Veliko otkriće u mjestu gdje su snimljene kultne ‘Ralje‘: ‘Vratile su se! I znamo što ih mami...‘

U kasnim 1980-ima Greg Skomal, strastveni morski biolog specijaliziran za morske pse, dobio je neodoljivu priliku: posao iz snova u istraživačkoj stanici na Martha‘s Vineyardu, istom otoku u Atlantiku na kojem je Steven Spielberg snimao kultni film "Ralje".

Skomalova fascinacija potaknuta filmom nikada nije jenjala. Jedini nedostatak bilo je pomanjkanje bijelih psina na tom području.

Sve se promijenilo 2004., kada se velika bijela psina neočekivano pojavila u obližnjoj laguni, a tijekom posljednja dva desetljeća bijeli morski psi sve su češći prizor u vodama Martha‘s Vineyarda i Cape Coda svakog ljeta. Dolaze ondje namamljeni povećanom populacijom tuljana, čiji je broj naglo porastao zbog savezne zaštite uvedene 1970-ih.

Skomalovi novi memoari, pod naslovom "Chasing Shadows", zadiru u fenomen ponovnog oživljavanja bijelih morskih pasa i žestoku raspravu koja se odvijala u obalnim zajednicama prisiljenima prilagoditi se njihovoj prisutnosti u blizini popularnih plaža. Stručnjaci smatraju da povratak bijelih morskih pasa predstavlja uspjeh u zaštiti okoliša. Međutim, otkriće uznemirava posjetitelje plaža. Veliki bijeli morski psi mogu narasti do šest metara i težiti do dvije tone, a imaju do 300 oštrih zuba. Nakon niza napada stručnjaci su ustanovili da morski psi gotovo polovicu vremena provode u vodama dubine do četiri metra.

Jedna od istaknutih američkih istraživačkih skupina koja prati bijele morske pse planira proširiti svoje istraživanje u Britaniju. Vjeruju da bi morski psi mogli migrirati prema sjeveru svakog ljeta prolazeći kroz južnu obalu, uz popularno turističko odredište Cornwall ili uz obalu Irske. U Sredozemnom moru stručnjaci sugeriraju da se broj bijelih morskih pasa kreće od nekoliko desetaka do nekoliko stotina. Od 1989. do 2008. primijećen je pad u njihovoj populaciji od 46 posto. Istraživači koji proučavaju ovu vrstu u Sicilijskom tjesnacu, gdje su se relativno često mogli vidjeti, analiziraju uzorke vode na tragove DNK bijelog morskog psa. Ovi uzorci pružili su dokaze o bijelim morskim psima na tri lokacije između Sicilije i Tunisa.

Alessandro De Maddalena, poznati stručnjak za bijele psine, priznaje da se bijeli morski psi povremeno skupljaju u područjima koja su bogata plavoperajnom tunom u Sredozemnom moru te osporava tvrdnju da slijede tune duž njihove migracijske rute kroz Gibraltarski tjesnac. Prema njemu, većina vjerojatno ostaje u Sredozemnom moru. U Jadranu su srećom rijetkost.