Nakon punih deset godina pronađena nestala mačka: ‘Ovo je pravo božićno čudo!‘

Kad je telefon zazvonio, Richard i Maria Price nisu očekivali ništa osim još jednog spam poziva. Zato se i nisu javili. Na kraju krajeva, oni žive u Španjolskoj, a poziv je bio s područja New Yorka. Smrdjelo im je na prevaru. No, kad je telefon opet zazvonio, javili su se.

- Jeste li vi imali crno bijelu mačku? - pitala ih je osoba s druge strane linije.

Odgovor na to pitanje je - da. Imali su mačku koja odgovara tom opisu. Zvala se Mimi, no nestala je 2012. godine. Tada je par živio u New Yorku. Otišli su na odmor, a stan im je čuvalo nekoliko članova obitelji, koji su i hranili Mimi. Netko od njih je ostavio otvorena vrata, mačka se iskrala i nestala. Više od godinu dana su je tražili, ali nisu imali uspjeha. Prošle godine Richard je otišao u mirovinu, pa je obitelj preselila u Španjolsku. S njima su na put išle tri mačke koje su udomili otkako su izgubili Mimi: Patch, Tiny i Groot.

No, kako piše Washington Post, netko s područja na kojem je Mimi živjela i nestala prije deset godina donio je u sklonište crno-bijelu mačku. Očitali su joj čip i pronašli vlasnike. Bio je to jednostavan posao - nisu mijenjali broj mobitela.

- Ovo je zaista pravo božićno čudo - rekao je Richard.

Upravo on je odlučio još 2010. godine udomiti Mimi. Rekao je kako ju je vidio u azilu Long Island i da je bila prekrasna. Nekoliko je puta došao u pauzi s posla da je vidi, a ona se najprije skrivala od njega. No, s vremenom su se sprijateljili i on ju je doveo doma. Njena sramežljivost je razumljiva ako se zna da je prije dolaska u sklonište živjela na ulici.

Nakon njenog nestanka, Richard je bio očajan. Lijepio je letke s njenom fotografijom, raspitivao se u susjedstvu, posjetio je lokalno sklonište, zagledao se u svaku mačku na hranilištima u okolici... No, nakon što ta potraga godinu dana nije dala nikakve rezultate, on i supruga su izgubili svaku nadu da će je pronaći.

No, sad kad je opet sa svojom obitelji, tajne se polako otkrivaju. Njeni su vlasnici saznali kako je svih tih godina njihova Mimi bila beskućnica u tom području. Hranili su je dobri ljudi, a neki su je zimi puštali da se ugrije kod njih doma. Svi su oni mislili da mačka nema vlasnika, a pošto se činilo da je najsretnija vani, puštali su je da živi kako želi. Imala je slobodan ulaz u nekoliko kuća, gdje se sklanjala od kiše i snijega, no preferirala je biti vani.