Snimke kitova postale su pravi hit na društvenim mrežama. Razlog zato je pomalo neobičan

Kitovi su fascinantna bića, a iz snimke BBC-a vidimo da je fascinantan i sam čin disanja te velike životinje. Način na koji se njihovi nosni otvori zatvaranju trenutak prije nego zarone je zaista poseban prizor. Ne treba ni reći kako je snimka oduševila sve one koji su je vidjeli - lajkalo ju je gotovo pola milijuna ljudi. Mnogi su komentirali kako ih promatranje kitova koji dišu - umiruje.

Kitovi (Cetacea) su red sisavaca vretenastog tijela, bez stražnjih udova, s reduciranim prednjim udovima i snažnim horizontalno postavljenim repom za pokretanje. Nosnice su se pretvorile u nosne otvore smještene na vrhu glave da bi im olakšale disanje za vrijeme plivanja. Kitovi zubani imaju jedan, a kitovi usani dva nosna otvora na vrhu glave, piše botanic.hr.

Redu kitova pripadaju tri skupine. Jedna skupina izumrlih kitova - Archaeoceti - prakitovi poznati samo iz fosilnih ostataka, i dvije skupine (podreda) danas živućih kitova. To su Mysticeti - kitovi usani - skupina koja se zapravo naziva kitovima i uključuje deset poznatih vrsta i Odontoceti - kitovi zuban, skupina koju nazivamo dupini uz neke iznimke, npr. kit ubojica ili orka, i uključuje 68 danas poznatih vrsta.

Većina velikih vrsta kitova pripada skupini usana, kao npr. plavetni kit koji je dug preko 30 metara, ali ima i manjih vrsta, dugačkih svega sedam. Ta najmanja vrsta, kljunasti kit, je jedina vrsta usatih kitova koja nije doživjela drastično opadanje brojnosti zbog komercijalnog kitolova. Mnogi kitovi usani prelaze ogromne udaljenosti svake godine, između svojih ljetnih područja hranjenja u polarnim vodama i zimskih područja razmnožavanja u tropima. Međutim postoji pravilo da kitovi sjeverne hemisfere ne prelaze u južnu i obratno. Općenito govoreći, kitovi usani žive u malim društvenim zajednicama, iako se mogu sakupiti u velika krda, kao, na primjer, na bogatim područjima hranjenja.

Raspon u veličinama zubatih kitova također je velik, od 18 metara duge ulješure do najmanjih dupina koji su manji od 2 metra. Oni naseljavaju nevjerojatno raznolika staništa: od otvorenog mora, obalnih voda do rijeka. Neki prelaze velike udaljenosti od mjesta razmnožavanja do mjesta zimovanja, dok su drugi relativno vezani za mala područja od svega nekoliko desetaka kilometara tijekom cijelog života.

Njihov društveni život je također vrlo raznolik. Neke vrste žive u malim skupinama ili čak same, a druge u krdima od po nekoliko stotina životinja, koja opet mogu biti sastavljena od manjih društvenih jedinica. Neke vrste imaju vrlo fluidne zajednice u kojima se pojedine jedinke kreću od grupe do grupe bez nekog posebnog reda; druge pak provode cijeli život unutar skupine u kojoj su rođeni. Hijerarhijski sistemi također se vrlo razlikuju: od matrijarhata do patrijarhata ili harema.

Fosilna povijest kitova je djelomično nepotpuna i nepoznata, ali općenito je prihvaćena činjenica da su se kitovi razvili od predaka koji su živjeli na kopnu, a u vodu su se vratili prije nekih 70 do 90 milijuna godina. Archaeoceti - prakitovi, živjeli su prije nekih 45-55 milijuna godina, a današnje vrste kitova u moru su prisutne nekih 10-12 milijuna godina.

Tijekom svog razvoja kitovi su naselili razne tipove morskih i riječnih ekosistema. Mogu se kretati kroz vodu brzinom i u dubine dovoljno velike da mogu uhvatiti plijen i izbjeći predatore, izmijeniti zrak bez prekida u kretanju, zadržati tjelesnu temperaturu konstantnom u okolišu koji uzima toplinu mnogo brze nego zrak, i mogu u vodi donijeti na svijet svoje potomstvo. Mladunčad kitova je u relativnom odnosu prema veličini majke veća nego ona kopnenih sisavaca upravo zbog lakšeg zadržavanja tjelesne topline.

Osjet dodira je vrlo važan za kitove. Vid u zraku i vodi varira kod različitih vrsta, od nekih riječnih dupina koji razlikuju samo tamno i svijetlo, do vrsta koje imaju izvanredan vid. Većina vrsta proizvodi različite zvukove koji imaju društveni značaj, kao primjerice "pjesma" grbavih kitova ili zvižduk, koji je potpis dupina. Mnogi zubati kitovi također koriste eholokaciju za snalaženje i traženje plijena.