Tko su servali? Evo što trebate znati o ovim prekrasnim, divljim životinjama

Zadnjih dana u našoj javnosti učestalo se spominju servali. Razlog tome je, naravno, ženka te vrste koja je viđana, a potom i ulovljena u Gorskom Kotaru. S obzirom na to da je riječ o životinji koja originalno stiže iz supsaharske Afrike (no može je se naći u ZOO vrtovima i kućama diljem svijeta, jer je postala popularan kućni ljubimac, pa su se počele uzgajati baš s tim ciljem), mnoge stvari o njoj nisu pretjerano poznate.

Recimo, zanimljivo je kako ne rastu duže od 92 centimetra, ali rep im zna narasti do 38 centimetara. Originalno žive u savanama i travnjacima, pa se po tome razlikuju. Naime, oni servali koji žive na travnjacima imaju veće crne mrlje na tijelu od onih koji žive u šumama.

Ove prekrasne životinje jedu sve i svašta, ali na meniju su im uglavnom životinjice lakše od 200 grama. Odnosno, love ono što mogu odmah pojesti. To su miševi, krtice, zmije, male ptice, žabe... Jasno, meso, jer su ovo ipak mačke. Istina, malo veće od ovih naših domaćih, jer teže od 8 do 13 kilograma, ali su svejedno mačke.

Kad ogladne, oslanjaju se na sluh kako bi našli plijen. Kad ga lociraju, predatorski se došuljaju blizu životinje za koju ne postoji sutra, a onda skoče na nju. Kad puše vjetar, male životinje su sigurnije, jer servalima buka vjetra otežava slušanje. Zanimljivo je da ove mačke mogu skočiti i do tri metra. U svrhu lova, jasno, ne skaču jer im je to zabavno, nego zato što želudac traži od njih idući obrok.

James Hager/Robertharding/Profimedia

Preferiraju živjeti osamljenički. Iznimka je, naravno, u vrijeme parenja i kada ženke imaju mlade. Najčešće su to dva mladunca, iako teorijski mogu imati i četiri, ali to se ne događa često. Majke ih na svijet donose u rupama koje su iskopale neke druge životinje i tamo s njom borave do godine dana. Jasno, nisu svi isti: neki preferiraju na majčinom teritoriju ostati i duže, ali u principu mužjaci napuste majku u dobi od 17 mjeseci, kada postaju spolno zreli. Kod ženki se to događa u dobi od godine dana, pa čine ono što svi mladi diljem svijeta rade: napuštaju roditelje i traže svoj teritorij.

Kad ga nađu, obilježavaju ga: mokre naokolo, sline po svemu što mogu i grebu tlo. To su njihove ‘podsjetnice‘ koje drugim servalima daju do znanja da je teren zauzet i da je najbolje da laganim korakom nastave dalje. U divljini ih se uglavnom viđa u sumrak, ali kad su blizu ljudi, aktivniji su noću. Još se istražuje razlog, ali prilično uvjerljivo zvuči nagađanje da je to zato da izbjegnu susrete s ljudima. Mi smo im najozbiljniji predatori. Službeno su uz nas u tom elitnom društvu još i hijene i leopardi, ali u principu su im oni više konkurencija kada se radi o teritoriju i hrani, nego što će ih napasti.

U prirodi servali žive do deset godina, a u zatočeništvu je najstariji doživio 22 rođendan.

Da stvari ne bi bile ‘dosadne‘, ljudima je palo na pamet ne samo ovu divlju životinju dovesti u kuće i stanove da im budu ljubimci, nego ih pariti i s domaćim mačkama. Tako je nastao križanac koji se naziva savannah. U našoj je zemlji ta ‘genijalna‘ ideja stavljena van zakona, kao i u brojnim drugim zemljama EU, no još uvijek ima država koje takvo što ne zabranjuju.