Poznata istarska aktivistica: "Lov na vukove najlošija je i neefikasna opcija sprečavanja štete!"

Poznata aktivistica za spas životinja i voditeljica nekadašnjeg azila u Pazinu, Mae Isaksson, osvrnula se na prošlotjednu vijest o ubijenom vuku koji je obješen o prometni znak, nakon čega su se oglasili stočari.

Njenu objavu na društvenim mrežama prenosimo u cijelosti:

- Među komentarima na portalima, vezano uz slučaj pokolja 87 ovaca, prevladava pitanje "Je li zaista moguće da jedan ili dva vuka mogu ubiti toliko ovaca u kratko vrijeme?". Mnogi su sumnjičavi, pa čak prigovaraju kako je na slikama premalo krvi i nereda i ne vjeruju da je vuk krivac za ovaj pokolj.

Je li je moguće da jedan ili dva vuka zakolju 87 ovaca? Je. Nagon za bijeg (kod plijena) i lovački nagon (kod predatora) međusobno se isključuju i uključuju. Na otvorenom prostoru jedan ili par vukova koji naiđu na stado/krdo biljojeda, razmotrit će situaciju, pokušati izdvojiti jedinku za koju smatraju da se nalazi na najboljem položaju za napad, koja odskače od drugih nekom svojom ranjivošću (možda šepa, čini se slabija, manja je, ili dovoljno je da ima lošiju dlaku, što ukazuje na fizičko stanje životinje).

Kružeći oko izabrane žrtve, pokušat će je nagnuti u bijeg. Bijeg će aktivirati lovački nagon i sve će biti vrlo brzo gotovo. Dok napadaju i savladavaju izabranu jedinku, ostatak krda/stada otrčat će na sigurnu udaljenost, odakle nerijetko promatra tužan kraj pripadnika stada. Znaju da više nisu u opasnosti, lovački nagon predatora sada je već isključen, vrijeme je za hranjenje, a nakon toga za odmor. Nerijetko se nakon par minuta užasa može vidjeti biljojede kako mirno pasu na relativno sigurnoj udaljenosti od predatora.

U zatvorenoj štali, ili prostoru ograđenom nedostatnom ogradom, koja vukovima dozvoljava da uđu, ali ovcama ne dozvoljava da izađu, panično bježanje ovaca ne dozvoljava lovačkom nagonu da se isključi, i neće se isključiti dok god predator doslovno ne iscrpi sve svoje fizičke mogućnosti. U takvom stanju predator je često preumoran i da se nahrani, i zbog slabosti koju osjeća bira da se povuče na sigurno. Često nalazimo samo ranjene i ubijene životinje, ali ne i pojedene.

Ovo je bio jedan školski primjer onoga što nazivamo „surplus killing“ ili suvišno/prekomjerno ubijanje. U prirodnim okolnostima izuzetno je rijetko, na primjer kad je snijeg predubok ili zahtjevni teren otežava bijeg plijena. Ogradama koje ne bi zadržale ni dijete, a kamoli spretnu divlju životinju, stvaraju se ovakve bizarne situacije. Ni vuk sit, ni ovce na broju.

Stočari moraju shvatiti da već jednom moraju preuzeti odgovornost za svoje životinje. Dostatne ograde, električne ograde, ovčarski psi. Za sve postoje bespovratna sredstva iz EU fondova. Neka pritisnu vladu da im osigura te programe.

Lov na vukove najlošija je i neefikasna opcija sprečavanja štete. Kad se poremeti stanje u čoporu, vjerojatnost za štete raste. Ako nastrada roditeljski par, mladi neiskusni vukovi još će više tražiti laki plijen, a to su domaće životinje. Ako nastrada jedan od roditelja, onaj koji ostane sam također će tražiti lakše načine prehrane, a to su domaće životinje. Ako imate u svojoj blizini čopor koji se većinom orijentira na divljač, a samo povremeno radi manje štete, eliminacijom istog oslobodili ste prostor za doseljavanje novog čopora koji možda ima drugačije navike i radit će veće štete. Koliko godina morate ubijati vukove da shvatite da time ništa niste riješili? Jer ako je lov učinkovit, a lovite toliko godina, zašto ne vidimo rezultate? - napisala je Isaksson.