Svake se godine 28, svibnja diljem planeta obilježava Svjetski dan leptira. Nastoji se podići svijet ljudi o zaštiti tih krhkih bića, koje treba zaštititi. Žive kratko, neki svega jedan dan, no nema ljepšeg prizora od vidjeti livadu punu tih šarenih krila, kako lepršaju oko cvijeća. Osim toga, baš kao i svaka druga vrsta u prirodi, imaju svoje mjesto u ekosustavu, kao i hranidbenom lancu.
Mnogo je toga zanimljivo kod njih. Recimo, mogu vidjeti samo crvenu, zelenu i žutu boju. No, njihove oči vide i niz ultraljubičastih boja, koje mi ne vidimo. Postoji velika razlika u spolovima: najbrži mužjaci u sekundi prelete 5,4 metra, dok najbrže ženke u tom istom vremenu pređu 11 metara. Još je jedna takva razlika: postoji 24 tisuće leptira i 140 tisuća leptirica.
Ako im je tjelesna temperatura niža od 30 stupnjeva Celzijusa, ne mogu letjeti. Potpuno razvijeni leptiri hrane se najviše nektarom, rijetko peludom, a nekima je probavni sustav zakržljao još dok su bili gusjenice, pa se i ne hrane. To ne čudi kad je riječ o onima koji žive doslovno par sati, no Gonepteryx Rhamni (kod nas poznatiji kao Žućak) je vrsta leptira koja živi do deset mjeseci, što je rekord, pa oni svakako jedu.
Imaju četiri krila, a ona su zapravo prozirna. Boje na njima stvaraju sitne ljuspice. Krila su jako osjetljiva i lako se mogu oštetiti. Prosječno su teški kao dvije latice ruže. Kratkovidni su i rijetko kad vide dalje od tri metra.
Monarh leptiri su posebno zanimljivi. Oni su selice, pa tijekom zime lete u toplije krajeve, tisućama kilometara dalje od mjesta na kojem su do tad živjeli. Svi oni koji su vidjeli njihov let kažu da to izgleda fascinantno. Oni, uz to, proizvode toksine, kako bi odbili predatore.
Leptira ima ih posvuda, osim na Antarktiku. Koliko su nam fascinantni pokazuje činjenica da su ih i stari Egipćani oslikali na svojim freskama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....