Leptospiroza je opasna bolest, mogu je dobiti i ljudi, a evo kako spriječiti zarazu

Odlučila sam napisati nešto o bolesti leptospirozi u pasa, jer se u zadnje vrijeme susrećemo sa sve više dokazanih slučajeva.

Leptospiroza je bakterijska bolest pasa i drugih sisavaca, koja prvenstveno zahvaća jetru ili bubrege. Bakterije, zvane Leptospire, bujaju u vodi i imaju spiralni oblik, ili spiralni s karakterističnom kukom na jednom ili oba kraja. Postoje mnogi sojevi Leptospira od kojih neki uzrokuju bolest u pasa. U mačaka je to vrlo rijetka bolest i nije povezana s kliničkom bolešću.

Leptospiroza je bolest koja se vrlo rijetko javlja u područjima gdje je široko rasprostranjeno rutinsko cijepljenje pasa protiv zaraznih bolesti . Međutim, još uvijek se povremeno javlja izbijanje bolesti, jer cjepiva štite samo od četiri najraširenija serovarova (sojeva) Leptospira. Ta je bolest i dalje česta u ruralnim, šumovitim područjima, ali u zadnje vrijeme se vrlo često javlja i u urbanim sredinama.

Bakterije Leptospire prenose uglavnom štakori i drugi glodavci, ali ih mogu prenositi i drugi sisavci, uključujući i ljude. Gutanje zaraženog urina najčešće iz voda/ jezera, potoci, lokve/ ili smeća kontaminiranih urinom glodavaca, najvažniji je način prijenosa bolesti. Iznimno, neki oblici bakterija mogu prodrijeti kroz oštećenu ili tanku kožu. Primjerice, kada psi plivaju u kontaminiranoj vodi mogu se zaraziti i to ne samo ako progutaju takvu vodu, nego i kroz kožu.Razdoblje inkubacije (od infekcije do pojave bolesti), je obično četiri do dvanaest dana.

Silva Rakočević

Darko Tomas/Cropix

Mnoge infekcije Leptospirom mogu proći da se ne otkriju, dok druge mogu biti opasne po život pasa. Postoje tri oblika bolesti:

-HEMORAGIJSKI (krvarenje). Znakovi su visoka temperatura, slabost i gubitak apetita. Višestruka mala krvarenja pojavljuju se u ustima i na bjeloočnicama.Može doći do i krvavog proljeva i povraćanja. Ovaj oblik je često smrtonosan.

-IKTERIČAN (žutica). Tu je obično zahvaćena jetra, može početi kao hemoragijski oblik, uz sve iste kliničke simptome. Dodatni znakovi su žuta boja (ikterus) u ustima i bjeloočnicama. U težim slučajevima cijela koža psa može biti žuta.

-BUBREŽNI (renalni) Ovaj oblik uzrokuje zatajenje bubrega. Ovakvi su psi letargični, bez apetita, i mogu povraćati. Njihov zadah može zaudarati na mokraću, a u ustima i jeziku se često mogu javiti otvorene rane. Dolazi i do proljeva, pojačano piju vodu (polidipsija) i učestalo mokre (poliurija). Mokraća je često krvava. Pas se teško kreće, ima i bol u trbuhu. U uznapredovalom stadiju temperatura pada ispod normale (ispod 37 stupnjeva Celzijusovih. Psi koji prežive akutno zatajenje bubrega, obično postanu kronični bubrežni pacijenti.

Dijagnostika se danas najbolje postavlja DNA-PCR testom, gdje se dokazuje genetski materijal iz bakterije Leptospire u krvi ili urinu.Test mikroskopske aglutinacije dokazuje prisustvo antitijela koja se stvaraju protiv uzročnika.

Liječenje ovisi o stadiju bolesti, ako se ono počne na vrijeme i u akutnoj fazi bolesti, može biti vrlo učinkovito. Antibiotici (penicilin, ampicilin, amoksicilin) su vrlo učinkoviti protiv akutnih stadija bolesti, ako se počnu uzimati na vrijeme. Ovi antibiotici liječe rane stadije bolesti. Međutim, mnogi će oboljeli psi trebati intenzivnu njegu u veterinarskim ambulantama. Nekada će biti potrebna produljena kura antibiotika (primjerice, doksiciklin) u razdoblju oporavka, kako bi se osiguralo da su sve bakterije očišćene i da pas ne postane kronični kliconoša.

Kako se može spriječiti leptospiroza?

Cijepljenje protiv te bolesti spada u dio rutinskog godišnjeg tretmana protiv zaraznih bolesti, pa tako i leptospiroze. Preporuka je da se psi cijepe jednom godišnje kako bi se održao najbolji imunitet. Danas postoji cjepivo s četiri serovara (soja), koje preporučuju stručnjaci. Takva cjepiva su vrlo učinkovita i sigurna. Međutim, kako godišnje cijepljenje protiv zaraznih bolesti u pasa nije obavezno, mnogi vlasnici ne cijepe svoje pse.

Napomena: Leptospiroza se može prenijeti na ljude, stoga bi vlasnici pasa koji bi mogli oboljeti trebali izbjegavati kontakt između gole kože vlasnika i urina svog psa. Bilo bi dobro da u kontaktu s oboljelim psom nose gumene rukavice . Sva područja gdje je pas mokrio trebalo bi se dezinficirati da se ne razbole drugi psi.