Ove malene životinje oduševljavaju turiste na Čukotki i Kamčatki. Ljudi su spremni dati im svaku hranu koja se nađe kod njih, ali to ipak ne treba raditi. Svaki turist koji leti krene u obilazak vulkana Kamčatke ili prirodnih ljepota Čukotke riskira susret s ovim životinjicama.
Visoke su 30-40 cm, teške manje od kilograma i imaju meko, gusto krzno. Izvan Rusije su poznate kao arktičke zemne vjeverice, a u Rusiji kao američke ili berengijske tekunice (susliki), jer naseljavaju Daleki istok, Kanadu i Aljasku. Među stanovnicima Rusije poznate su pod imenom "jevraška", piše Russia Beyond.
Inteligentni razbojnik
Turisti na Dalekom istoku najčešće sreću upravo ove glodare, a ne medvjede ili polarne lisice. Arktičku vjevericu često nazivaju razbojnikom, jer može čovjeka čekati u zasjedi na neočekivanim mjestima. Ima samo jedan cilj: doći do hrane. Istina, ona to čini vrlo kulturno: kada se zaustavite da se odmorite na nekom uzvišenju, prvo će vam prići jedna arktička vjeverica i gledat će vas tužnim gladnim očima, a zatim druga. I dok vi pravite snimku za vaš tik-tok, nećete ni primijetiti da ste ostali bez hrane, jer imaju razrađenu taktiku.
Ne boje se ljudi
Obično se divlje životinje kriju i bježe od ljudi, osjećajući da oni predstavljaju opasnost. Ali ne ona! Među svim divljim stanovnicima Dalekog istoka arktička vjeverica je najkomunikativnija. Odmah prilazi ljudima. Dok pse ne voli i od njih se krije u svojim rupama u zemlji.
Turisti pričaju kako arktičke vjeverice živciraju pse: "pas vidi vjevericu, trči prema njoj, ona zvizne i zavuče se pod zemlju, iz druge rupe izlazi druga vjeverica, zvizne, psi je vide i jure ka njoj. Tako su oni preda mnom pola sata zezali dva psa, dok ovi nisu potpuno izgubili interes za njih" – piše jedan turist
Cvrkuće kao ptičica
Glas arktičke vjeverice jako podsjeća na ptičji, što izgleda prilično neobično. Po pravilu se oglašavaju kad osjete opasnost, upozoravajući ostale. Ali na ovoj snimci životinjica odgovara na ljudski govor.
Voli spavati i jesti
Arktička vjeverica ima dvije omiljene aktivnosti. Mogu se u stvari vidjeti samo tokom kratkog polarnog ljeta, jer 8 mjeseci godišnje spavaju zimski san. U san tonu u rujnu, a bude se u svibnju. Sve to vrijeme provode u svojim jazbinama na dubini od 3 metra pod zemljom. Tokom sna izgube otprilike polovicu težine i zato čim se probude kreću u potragu za hranom. One su svejedi, tj. hrane se i bobicama i insektima. Ali neće odbiti ni "ljudsku" hranu, ako im se pruži prilika.
Mogu umrijeti od prejedanja
Za turiste je hranjenje arktičkih vjeverica dio ugođaja putovanja. Ali zoolozi kažu da je bolje da ih uopće ne hrane, jer će se početi razmnožavati na turističkim mjestima, umjesto da hranu traže u prirodi. Vremenom će to privući i grabljivice na te terene, što može dovesti do istrjebljenja populacije arktičkih vjeverica.
Arktičke vjeverice su generalno spremne pojesti sve što lijepo miriše i što je jestivo, ali to za njih nije dobro. One od turista uzimaju sir, čokoladu, orahe, a posebno vole sladak hrskav keks. Međutim, stručnjaci kažu da im slatkiše uopće ne treba davati, mada će one tražiti. Nije stvar samo u tome što jedu, nego i o količini. Naime, životinjica se može prejesti i od toga umrijeti. Ako ih ipak ne možete odbiti, najbolje je da im date malo orašastih plodova, ali samo sirovih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....