U zadnje vrijeme, imamo priliku u našoj ordinaciji vidjeti i tretirati bengalsku mačku. To je relativno moderna pasmina mačke, razvijena 1990. godine u SAD-u, dobivena križanjem mačke Azijskog leoparda (male divlje mačke iz južne Azije) i domaće kratkodlake mačke kao što su abesinijska, burmanska i egipatski mau. Mogli bi reći da su one domaće mačke koje imaju fizičke osobine karakteristične za male divlje mačke koje žive u šumi, i s ljubaznim, pouzdanim temperamentom obiteljskog ljubimca.
Bengalke imaju pomalo divlji izgled, njihovo zlatno svjetlucanje potječe od njihovog porijekla leopard mačke, a dlaka može imati mrlje, takozvane rozete. Kao i neke druge hibridne mačke, poput savanske mačke, bengalske mačke se klasificiraju prema tome koliko su generacija udaljene od izvornog divljeg roditelja. Mače azijskog leoparda zove se F1. Svaka sljedeća generacija dobija brojčanu oznaku kao što su F2, F3, F4. Da bi se smatrala istinski domaćom mačkom, bengalka mora imati najmanje F4. Znači, u nekim zemljama bengalke imaju ograničenja ako pripadaju generaciji F1-F3. Negdje su te mačke zabranjene, primjerice, na Havajima i New Yorku. Obično imaju duže stražnje noge i nisko spuštene repove. Jako su dobri skakači, a mogu dolaziti u nekoliko boja. One su energična pasmina kojoj je potrebno mnogo vježbe i igre. Težine su obično od četiri do osam kilograma.
Ljudi često povezuju bengalku s najpopularnijom bojom: smeđom, točkastom, no one mogu imati veliki izbor oznaka i boja. Mogu biti crvene, smeđe, crne, sive, rozetaste, mutne itd. Mnogi su zapanjeni sličnošću bengalke s leopardom. Da bi dobili takav mramorni izgled dlake, za to je odgovoran gen . Te mačke su duge i mršave, veće od prosječne kućne mačke zbog svog mišićavog tijela.
Bengalske mačke su pametne, energične, razigrane, u nekim slučajevima mogu biti i lijene. Mnogi vlasnici kažu da njihove mačke prirodno hvataju predmete i često uživaju igranjem u vodi. Odlično se slažu s djecom, drugim mačkama i obiteljskim psima. Ključ je međutim, rana socijalizacija i izlaganje članovima kućanstva u ranoj dobi. Više bengalki zajedno, može biti malo veći izazov. Mogu komunicirati sa svojim vlasnicima, neće pretjerano mijaukati, ali vam točno mogu dati do znanja da im je zdjela za hranu prazna ili da se žele igrati. Vole biti u blizini svojih vlasnika i često će im zaspati u krilu. Osim toga, jako vole promatrati preko prozora ptice, vjeverice i druge životinje. Znači, mentalna stimulacija je ključ za sretnu bengalsku mačku. Životni vijek im je obično 9 do 15 godina.
One su poznate i po nekim bolestima, koje nose kao pasmina. Najčešće je to hipertrofična kardiomiopatija. To je bolest u kojoj srčani mišić (miokard), postaje abnormalno zadebljan (hipertrofiran). Takav debeo mišić može otežati mačjem srcu pumpanje krvi iz srca po cijelom organizmu. Zbog toga bi sve bengalske mačke koje su za rasplod trebalo pregledati kardiološki. Jedna studija je pokazala da je pojavljivanje te bolesti u bengalskih mačaka 16,7 posto, što je dosta veliki postotak.
Druga bolest u tih pasmina je progresivna atrofija mrežnice oka. Međutim, dokazuje se testom koji je jeftin, neinvazivan i jednostavan za izvođenje. Treća bolest je nedostatak eritrocitne piruvat kinaze (PK-deficijencija). Test na tu bolest je također jednostavan, gdje se sa štapićem s vatom uzima obrisak iz unutrašnjosti mačjih usta, te ga se šalje u laboratorij.
Bengalske mačke su poznate po tome da ne izazivaju alergijsku reakciju u ljudi, jer proizvodi prosječno manje od prosječnih razina alergena.
Naravno, kada se uzme u obzir njihove tople, inteligentne osobnosti i upečatljive boje dlake s uzorcima, ne čudi da su brzo postale jedna od najpopularnijih pasmina na svijetu, nadmašivši mačke koje postoje generacijama.