KOLUMNA VETERINARKE

Mačja panleukopenija je zarazna i može biti smrtonosna, evo kako ljubimce zaštititi od nje

Kako bi spriječili širenje bolesti na druge, bolesnu mačku treba držati izoliranu od kontakta s drugim pripadnicima svoje vrste

Silva Rakočević

 Privatni album

Bolest je vrlo zarazna, potencijalno smrtonosna za mačke, uzrokovana virusom mačje panleukopenije (također nazvan mačji parvo virus). Najčešće pogađa mačiće, te su oni uglavnom zaraženi tim virusom. Bolest se ne smije brkati sa psećom kugom ili psećom parvo-virusnom infekcijom.

Virus napada stanice koje brzo rastu i dijele se poput onih u limfnim čvorovima, koštanoj srži, crijevima i fetusima u razvoju. Naziv panleukopenija proizlazi iz štetnog učinka virusa na bijele krvne stanice (leukocite), koji služe u borbi protiv infekcija. Virus mačje panleukopenije je posvuda u okolišu - sve mačke i mačići su mu izloženi u nekom trenutku svog života. Iako se virusom mogu zaraziti mačke bilo koje dobi, najvjerojatnije će se razboljeti mladi mačići, bolesne mačke i necijepljene mačke. Određene skupine mačaka također su osjetljive, poput onih u trgovinama za kućne ljubimce, skloništima za životinje, uzgajivačnicama ili pansionima, kao necijepljene mačke.

Bolest se prenosi putem stolice, urinom i nosnim sekretom. Mačke se zaraze u kontaktu s bolesnim mačkama, njihovim izlučevinama, pa čak i ugrizom buhe zaražene mačke. Skotne mace mogu prenijeti virus svojim nerođenim mačićima. Dalje, zaraza se širi i preko ležajeva, kutija za otpatke, kaveza, posuda za hranu i vodu, igračaka, ruke i odjeća ljudi koji su u kontaktu sa zaraženom mačkom.

Mačke mogu nositi virus i ne pokazivati znakove bolesti. One koje se razbole mogu imati proljev, povraćati, imati visoku temperaturu, depresiju, dehidrirane su, pokazuju bolnost trbuha. Mali mačići mogu iznenada uginuti. Ako mačka pokazuje bilo koji od gore navedenih simptoma, njen se vlasnik treba odmah javiti svom veterinaru. Kako bi spriječili širenje bolesti na druge mačke, bolesnu mačku treba držati izoliranu od kontakta s drugim pripadnicima svoje vrste. Kako ta bolest smanjuje imunitet, mačke mogu razviti neke druge bolesti, pa će prema tome imati i simptome tih bolesti (primjerice, dišnog sustava).

Bolest kod mačaka koje prežive infekciju MPV obično ne traje dulje od tjedan dana. Mačići mlađi od pet mjeseci su u najvećem riziku od uginuća. Mačići koji eventualno prežive infekciju mogu pokazivati znakove problema središnjeg živčanog sustava (nekoordinaciju, drhtanje pri kretanju i epileptične napade, a postoji i mogućnost sljepoće).

Veterinar će posumnjati na bolest na temelju znakova bolesti, kao i na temelju informacije je li mačka cijepljena i je li bila izložena nekim drugim mačkama. U krvnoj slici će se pokazati izrazita panleukopenija i to u niskom broju leukocita. Najsigurniji test za dijagnozu bolesti je PCR na virus panleukopenije iz krvi bolesne životinje.

Ne postoji poseban tretman liječenje mačje panleukopenije. Daje se potporna terapija u smislu nadomještanja tekućine, hranjive tvari, mogu se dati antibiotici zbog sekundarnih bakterijskih infekcija, lijekovi protiv bolova i povraćanja... Kod jače anemije potrebna je transfuzija krvi. Osim toga, nužna je izolacija bolesne mačke, bilo u stacionaru ili kod kuće.

Oporavak će ovisiti o nizu faktora, kao što je dob mačke, opće zdravstveno stanje, imunitet, težina bolesti i koliko će brzo početi liječenje. Ukratko, što prije mačka dobije potrebnu njegu i liječenje, to će biti veće šanse za dobar ishod.

Prevencija bolesti je ključna za zdravlje. Ako je mačka koja ima mačiće cijepljena protiv te bolesti, ona će prenijeti dio antitijela mačićima preko krvi ili mlijeka. To će im pružiti kratkotrajnu zaštitu, ali ona brzo opada. Znači, svakako je potrebno cijepiti mačiće, a veterinar će dati savjet kada je to najbolje napraviti. Cjepivo je u kombinaciji s drugim virusnim bolestima mačaka, kao što je mačji herpes virus 1 i mačji calici virus. To se cjepivo

smatra osnovnim cjepivom za sve mačke, uključujući i one koje ne izlaze i ne komuniciraju s drugima. Protokol cijepljenja će se odrediti u dogovoru veterinarom.

Ako odrasla mačka još nije cijepljena ili joj kasni rok za nadocjepljivanje, još nije kasno . Razgovarajte s veterinarom o cijepljenju takve mačke.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. listopad 2024 13:14