Mokraća se formira u bubregu filtracijom iz krvi i sprema se u mokračni mjehur, prije nego se zluči iz tijela mokrenjem. Mokraća sadrži 95 posto vode, i njena uloga je izlučivanje štetnih produkata metabolizma iz tijela. Oni čine ostalih 5 % urina, koji se sastoje od otopljene uree, urične kiseline, mineralnih soli, toksina i ostalog. Urin može sadržavati leukocite, eritrocite, proteine, kristale, bakterije, gljivice, ali oni su obično pokazatelji upale ili drugih zdravstvenih problema.
Namjera pisanja ove teme bila nam je da vlasnike upoznamo sa značenjem pH vrijednosti u mokraći kućnih ljubimaca, pasa i mačaka,, a koji su dobri pokazatelji nekih bolesnih stanja.
Ph vrijednost je broj koji služi kao mjera kiselosti /aciditeta/, odnosno lužnatosti /alkaliteta/ vodenih otopina. U veterinarskoj praksi ta je vrijednost česti pokazatelj stanja mokraće i mokraćnog mjehura pasa i mačaka. Ako je pH vrijednost mokraće manja od 7, tada je ona kisela, a ako je veća od 7, tada je lužnata. Ph vode je točno t i ona je neutralna. Ph vrijednost se mjeri na skali od 0-14. Normalna pH za urin pasa i mačaka kreće se od 6-6,5 ili
Klasičan znak upale mokračnog mjehura je učestalo mokrenje malih količina mokraće. Međutim, to može biti i znak kronične upale mjehura bez infekcije. Ako vaši psi i mačke mokre male količine urina treba ih odvesti kod veterinara da on učini biokemijsku pretragu i sediment mokraće. Veterinar će odrediti stanje u mokračnom mjehuru. Ako je potrebno, zatražiti će da se mokraća uzme sterilnim putem i da se dobije bakteriološki nalaz.
Kod pretrage mokraće mjerimo i pH. Viši pH /oko 8 do 9 i više/, može utjecati da psi i mačke budu osjetljiviji na infekcije mokraćnih puteva, ali visoki pH može biti pokazatelj već postojeće infekcije, kao i sumnju na struvitne kristale u mokraći. S druge strane, ljubimci koji imaju kronično niski pH /oko 4-5/, skloniji su stvaranju oxalatnih kristala.
Zato moramo uvijek pretražiti sediment mokraće na prisustvo kristala. Kada se kristali povežu u tvorbu koju zovemo mokraćni kamenac, /kamen/, oni mogu djelomično ili kompletno zatvoriti otjecanje mokraće iz uretre /vanjski mokraćovod/, što može biti vrlo bolno, ponekada vrlo opasno za psa, kada trebamo hitan operativni zahvat. U mačaka se uretra također može zatvoriti kompletno, tako da je i kod njih potreban hitan zahvat oslobađanja začepljene uretre.
Postoje različiti tipovi mokračnih kristala. Najčešće su to struvitni kristali /apatiti/, koji najčešće nastaju u prisustvu različitih bakterija u mokraćnom traktu kod lužnate mokraće. Tada će veterinar sugerirati uzimanje hrane koja će zakiseliti mokraću i vrlo često će se kristali otopiti, a i stvaranje novih će biti praktićki onemogućeno u kiseloj sredini. U protivnom, u kiseloj mokraći će pas najčešće stvarati oxalatne kristale. Oni se za razliku od struvita, vrlo teško mogu otopiti dijetnom prehranom. U slučaju nalaza večih kamenaca u mokračnom mjehuru psa ili mačke, tada je indiciran operativni zahvat.