Neuhvatljivo stvorenje iz mračnih morskih dubina može živjeti stoljećima, znanstvenici vjeruju da znaju zašto

Naša vrsta dugo istražuje tajne dugovječnosti, a mnogo toga smo otkrili iz same prirode.

Uzmimo, na primjer, kornjaču Jonathana. Vjeruje se da je on, stanovnik udaljenog južnoatlantskog otoka Svete Helene, vjerojatno rođen 1832. godine, ali bi mogao imati više od 200 godina budući da točan datum njegova rođenja ostaje nepoznat. Iako slijep i bez osjeta mirisa, Jonathan još uvijek ima oštar sluh za svoju poodmaklu dob i voli se sunčati.

No, iako su divovske kornjače poznate po iznimno dugom životu, čini se kako su ih nadmašila nedokučiva stvorenja iz dubina.

Rijetko viđeni grenlandski morski pas (Somniosus microcephalus) je tromo stvorenje koje polako pliva dubokim vodama sjevernog Atlantika i Arktičkog oceana. Polarna životinja je jedina vrsta morskog psa koja može izdržati niske temperature tijekom cijele godine. Ovi veliki morski psi žive duže od 400 godina, a neki od njih možda su u morima još od kolonijalnih vremena.

Ova je životinja neuhvatljiva i dobro se skrivala od nas. Zbog sporog metabolizma znanstvenici su dugo sumnjali da one imaju neuobičajeno dug životni vijek, ali sve do nedavno nije bilo načina da se utvrdi točna dužina. Istraživanje objavljeno 2016. odredilo je da su morski psi najdugovječniji kralješnjaci, jer žive i do 400 godina, ali je moguće da je to i nešto duže. Druga studija nastojala je razumjeti mehanizam koji stoji iza te dugovječnosti.

Međunarodni tim znanstvenika postao je prvi koji je mapirao genom grenlandskog morskog psa, sekvencionirajući oko 92 posto njegove DNK i pružajući uvid u funkcioniranje dugovječne ribe. Ne samo da sklop, računalni prikaz njegovog genoma, pridonosi onome što se zna o načinu na koji njihova tijela funkcioniraju, nego također daje naznake zašto životinje imaju takvu izdržljivost, rekli su istraživači.

Malo je vrsta životinja koje žive dulje od ljudi, osobito u usporedbi s našom tjelesnom težinom i veličinom. Proučavajući mehanizme dugovječnosti grenlandskog morskog psa, znanstvenici bi također mogli dobiti bolji uvid u to kako potencijalno produžiti ljudski životni vijek, rekli su autori.

Grenlandski morski psi rastu izuzetno sporo, manje od centimetra godišnje, ali na kraju mogu doseći više od šest metara u duljinu i ne postižu spolnu zrelost dok ne navrše više od jednog stoljeća. Kod njih sve, naime, ide veoma polako. Ono što je znanstvenike iznenadilo jest činjenica da je genom ove životinje dvostruko duža od ljuske i da je zapravo veća od bilo kojeg drugog genoma morskog psa koji je do danas sekvenciran.

Autori sugeriraju da su geni za popravak DNK u nekom trenutku razvili sposobnost umnožavanja, dodatno pridonoseći popravljanju DNK, a time i dugovječnosti.

Zbog sklonosti morskih pasa dubokim vodama, većina informacija o grenlandskom morskom psu potječe iz evidencije o komercijalnom ribolovu. U prošlom desetljeću istraživači su sve više koristili video, uključujući daljinski upravljana vozila i kamere s mamcima, kao i promatranja uhvaćenih primjeraka. Za potrebe istraživanja su, nažalost, morali eutanazirati nekoliko njih, no nadaju se da će njihov rad pomoći očuvanju vrste.

- Autori su uspjeli dobiti uvid u životinju koja je na posebnom mjestu u evolucijskom stablu života. S jedne strane, mislim da je uvid u gene doista zanimljiv, a opet, nije iznenađujuće da znanstvenici danas vide stvari koje mi nikada nismo vidjeli. Naime, vrste morskih pasa se toliko razlikuju jedna od druge da možemo očekivati ​​nove stvari sa svakom vrstom - rekla je za CNN Toby Daly-Engel, izvanredna profesorica na Florida Institute of Technology u Melbourneu.

U ranijim istraživanjima znanstvenici su uspjeli produljiti životni vijek određenih kratkoživućih vrsta, kao što su muhe i miševi, korištenjem genetskih modifikacija. Istražujući više dugovječnih vrsta, stručnjaci danas mogu bolje razumjeti proces starenja za sve vrste i alate koji bi se potencijalno mogli primijeniti za produljenje ljudskog životnog vijeka.