Postoji jedna vrsta pauka koja živi pod vodom, iako dišu zrak: Evo kako je to moguće

Oni koji se boje pauka mogu odahnuti barem dok plivaju, jer ih u vodi nema. Barem oni tako misle. No, postoji vrsta pauka koja živi pod vodom. Mi ga zovemo vodenpauk (Argyroneta aquatica) i jedini je pauk koji cijeli svoj život provodi pod vodom. Ako ste se sad ponadali da pišemo o životinji koja živi u Australiji, žao nam je što vas moramo razočarati - ovih malih stvorova ima i u Europi.

Riječ je o zaista fascinantnom stvoru - iako živi pod vodom, udiše zrak, a to uspijeva tako da plete mreže između podvodnih biljaka i onda prenosi zrak s površine do svoje mreže pomoću svog dlakavog tijela. Ako to nije fascinantno ne znamo što jest.

- Nevjerojatno se prilagodio vodenom životu. Ima brojne dlake koje odbijaju vodu i hvataju zrak s površine vode, a onda on prede svilenu strukturu i formira mjehurić zraka, koji funkcionira kao ronilačko zvono - rekao je Craig Macadam, direktor britanske organizacije za beskralješnjake Buglife za Live Science.

Kako to izgleda? Mjehurić se širi sve dok pauk ne stane unutra. Komore ženki dvostruko su veće od onih koje su izradili mužjaci, jer im služe i kao komora za dojenje. Zrak u ronilačkom zvonu redovito se osvježava, a pauk sa sobom nosi mjehurić vode koji mu daje srebrnastu boju.

Neobično za pauke, ali mužjaci ove vrste su veći i teži od ženki. Studija iz 2003. godine, objavljena u časopisu Evolutionary Ecology Research, ispitala je zašto bi to moglo biti i otkrila da za pokretljivije mužjake povećanje - i dulje prednje noge - znači da se mogu učinkovitije kretati pod vodom. Nasuprot tome, veličina ženki bila je ograničena potrebom za izgradnjom većeg zračnog zvona u kojem se brinu o svojim mladima, te potrošnjom energije povezane s češćim prijenosom svježeg zraka s površine vode u zvono.

Naknadna studija objavljena 2005. godine u The Journal of Arachnology od strane istih autora također je otkrila zanimljiv uvid u ponašanje pauka pri parenju: čini se da ženke preferiraju parenje s velikim mužjacima, unatoč velikim rizicima koji su uključeni.

Tim je otkrio da veći mužjaci povremeno jedu ženke u slučaju obrnutog seksualnog kanibalizma. Međutim, njihovi pokusi također su pokazali da veliki mužjaci i ženke također ubijaju male mužjake.