Prije nego što su zabilježeni prvi slučajevi u Hrvatskoj, počelo je istraživanja nove bolesti

Prije nego što su zabilježeni prvi slučajevi obolijevanja ljudi u Hrvatskoj od COVID-a 19, virolozi Veterinarskog fakulteta u Zagrebu uključili su se u dijagnostiku i istraživanja ove nove zarazne bolesti kod ljudi i kod životinja, piše Slobodna Dalmacija. Bilo je to razdoblje kada je znanstvena zajednica imala vrlo malo podataka o ovom uzročniku, što je i normalno s obzirom na njegovo prvo pojavljivanje.

O ovim se činjenicama u javnosti malo zna jer su u taj dio posla krenuli s puno entuzijazma, volonterski, u želji da se već u ranoj fazi pandemije uspostavi mogućnost dijagnostike infekcija virusom SARS-CoV-2 u Virološkom laboratoriju Veterinarskoga fakulteta. Više o ovoj suradnji, detektiranju virusa novim metodama i cjepivima otkrio nam je prof. dr. sc. Ljubo Barbić, pročelnik Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom Veterinarskog fakulteta.

– Već u ožujku 2020. godine smo kroz suradnju s kolegicama iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, doc. dr. sc. Tatjanom Vilibić Čavlek i doc. dr. sc. Irenom Tabain, uspostavili metodu dokazivanja virusa, istovjetnu onoj koja se koristi za ljude. Od tog trenutka stavili smo se na raspolaganje za potrebe zdravstvenog sustava u slučaju nedostatnih dijagnostičkih kapaciteta nadležnih institucija. Uz to smo, primarno radom kolege doc. dr. sc. Vladimira Stevanovića, ali i drugih djelatnika laboratorija, vrlo brzo uspjeli izdvojiti ovaj novi virus na staničnoj kulturi, što nam je omogućilo i razvoj i uspostavu dodatne dijagnostičke metode, serološke pretrage mikroneutralizacijskim testom. Ovu metodu provodi vrlo malo laboratorija, a s ponosom ističem da smo bili među prvima te smo je odmah počeli primjenjivati za potrebe dijagnostike bolesti kod ljudi, što radimo i danas.

Znači, na Veterinarskom fakultetu provodi se dijagnostika bolesti za ljude?

– Dijagnostika se provodi u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, zbog laboratorija koji zadovoljava potrebnu razinu biosigurnosti za rad sa živim virusom, ali samu metodu u suradnji provode djelatnici obje naše institucije. Ova bliska suradnja traje već godinama na različitim zaraznim bolestima, pa je zajednički angažman i tijekom ove pandemije logičan nastavak. Doista smo ponosni na suradnju i entuzijazam u zajedničkom radu koji je u skladu s cjelovitim pristupom zaraznim bolestima, a pogotovo zoonozama, bolestima koje se prenose sa životinja na ljude.

Spada li i COVID-19 u takve bolesti?

– Da, i ova je bolest zoonoza za koju se smatra da su izvor bili šišmiši, a prijenos na ljude ostvaren je preko neke druge životinjske vrste kao međudomaćina prije širenja među ljudima. Najvjerojatnijim se međudomaćinom u ovom trenutku smatra ljuskavac, ali za potvrdu će biti potrebna dodatna istraživanja.

Jesu li česti takvi prelasci uzročnika zaraznih bolesti sa životinja na ljude ili je ovo izniman slučaj?

– Za znanstvenu zajednicu ovo nije nikakav izniman slučaj, nego uobičajeni prijenos različitih mikroorganizama, kakvih je posljednjih desetljeća sve više. Kada pogledate samo skupinu koronavirusa, ovo je treći prelazak koronavirusa sa životinja na ljude u posljednjih dvadesetak godina. Prvo se 2002. godine pojavio SARS, također na području Kine, bolest uzrokovana koronavirusom kojem je izvor bio šišmiš, a međudomaćin koji je omogućio prilagodbu virusa za širenje među ljudima bila je cibetka. Nakon toga, 2012. godine ponovno virus iz šišmiša prelazi na ljude, a međudomaćin je u tom slučaju bila deva, te se od tada do danas pojavljuje bolest MERS. Tako da je SARS-CoV-2 treći koronavirus koji je uzrokovao bolest u ljudi, a pojavio se po scenariju viđenom već dva puta.

Zašto onda doktori veterinarske medicine nisu članovi Nacionalnog stožera ili Vladina savjeta ako je i ovaj virus podrijetlom od životinja i imate iskustva s takvim novim zaraznim bolestima?

– Doista ne znam na koji su način imenovani članovi navedenih tijela i poznato mi je da u mnogim državama u takvim radnim tijelima sudjeluju i doktori veterinarske medicine. Međutim, bez obzira na izostanak formalnog članstva, svi mi doktori veterinarske medicine koji se znanstveno i stručno bavimo ovim područjem bili smo i jesmo na raspolaganju kolegama liječnicima, jer je javno zdravstvo i naše područje djelovanja. Naravno da se kao stručnjaci iz područja zaraznih bolesti neovisno o disciplinama međusobno poznajemo i surađujemo, te smo i o ovoj temi često neformalno razmjenjivali mišljenja i blisko surađivali, što se događa i danas.

AFP

Uz ovaj angažman u sustavu javnog zdravstva, priroda vašeg posla primarno je usmjerena na životinje. Koja ste istraživanja provodili i provodite o infekcijama životinja virusom SARS-CoV-2?

– Još smo prije prvih slučajeva obolijevanja ljudi u Hrvatskoj, u suradnji s Upravom za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede, razmatrali rizik za životinje i moguće scenarije vezane uz zdravlje životinja pri pojavi ove nove zoonoze. Međutim, kako su svi resursi bili usmjereni na zaštitu zdravlja ljudi, u tom trenutku nisu pokrenuti nikakvi formalni projekti istraživanja utjecaja ove bolesti na zdravlje životinja. Stoga smo samoinicijativno samo dan nakon prvog zabilježenog slučaja COVID-a 19 kod ljudi započeli s prikupljanjem uzoraka pasa i mačaka, koje smo vrlo brzo, nakon što nije bilo potrebe za našim angažmanom u rutinskoj dijagnostici kod ljudi, počeli pretraživati. Prvi rezultati istraživanja pokazali su već tijekom prvog vala pandemije da se psi i mačke u zanemarivom postotku mogu zaraziti ovim virusom, ali da zasigurno nisu izvor infekcije za ljude i ne sudjeluju u širenju bolesti.

Za ova istraživanja niste imali financijsku potporu nadležnih institucija!?

– Nažalost, ne. U početku smo uspostavu dijagnostičkih metoda, ovo spomenuto istraživanje tijekom prvog vala bolesti, kao i sudjelovanje u dijagnostici bolesti kod ljudi, radili potpuno volonterski. S obzirom na to da se radi o zahtjevnim i skupim istraživanjima, cjelokupne troškove snosili smo sami. Iskreno, u takvim trenucima ne razmišljate o financiranju, nego ste spremni uložiti vlastiti rad i sva sredstva u nešto što pridonosi općem dobru. Mislim da je to dužnost svakoga člana akademske i znanstvene zajednice da u kriznim situacijama svoje znanje i resurse usmjeri u opće dobro. U kasnijim istraživanjima dobili smo značajnu financijsku pomoć od Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede, a zahvaljujući prepoznatom angažmanu i rezultatima, potporu u vidu laboratorijske opreme i kemikalija dobili smo i od Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) sa sjedištem u Beču. Ova oprema olakšat će nam rad na tekućim i daljnjim istraživanjima ove bolesti, kao i drugih za koje se pokaže potreba.

Spominjete da se vaša istraživanja nastavljaju?

– Tako je. Nastavljena su istraživanja mogućnosti infekcije i značaja infekcije kućnih ljubimaca i tijekom drugog vala. Ustanovljeni trend porasta broja životinja koje su razvile protutijela na virus direktno je povezan s kretanjem bolesti u ljudi, što i nije neočekivano. Ovakvi rezultati potvrđuju ranije rezultate da se kućni ljubimci mogu zaraziti ovim virusom u kontaktu s oboljelom osobom, ali i raniju tvrdnju da unatoč tome nisu izvor infekcije i ne prenose bolest na ljude. Štoviše, moglo bi se reći da smo mi problem njima, a ne oni nama.

Jesu li životinje s pozitivnim nalazom pokazivale ikakve znakove bolesti?

– Odgovor na to pitanje pokušavamo pronaći kroz treću fazu istraživanja pod voditeljstvom doc. dr. sc. Vladimira Stevanovića. Uz potporu Veterinarskog fakulteta sastavljen je tim kliničara i virologa kojem je fokus na kućnim ljubimcima koji su boravili u kućanstvima s COVID-19 pozitivnim vlasnicima. U ovoj smo skupini kod svake treće životinje potvrdili infekciju i sada želimo ustanoviti u kojoj mjeri ona utječe na njihovo zdravlje. Stoga smo uputili javni poziv vlasnicima koji su preboljeli COVID-19 da mogu sa svojim ljubimcima doći na klinički pregled na Veterinarski fakultet, gdje će njihovi ljubimci biti besplatno klinički pregledani te će im se obaviti rendgenološka pretraga pluća, a kod nekih i osnovne pretrage krvi. Vlasnici mogu potpuno besplatno pregledati svoje životinje, a nama je želja, upravo zbog nejasnoća oko kliničkih oboljenja životinja, dobiti pouzdane podatke o njihovu zdravstvenom stanju.

Prijava vlasnika za opisani pregled provodi se online popunjavanjem upitnika i njegovim slanjem na elektroničku poštu, nakon čega se dogovara termin pregleda. U ovoj studiji sudjeluje više od 20 djelatnika Veterinarskoga fakulteta, koji u svoje slobodno vrijeme obavljaju preglede i laboratorijsku dijagnostiku te im i ovom prilikom zahvaljujem na iskazanom altruizmu i entuzijazmu. Ograničenje broja životinja uključenih u studiju proizlazi iz ograničenih financijskih mogućnosti jer za provođenje dijela dijagnostike imamo podršku Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, a sve ostalo realiziramo zahvaljujući podršci našeg matičnog fakulteta. Što se tiče kliničkih očitovanja, za sada imamo premalo podataka za konačne zaključke, međutim, gotovo smo sigurni da infekcije ne uzrokuju teške oblike bolesti, a poveznicu nekih uočenih blagih simptoma, poput konjunktivitisa, s infekcijama još moramo dodatno potvrditi.

Mediji su nedavno prenosili izjavu vašeg kolege iz Srbije o tome da su koronavirusi dobro poznati u veterinarskoj medicini, kao i da doktori veterinarske medicine imaju velika iskustva s cjepivima protiv njih te da jaja na tržištu potječu od kokoši koje su četiri, pet puta cijepljene protiv koronavirusa?

– Slažem se s kolegom jer su koronavirusi doista desetljećima poznati kod različitih vrsta životinja, a posebno kod peradi, kod kojih se i provode intenzivna cijepljenja. Koronavirusi su uzročnici bolesti i kod pasa, mačaka, svinja, konja, goveda i drugih vrsta domaćih i divljih životinja, te se i kod nekih od njih provode cijepljenja, ali to su sve različiti koronavirusi. Sigurno da su i iskustva veterinarske medicine vrijedna smjernica za principe suzbijanja uzročnika COVID-a 19. Međutim, potrebno je razjasniti da su to potpuno različiti virusi koji samo pripadaju istoj skupini, tako da cjepiva koja se koriste u veterinarskoj medicini sigurno nisu djelotvorna protiv ovog novog uzročnika. Skupina koronavirusa je brojna, a te značajne razlike možda je najlakše približiti čitateljima banalnim primjerom poput skupnog naziva obuća. Iako sve spada u obuću, postoje ogromne razlike između štikli i čizama. Takva je situacija i s različitim virusima koji su pripadnici iste skupine.

AFP

Na temelju iskustava iz veterinarske medicine i, vjerujem, praćenjem podataka o različitim cjepivima protiv virusa SARS-CoV-2, kakvo je vaše mišljenje o dostupnim cjepivima na tržištu i kojim biste se vi cijepili?

– Prema dostupnim podacima, proizvođači su razvijali cjepiva na četiri različita načina. Od onih klasičnih inaktiviranih cjepiva do modernih sintetskih i cjepiva s mRNA, sva imaju određene prednosti ili nedostatke. Neovisno o tome, mišljenja sam da se primjenom bilo kojeg cjepiva na tržištu postiže osnovna svrha, a to je pouzdana zaštita od teških oblika bolesti i smrtnih ishoda. Stoga bih svakako preporučio cijepljenje posebno najugroženijih skupina, ali i svih nas ostalih jer nam je to najučinkovitije oružje protiv ove pandemije. Ja se trenutno ne trebam cijepiti jer sam prebolio COVID-19 i ne spadam u rizične skupine. Međutim, kada bude indikacija, cijepit ću se onim cjepivom koje mi bude dostupno bez prevelikog biranja, jer smatram da sva zadovoljavaju osnovnu namjenu. Nuspojave, o kojima se često govori, pojavljuju se, ali one su razmjerne nuspojavama pri uporabi bilo kojih drugih cjepiva te su zasigurno prihvatljiv rizik u usporedbi s pozitivnim učincima cijepljenja na kvalitetu života pojedinca, a i funkcioniranje društva u cjelini.

U posljednje vrijeme dosta se piše o novim varijantama virusa i povećanom riziku zbog njihova pojavljivanja, kao i o nedovoljnoj zaštiti primjenom sadašnjih cjepiva?

– Pojava novih virusnih varijanti očekivana je s obzirom na to da su svi koronavirusi RNK virusi, skloni mutacijama. Koliko ovo može utjecati na nedovoljnu zaštitu primjenom postojećih cjepiva, teško je ocijeniti u ovom trenutku. Moja su očekivanja da će zaštita i u slučaju infekcije novim sojevima biti zadovoljavajuća na razini zaštite od teških kliničkih oblika. Naravno, uvijek su mogući i neki nepredviđeni događaji, ali danas, nakon godinu dana intenzivnih istraživanja cjelokupne svjetske znanstvene zajednice, siguran sam da smo puno spremniji u kratkom roku reagirati i na takve izazove te držati korak s virusom.

Kada bi se mogao očekivati kraj ove pandemije i povratak normalnom životu?

– Na ovo bih pitanje i ja želio dobiti odgovor. Smirivanje je moguće tek ako bude imuno, kao posljedica cijepljenja ili prebolijevanja, najmanje 70 posto populacije. Koliko će za to biti potrebno, ovisi o mnogobrojnim čimbenicima te je teško dati nekakvu prognozu. Bio bih sretan da se od jeseni intenzitet pandemije toliko umanji da se u većem dijelu svojih aktivnosti vratimo uobičajenom načinu života.

Može li se u budućnosti pojaviti slična bolest?

– Iskreno se nadam da u dogledno vrijeme neće doći do pojave neke nove bolesti ovih razmjera, ali moramo biti svjesni da se nove bolesti pojavljuju i pojavljivat će se i u budućnosti. Većina njih su zoonoze, te ćemo kao veterinarska struka kroz blisku suradnju s liječnicima i stručnjacima drugih disciplina biti spremni dati svoj doprinos u odgovoru na te izazove. Međutim, u svemu ovome trebamo imati podršku cjelokupnog društva i prije svega graditi kulturu povjerenja u znanost, koja je često podcijenjena i nedostatno financirana. Nadam se da će nakon obuzdavanja ove pandemije ostati svijest da novac uložen u znanost nije gubitak, te da smo svi dio globaliziranog svijeta u kojem se zarazne bolesti ne događaju nekom drugom, nego su problem svih nas. Kao dionici rješavanja takvih izazova, jamčimo entuzijazam i predanost poslu, odlike koje je veterinarska struka uvijek iskazivala djelujući u skladu s krilaticom naše institucije "U službi jednoga zdravlja".