Ljetni mjeseci obično nam u živote donose susrete s nekim stvorenjima koje inače ne viđamo. I dok se oni sretniji ovog ljeta susreću s ribama na Jadranu, oni Zagrepčani koji su ostali u gradu mrko promatraju malena, gotovo prozirna stvorenja s kojima dolaze u kontakt. Riječ je o dva malena bića: mrežastoj plataninoj stjenici (Corythucha ciliata) te hrastovoj stjenici (Corythucha arcuata). Obje su vrste donesene iz Sjeverne Amerike.
Dobra vijest je da ti maleni stvorovi, kojima je naočito zabavno lijepiti se na našu odjeću koja se suši vani, nisu ni najmanje opasni. Mrežasta stjenica u velikom broju živi u Zagrebu, gdje ima dosta platana, na kojima boravi i kojima se hrani. Hrastova pak, kako joj ime kaže, preferira hrastove, premda u nuždi dobro dođu i kesteni.
U ovo doba godine su obje vrste aktivne. Vole tople mjesece i može ih se vidjeti u periodu od kasnog proljeća do rane jeseni. U to vrijeme one jedu i razmnožavaju se, dok se zimi skrivaju i čekaju da hladno vrijeme prođe.
- Znala sam ih inače viđati na odjeći, ali neki dan me iznenadilo koliko ih ima. Izašla sam na balkon na trenutak, pokupiti posudu sa cvijećem. Doslovno sam napravila deset koraka do nje i isto toliko nazad. U stanu sam shvatila da me nešto češka na par mjesta, pogledala i vidjela ta mala prozirna stvorenja. Na meni, što na koži, kosi i odjeći, bilo je sigurno desetak tih bubica - kaže nam jedna Zagrepčanka.
Ove stjenice su najopasnije za stabla, ali stručnjaci kažu kako njihov ugriz može izazvati crvenilo i iritaciju kože. Jedini način na koji se protiv toga može boriti jest nanošenjem repelenata i nošenjem dugih rukava. No, ova stvorenja nisu ni najmanje agresivna, tako da nam od njih ne prijeti opasnost.
Mrežasta stjenica platane (Corythuca ciliata) američka je vrsta otkrivena u Padovi 1964 godine, a u Zagrebu je pronađena 1970 te se masovno proširila gotovo na sva urbana područja u širem području grada. U naš glavni grad je prenesena vozilom pa je tako ‘preskočila‘ područje između Padove i Zagreba. Sad je proširena u svim južnim i srednjoeuropskim zemljama Europe, stoji na stranicama Ministarstva poljoprivrede.
To je mali insekt duljine 3,2-4 milimetra, mliječno-bjelkaste boje koji se hrani na donjoj strani lišća, sišući biljni sok. Ne može aktivno letjeti na veće udaljenosti nego leprša u zraku. U tako lebdećem obliku ometaju prolaznike, posebice posjetitelje ugostiteljskih objekata, parkića i dječjih igrališta. Nerijetko se ljudi žale da stjenice masovno ulaze u njihove prostorije i domove te ometaju rad. Platanina stjenica spada pod molestante- insekti koji smetaju čovjeka (muhe, komarci, buhe....). Ova stjenica poput ostalih napada i ljude, ako ih nehotice pokupite, kao i sve stjenice i mrežasta stjenica platane ima organe za bodenje i sisanje. Od njenih uboda može ostati crvenilo i otok mada je riječ o insektu koji se hrani biljnim sokovima.
Glavni domaćin joj je američka platana, ali se ponekad nalazi i na drugim vrstama kao što su: grmovi jaseni, lovorolisni hrast i na gorskom javoru. Siše biljne sokove isključivo na lišću platana. Uzrokuje deklorofilaciju lista i smanjenje asimilacije. Već u kolovozu mnoge se platane više ne zelene nego su blijede boje te im je narušena funkcija ukrasnog gradskog zelenila.
Treba istaknuti da platanina stjenica ima brojne prirodne neprijatelje: od buba mara, pauka, neke stjenice te mnogi drugi no očigledno da još nisu u stanju radikalnije smanjiti brojnost štetnika.
Što se tiče mrežaste hrastove stjenice (Corythucha arcuata) je sitni kukac iz prodice Tingidae (red Hemptera). To je invazivna strana vrsta u Hrvatskoj koja se brzo širi u hrastovim šumama i čini štete. Porijeklom je iz sjeverne Amerike, a u Europu je unesena 2000. godine, piše portal Štetnici.
To su sitni kukci, prozirnog pokrilja koji ima mrežastu nervaturu (mrežasta stjenica). Ima nekoliko generacija godišnje. LIčinke i odrasli oblici ovog štetnika s donje strane lista sišu biljne sokove. Sisanjem uzrokuju diskoloraciju lista, pa hrastove šume kod jakog napada već u kolovozu imaju brončano smeđe listove.
Stjenice bodu i ljude. Iako zapravo ne mogu jako ubosti, nego samo sa svojim rilom to pokušavaju učiniti. Nisu opasne za čovjeka, ali su problem jer kad ih ima u velikom broju, ulaze u oči, usta i zadržavaju se na odjeći. U zadnjih nekoliko godina vrlo se brzo proširila svim kontinentalnim hrastovim šumama i u urbanim područjima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....