Torzija želuca čest je slučaj smrti i uglavnom je problem u kasnom prepoznavanju simptoma

Dilatacija, odnosno rastegnuće želuca kod pasa s posljedičnom torzijom želuca ili bez nje uz traume je jedno od češćih hitnih stanja u veterinarskoj medici, zadovoljna.hr.

Torzija želuca znači da se želudac unutar trbuha zavrnuo, odnosno okrenuo oko svoje osi. Samoj torziji obično prethodi dilatacija (rastegnuće želuca) kada se želudac prepuni plinom i tekućinom te se napuhne. Točan uzrok nastanka torzije želuca nije poznat, ali je mnogo faktora koji doprinose dilataciji i posljedičnoj torziji želuca.

Torzija želuca čest je slučaj smrti kod pasa i uglavnom je problem u kasnom prepoznavanju simptoma od strane vlasnika.

Zastoj sadržaja unutar želuca može se dogoditi zbog niza razloga: već postojeća patologija u vidu upalnih procesa želuca i crijeva (gastritis, gastroenteritis), halapljivo jedenje i pijenje vode, prekomjerno jedenje i pojačana fizička aktivnost odmah po jelu, vrsta hrane (pokvarena hrana, hrana koja lako vrije u želucu u koju obično spadaju ostaci sa stola), usporena pasaža hrane kroz probavni trakt, stres, objašnjava veterinarka Vanja Kusić iz veterinarske ambulante BlueDot.

Dilatacija i torzija želuca češće se javljaju kod većih pasmina pasa i pasa srednje do starije životne dobi. Posebno su predisponirani psi dubokog prsnog koša kao što su danske doge, njemački ovčari, kraljevska pudla, rotvajleri i bokseri zbog veće mogućnosti kod tih pasmina pasa da se želudac okrene oko svoje osi.

Simptomi dilatacije i torzije želuca su nemir (životinja se ne može smiriti) ili zavlačenje i skrivanje po kući, slinjenje, bolnost prilikom diranja trbuha, napuhnut trbuh, životinja pokušava povratiti, ali ne uspijeva (želudac je zavrnut pa je izlaz iz želuca prema jednjaku zatvoren), otežano disanje zbog pritiska dilatiranog želuca na prsni koš te na kraju znakovi šoka.

U slučaju da primijetite da je trbuh napuhnut i/ili je životinja nemirna uz slinjenje, odmah potražite pomoć veterinara jer ako dođe do znakova šoka uz nekrozu tkiva šanse za preživljavanje su minimalne, upozorava doktorica veterinarske medicine.

Ako životinja dođe sa simptomima torzije želuca u veterinarsku ambulantu prvi je korak otvaranje venskog puta i nadoknada tekućine uz antibiotsku terapiju i terapiju za želudac. Nakon inicijalne stabilizacije radi se dijagnostika (ultrazvučna ili rendgenska dijagnostika) radi procijene stanja sa želucem. Ako je želudac samo dilatiran bez torzije, životinja se stavlja u sedaciju te se putem sonde koja se stavlja kroz usta sadržaj želuca prazni i želudac se ispire; ako je prisutna torzija, sonda neće moći ući u želudac zbog toga što je ulaz u želudac zatvoren i u toj situaciji mora se raditi operativni zahvat kako bi se želudac i drugi organi kao što je slezena vratili u anatomski položaj. Želudac se u tim slučajevima dodatno fiksira za stjenku trbušne šupljine zahvatom koji se naziva gastropeksija čime se sprječava ponovna torzija.

Životinja s torzijom želuca je kritičan pacijent zbog poremećenih hemodinamskih procesa (šok) i sam zahvat je rizičan za životinju, no ako se reagira na vrijeme i pravovremeno dijagnosticira i terapira, šanse za opravak su dobre, odnosno većina životinja preživi zahvat.

U praksi obično imam tri slučaja torzije želuca godišnje kada je potrebno ući u operativni zahvat. Dilataciju želuca vidim češće, i to nekoliko slučajeva tokom mjesec dana.

Vlasnik treba znati da je životinja s torzijom koja je prošla operativni zahvat kritična narednih 72 sata i da do komplikacija može doći i naknadno post operativno. Generalno je torzija želuca čest slučaj smrti kod pasa i uglavnom je problem u kasnom prepoznavanju simptoma od strane vlasnika, ističe Kusić.

Spriječiti dilataciju i torziju može se vrlo jednostavno. Prvo treba paziti na vrstu hranu i učestalost hranjenja. Pas treba jesti visoko kvalitetnu izbalansiranu hranu za pse i to dnevnu dozu rasporediti u dva do tri dnevna obroka, a ne davati jedan veliki obrok dnevno, pogotovo ne psu koji halapljivo jede. Isto vrijedi i za vodu.