju da je neki od pacijenata zaražen. Pokraj su laboratoriji za dijagnostiku, prostorije za terapiju, smještaj, kirurške zahvate, a svoje je mjesto tamo pronašao i terapijski laser, koji životinjama ubrzava oporavak. S ponosom nam pokazuje sobu za intenzivno liječenje, u kojoj je kavez za terapiju kisikom I jedinice za intenzivnu skrb. Riječ je o izoliranoj i tihoj prostoriji, koja se koristi za oporavak raznih vrsta.
- Divlje su životinje specifične, bježe od ljudi i ne može ih se dobro istraživati. Ovdje na jednom mjestu mi pomažemo, ali i dobivamo podatke o njima i stvaramo bazu podataka o vrstama. Uzimamo uzorke od svih i cilj nam je saznati što više. Osim toga, prije puštanja nazad u prirodu ih uvijek testiramo na razne bolesti, jer ne želimo u prirodu vratiti zaraženu životinju - govori nam Maja dok nas vodi u razgledavanje. Pokazuje nam i vanjske volijere te nekoliko bokseva, u kojima se u toplo doba godine drže životinje netom prije puštanja. Sada je, kaže nam, pravo zatišje. Na skrbi im je jedan ćuk, nekoliko ježeva i običnih čančara.
- Imamo razne slučajeve. Recimo, jednom nam je došla sova podrezanih krila. Rez je bio pravilan, to je čovjek napravio da ona ne leti i da mu bude ljubimac. Ostala je kod nas mjesecima, dok joj perje krila nije naraslo, pa smo je pustili natrag u prirodu. Dolaze nam i kornjače s raznim vrstama fraktura - od auta, kosilica, paljenja vatre... Kad ih puštamo nazad, kod njih moramo paziti da ih vratimo baš u prostor gdje smo ih našli, jer se inače teško snalaze na novom području. Jasno, kod svih pazimo da ih puštamo na mjesta koja su udaljena od ljudi i sigurna za njih - pojašnjava Maja koja nas vodi u posebnu prostoriju, gdje spava jedan jež. Vidjeli smo ih raznih veličina, no ovakvih još ne. Ima preko dva kilograma i nije da ima krupne kosti, nego su ljudi krivi za njegovo stanje.
- Odrasli europski ježevi obično teže do 1,5 kilogram. Ovakav jež je u prirodi u opasnosti, jer se ne može sklupčati, pa ga bilo koji predator može pojesti. Ljudi su ga othranili - klasična priča. Našli su ga malog, uzeli preko zime, hranili i vezali se za njega, pa ga nisu mogli samo tako pustiti. No, situacija se otela kontroli. On je kod nas na dijeti, a čim smršavi, pustit ćemo ga na slobodu. Ježevi su po tom pitanju odlični, jer se oni uvijek mogu vratiti tamo gdje pripadaju - priča Maja.
U ovo doba godine najviše im dolaze razne ozlijeđene ptice. Među njima su najbrojnije sove, kaže Maja i dodaje da ne zna točno zbog čega. Što se događa sovama u ovo doba godine, ne zna, ali ih jako puno završi ozlijeđeno. Ona i njen tim, potpomognuti studentima, tu su da im pomognu.