U jednom smo danu ostali bez tri malena, otporna i vrlo važna stvorenja iz Jadrana

O pomoru plemenitih periski i borbi da ih se zaštiti znaju vjerojatno svi. Mediji godinama izvještavaju o tim najvećim školjkašima Jadrana: najprije o pomoru, a onda o tračcima nade. Svaki put kad se nađe neka živa Pinna nobilis (uglavnom) dobije ime po onome tko ju je našao i zaštitu. Znamo da je u podmorju svega 20-ak živih odraslih, pa ne čudi što neke ove školjke štiti - kavez. U pulskom akvariju zadnjih pet godina pokušavaju učiniti nemoguće i uzgojiti ih, kako bi ih onda pustili u Jadran. Država je stala iza ove životinje i periske zaštitila (još 1977. godine).

No, čini se kako toga ipak nismo svi svjesni. Mnogi su uspjeli pronaći opravdanje za turiste koji su nedavno na Braču izvukli školjke s morskog dna. Pretpostavili su da nisu znali, a ionako nije potvrđeno je li to zaštićena Pinna nobilis ili nešto češća Pinna rudis, pa je sve skupa brzo palo u zaborav. Iako na mnogim plažama diljem Jadrana postoje table što se smije vaditi iz mora, turisti to možda nisu vidjeli. Ili ih jednostavno nije bilo briga, jer su čvrsto naumili s godišnjeg se odmora vratiti sa školjkom koju su vlastoručno iščupali s morskog dna. Nama ne zvuči kao baš sjajan suvenir, ali o ukusima se ne raspravlja.

I dok su mnogi još razmišljali o tome, u srijedu je došla vijest koja je mnoge zgranula. Čak tri plemenite periske s dna iščupao jedan naš državljanin. Muškarac (55) je viđen kod otoka Pašmana, policija ga je privela. Zbog toga što ih je učinio slijedi mu kaznena prijava zbog uništavanja zaštićenih dijelova prirode.

Jedino što je utješno u toj priči jest činjenica da ga je netko prijavio. Netko tko zna koliko su nam ove školjke dragocjene i odlučio je da neće dozvoliti da se počinitelj izvuče.

Nakon ovog vađenja, broj plemenitih periski u našem moru dodatno je smanjen. Ove endemske vrste, koja je iznimno važna za morski ekosustav, ima sve manje. Zbog čega je ona jako važna? Hrani se filtriranjem vode - dok ona uživa u finom planktonu i organskim česticama, korist imaju svi oko nje, jer na taj način ona poboljšava kvalitetu vode. Istraživanje je otkrilo kako ova periska može filtrirati i do 60 litara vode u svega jednom satu. I nakon smrti pomaže onima oko sebe: ljuštura ostaje na dnu, pa u njoj žive drugi organizmi.

Premda je riječ o školjci koja dugo živi (uglavnom se smatralo kako može poživjeti 20 godina, no monitoring u Francuskoj je otkrio periske koje su bile stare između 45 i 50 godina). No, problem je velika smrtnost u prvim fazama života. U ličinačkoj fazi umire ih između 25 i 80 posto. Potom, kasnije, juvenilna periska velika je svega par milimetara i u velikoj je opasnosti od doslovno svega oko sebe. Života je može koštati, primjerice, nedostatak hrane ako se pomakne sediment u koji se smjestila ili pak razrijeđenosti nutrijenata u stupcu vode.

One koje prežive, opet su u opasnosti: smeta im zagrijavanje mora, prelov, uništavanje staništa... Opći pomor, do kojeg je došlo zbog kombinacije patogena, počeo je 2016. godine na zapadnom Mediteranu i od tamo se nezaustavljivo proširio cijelim morem. Kod nas su mrtve periske stručnjaci počeli pronalaziti 2019. godine i ona je uništila između 36 i 100 posto populacija.

Oporavak je spor i težak, ovi velike školjke su jako osjetljive, no krucijalno su važne. Zbog toga je gubitak svake od njih nevjerojatno velik, težak udarac borbi koju mnogi vode kako bi opstale. Žalostan je ovo dan za plemenite periske u Jadranu i sve one koji rade na njihovom očuvanju: u svega nekoliko sati izgubljene su čak tri nevjerojatno otporna, borbena i važna stvorenja s morskog dna. Bića koja su uspjela preživjeti sve teškoće i izazove i odrasti, što je bio priličan pothvat. Svemu tome na kraj je stao jedan čovjek. Njegovi motivi uopće nisu važni, važna je samo posljedica.

A ona je porazna.