Kornjače postoje već duže od 250 milijuna godina. Ima ih oko 300 različitih vrsta: oko 7 vrsta morskih, 180 vrsta živi u slatkoj vodi, a ostatak na kopnu. One spadaju u gmazove, a na zemlji su bili prije nego veliki dinosauri .
Imaju koštani oklop, koji je jedinstven u životinjskom svijetu. On može imati različitu građu i svojstva. Suvremene kornjače nemaju zube. Imaju aparat za hranjenje, koji se razvio od čeljusnih kostiju. One ne žvaču hranu, nego čeljustima otkidaju komade, pomažući si pri tome prednjim udovima. Kreću se i na kopnu i u vodi, tipično krivudavo. Mašu prednjim udovima, koji jako podsjećaju na peraje. Tako pod vodom postižu dosta veliku brzinu jer imaju na nogama razvijene plivaće kožice.
Najveći broj kornjača su veličine od 10 do 30 centimetara. Morske kornjače, kao i divovske s Galapagosa i Sejšela, mogu doseći i više od metra. Vide jako dobro, pogotovo u mraku. Boje razlikuju bolje od ljudi, jer imaju 4 receptora za vid. Mogu okretati očne jabučice, pa vide okolinu kao panoramsko vidno polje.
Miris im je naročito izražen. Kada vidimo kornjaču da izdužuje vrat, ne znači da je zapuhana, nego da njuška, jer se njen organ mirisa nalazi u grlu. Mirisom raspoznaje jestivu hranu, a tako i prepoznaje tlo u koje može zakopati jaja. Sluh im je puno lošiji od ljudi. Kod reakcije na strah uvlači glavu u oklop i ispušta siktav glas koji podsjeća na frktanje. Tada naglo izbacuje zrak iz pluća.
Kada polažu jaja, glasaju se slično kao mužjak kod parenja, pa kao da sikću. Dobro pamte mjesta s hranom, kao i puteve za bijeg u opasnosti. Kornjače jedu široki raspon hrane. Mnoge su svejedi. Mnoge su biljojedi, ali neke će pojesti i beskralježnjake, pa čak i strvinu. Mogu drobiti oklope mekušaca da se domognu njihovog mesa.
One žive dosta dugo, divovske žive i do 200 godina. U nekim dijelovima svijeta ljudi jedu sve vrste kornjača, iako su one često zaštićena vrsta, a od nekih se rade i lijekovi.
Kornjače su danas i kućni ljubimci, na zapadu su to barske kornjače (crvenouha kornjača). One se mogu vidjeti i u trgovinama za kućne ljubimce. No, kornjača neće preživjeti u maloj posudi s plastičnom palmom. Potrebna im je odgovarajuća rasvjeta, temperatura i sustav filtriranja vode kod vodenih kornjača.
Salmonela nije samo bolest koja se prenosi hranom, nego i kornjače mogu prenijeti salmonelu na ljude. Tada čovjek može imati nekoliko dana dijareju, ali neki završe u bolnici s komplikacijama, ponekad i opasnijim. Tome su naročito izložena djeca, stariji ljudi i imunološki kompromitirani. Salmonela je najraširenija kod vrlo malih kornjača, tako da je u nekim zemljama zabranjena njihova prodaja. Bolest se širi dodirom i rukovanjem nastambi od kornjače, čišćenjem akvarija, izravnim dodirom i slično.
Kod nas u Hrvatskoj je poznata čančara, zakonom zaštićena vrsta, kopnena kornjača. Najviše ih ima u Dalmaciji, zatim na otocima, Rabu, Krku, Cresu. Živi i u drugim zemljama Europe (Španjolska, Francuska, Italija).