Psi mogu vidjeti nosom! Znanstvenici došli do novih spoznaja o tome što se događa u psećem mozgu

Psi su već tisućama godina najvjerniji čovjekovi prijatelji u životinjskom svijetu. O prijateljstvu čovjeka i psa napisane su brojne knjige te snimljeni mnogi filmovi. No, posljednjih desetljeća psi su u fokusu interesa zoologa, antropologa, psihologa i neuroznanstvenika koji gotovo svakodnevno dolaze do novih zanimljivih spoznaja. Neke od njih donosimo u ZOOM-u.

Kad su ljudi pripitomili pse?

Rasprava o porijeklu pasa vodi se i danas, a smatra se da su da psi pripitomljeni od predaka modernih vukova prije 20.000 do 40.000 godina. Vjerojatno je predak psa bila životinja slična vuku koja je živjela prije nekoliko milijuna godina. No, znanstvenici se slažu da su psi prve pripitomljene životinje koje čovjeku vjerno služe sve do danas.

Godinama se vodi rasprava o tome dolazi li čovjekov najbolji prijatelj iz Europe ili Azije, a genetske studije dale su proturječne rezultate. No, studija objavljena u Scienceu 2016. godine ukazuje na to da su psi evoluirali iz dvije odvojene populacije vukova u istočnoj i zapadnoj polovici Euroazije. Zatim su se stvari, prije oko 14.000 i 6400 godina, zakomplicirale: ljudi su donijeli azijske pse na Zapad gdje su djelomično zamijenili svoje europske dvojnike.

Najraniji fosilni ostaci koji upućuju na domestikaciju pasa pronađeni su u Oberkasselu u Njemačkoj i stari su oko 15.000 godina. Ljudi su pse selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti. Stari su Rimljani držali male pse kao igračke prije oko 2000 godina.

Što nam govori pseći pogled?

Vlasnici pasa često ističu kako ne mogu odoljeti molećivom pogledu svoga kućnog ljubimca. Psi imaju razvijene mišiće lica koji se pomiču mnogo brže od onih njihovih rođaka vukova - što znači da im se lica pomiču na način koji podsjeća na ljudska. Ti brži mišići lica omogućuju bolju komunikaciju između pasa i ljudi i mogu objasniti zašto su ljudima lica pasa tako privlačna.

Znanstvenici su ustvrdili da su očni mišići pasa evoluirali tako da te životinje uspijevaju izraziti emocije te da su zahvaljujući molećivom pogledu vrlo privlačne ljudima.

- Psi su jedinstveni među sisavcima po svojoj recipročnoj vezi s ljudima koja se može pokazati međusobnim gledanjem. To je nešto što ne opažamo između ljudi i drugih pripitomljenih sisavaca poput konja ili mačaka - rekla je za portal Phys.org Anne Burrows sa Sveučilišta Duquesne u Pittsburghu.

Koliko nas pas razumije?

Jako dobro. Brojne studije pokazuju da psi razumiju mnogo toga što im ljudi govore. Studija objavljena 2021. godine u časopisu Applied Animal Behavior Science pokazala je da čak i prosječni kućni ljubimac ima sposobnost naučiti do oko 90 ljudskih riječi ili izraza, a pametniji psi mogu naučiti i 215, uključujući glagole, imenice i izraze nježnosti.

Studija koju su 2022. godine u časopisu NeuroImage objavili mađarski znanstvenici sa Sveučilišta Eotvos Loránd u Budimpešti pokazala je da psi imaju sposobnost razlikovati domaći od stranih jezika. Znanstvenici su skupini od 18 pasa pustili ulomke iz priče "Mali princ" na španjolskom i mađarskom i pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) pratili kako je reagirao njihov mozak. Otkrili su različite obrasce aktivnosti na poznatom i nepoznatom jeziku koji su bili dosljedni kod svih pasa.

Voli li nas pas uistinu?

Poznato je da kad ljudi plaču, to utječe na njihove pse. Studija tima dr. Julije Meyers-Manor, objavljena u časopisu Learning and Behavior, pokazala je da psi ne samo da osjećaju nelagodu kad vide da su njihovi vlasnici tužni, nego će i pokušati nešto učiniti kako bi im pomogli. Kad su pas i čovjek povezani, svaki dodir i svaki djelić kontakta očima dovodi do toga da njihova tijela otpuštaju oksitocin, poznat kao "hormon ljubavi". Taj se hormon najviše luči tijekom poroda, orgazma i dojenja, a poznato je i da snižava otkucaje srca i krvni tlak. Maženje i kod ljudi i kod pasa povećava razinu endorfina i dopamina, koji se ponekad naziva "hormonom sreće".

Što se zbiva u psećem mozgu?

Philippa Johnson s Cornell College of Veterinary Medicine, nedavno je napravila prvi atlas psećeg mozga. Otkrila je da su temporalna područja mozga - uključena u dugotrajno epizodno pamćenje i emocije - kod pasa otprilike usporediva s onima kod ljudi. Ovo objašnjava kako se psi tako dobro povezuju s ljudima i razumiju emocije. Međutim, pseći frontalni korteks, sjedište apstraktnog razmišljanja i rješavanja problema, daleko je manji od onoga kod ljudi. Međutim, neka druga područja mozga daleko su veća kod pasa nego kod ljudi. To uključuje one uključene u vizualnu obradu, finu motoriku i miris.

Phillipa Johnson spoznala je da u mozgu psa postoji izravna vezu između vidnog korteksa i olfaktornih režnjeva, uključenih u obradu mirisa. Također je pronašla izravne veze, kakve nema ni kod jedne druge vrste, između nosa i leđne moždine. Miris koji ulazi u pseći nos ponekad će se obraditi u vidnim područjima mozga, zbog čega se čini da neki slijepi psi zadržavaju neku sposobnost "vida".

Može li pas nanjušiti bolest svoga vlasnika?

Dok prosječan čovjek ima oko pet milijuna mirisnih receptora u svom nosu, pas posjeduje 220 milijuna receptora što njegovo osjetilo njuha čini gotovo 50 puta jačim od ljudskog. Prema nekim procjenama, 35 posto psećeg mozga posvećeno je percepciji mirisa, a kod ljudi svega pet posto. Psi mogu nanjušiti i bolest svoga vlasnika.

Naime, bolesne stanice imaju drukčiji metabolizam od zdravih pa se tako uz pojedine bolesti vežu specifični mirisi. Oni potječu od hlapljivih organskih tvari (VOCs), tvari kojih ima u dahu, znoju, urinu i ostalim tjelesnim tekućinama. Znanstvenici su prve tumorske VOCs 1971. godine identificirali u urinu, a 1989. godine u časopisu Lancet dva su dermatologa izvijestila o slučaju pacijentice kojoj je melanom nanjušio njezin pas.

Psi se mogu istrenirati da nanjuše nekoliko vrsta raka, uključujući melanom, rak dojke i debelog crijeva te neke zarazne bolesti kod ljudi, uključujući malariju i covid-19.

Odražavaju li psi osobnost vlasnika?

Istraživači Državnog sveučilišta Michigan pod vodstvom prof. Williama Chopika otkrili su da psi često poprimaju iste osobine ličnosti kao i njihov vlasnik. Tijekom istraživanja 1681 vlasnika pasa ocjenjivalo je vlastitu i osobnost svog psa prema standardiziranim upitnicima. Pokazalo se da psi i vlasnici dijele neke zajedničke osobine. Vrlo ugodna osoba vjerojatnije ima psa koji je aktivan i neagresivan dok neugodni ljudi imaju nesocijalizirane i manje prijateljski nastrojene pse.

- Kad je netko hladna i nepristupačna osoba, takav mu je i pas - rekao je Chopik. Istraživanje, objavljeno u Journal of Research in Personality, otkrilo je da psi poput ljudi imaju osobnosti koje se oblikuju tijekom vremena. - Kada ljudi prolaze kroz velike promjene u životu, njihove se osobine osobnosti mogu promijeniti. Otkrili smo da se to događa i kod pasa, i to u iznenađujuće velikoj mjeri. Očekivali smo da će osobnosti pasa biti prilično stabilne jer nemaju divlje promjene načina života kao ljudi, no zapravo se jako mijenjaju - rekao je Chopik.