Ljeto je vrijeme kada se mnogi nastoje rashladiti u moru, a to znači i veći broj susreta s morskim životinjama. Premda od večine njih ne prijeti apsolutno nikakva opasnost, postoje one koje ljudima mogu nanijeti bol. Među njima je i morska mjesečina (Pelagia noctiluca), koja je opekla one koji su joj se našli u blizini.
Ova meduza inače preferira sjeverni Jadran, gdje ima više hrane, no ove je godine masovno viđena južnije. Znanstvenica Olja Vidjak sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo istražuje ove životinje, a nedavno je pokrenula i mobilnu aplikaciju za dojavu meduza - RebrashNET. Tamo građani mogu dojaviti na kojim su točno lokacijama vidjeli meduze, a te su informacije iznimno važne znanstvenicima koji ih prate.
- Treba razlikovati pojavljivanja koja uključuju mali broj jedinki na pojedinom lokalitetu, od masovne pojave kojom se stvara populacija velike gustoće, kao ovog ljeta. Takva pojavnost može zahvaćati veće područje, pa čak nekada i cijelu obalu. Meduze se odlikuju prirodnim ciklusima u kojima populacija alternativno eksplodira pod određenim uvjetima, a nakon nekog vremena dolazi do njenog sloma, pri čemu privremeno nestaje iz okoliša - pojasnila je Vidjak.
Dokazano je kako većina ljudskih aktivnosti, kojima se narušava prirodna ravnoteža u moru, doprinosi masovnim pojavama meduza, ali i rebraša. To je najviše vidljivo u obalnim vodama, koje su najizloženije ljudskim utjecajima. Dok, recimo,ribama smeta smanjena koncentracija kisika, meduze nemaju problema s tim. Uz to, prelov ribljih vrsta, a to se posebno odnosi na malu plavu ribu, također pogoduje meduzama. S obzirom na to da se te ribe i meduze hrane istim plijenom, jasno je, nestankom jednih, drugima lakše doći do hrane.
- Populacija ovih meduza nije ograničena na obalne vode, već živi i u otvorenom oceanu. U Jadranskom moru morska mjesečina ima životni ciklus koji traje oko devet mjeseci, razmnožava se od ranog proljeća do kasne jeseni. Njena se populacija ne održava u Jadranu tijekom cijele godine, već ovisi o ponovnom ulasku kroz Otrant putem površinskog strujanja iz Jonskog mora u hladnijem dijelu godine - objasnila je Vidjak.
No, iako mnogima ove meduze nisu drage, imaju nezamjenjivu ulogu u ekosustavu. Kao i svako stvorenje u prirodi, i one su važan dio hranidbenog lanca. One reguliraju zooplanktonske populacije, a njima se hrane morske kornjače i neke ribe. Dušik i fosfor kojeg izlučuju ponovno se iskorištava u hranidbenoj mreži.
- Hrane se i drugim planktonskim želatinozama, pa je uočeno da razne vrste meduza, pa tako i morska mjesečina, rado jedu rebraša Mnemiopsis leidyi, što za sjeverni Jadran, u kojem ove invazivne vrste posljednjih godina ima i previše, svakako predstavlja dobru vijest - dodala je Vidjak.
Prvi zabilježeni nalaz ove vrste datira iz 1970. godine, sa sjevernog Jadrana. Razdoblje nakon toga moglo bi se nazvati vremenom ovih meduza: krajem 70-ih i početkom 80-ih zabilježen ih je iznimno veliki broj. Tome je pogodovala kombinacija faktora: s jedne strane rijeka Po je donijela brojne hranjive soli, a s druge strane su proljeće i zima bili topliji od prosjeka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....