Ovaj maleni starčić nije imao sreće u životu. U njegovih 13 godina, koliko službeno piše u maloj plavoj knjižici, svi su dani provedeni na lancu. Ispred njegovih očiju smjenjivala su se godišnja doba - zimi je bilo hladno, pa bi se zavukao u kućicu koja nije nimalo grijala. Ljeti je bilo vruće, pa bi se zavukao u kućicu koja nije hladila. Kad bi jesenje lišće letjelo zrakom pred njegovom kućicom, skakao bi radosno da ga ulovi, ali lanac je bio previše kratak.
Nikad nije ulovio nijedan list.
Nije ni pomirisao drugog psa, niti liznuo ruku nekog čovjeka. Nije dobio keksić, češkanje oko ušiju. On čak ni ne zna za ono magično mjesto ispred repa, za kojeg psi dušu daju da ih se tamo pomazi.
Njega tamo nikad nitko nije pomazio.
U 13 godina takvog tužnog bivanja, jer to se ne može nazvati životom, nesretnik nije imao ništa vrijedno življenja. Svi oni koji dijele život sa svojim psom sada mogu razmisliti o tome kako njihov pas živi: spava li na svom krevetiću ili dijelite vaš? Ima li keramičku ili metalnu zdjelicu? Koliko ono igračaka ima? Morate li smanjiti broj poslastica u danu, jer je veterinar rekao da mu dajete previše? Pečete li mu tortu za rođendan? Vodite li ga na godišnji? Imate li njegovu sliku na mobitelu?
Ovaj nema ništa od toga. Nikad i nije ni imao. Činilo se da nikada i neće.
Onda je njegov vlasnik preminuo i maleno stvorenje, teško devet kilograma, došlo je u čakovečki azil.
Hladno mu je. Boji se dodira. Na ime Barli se povremeno odazove. O tisućama radosti psećeg života pojma nema. Da ide zima, njegove stare kosti znaju. Da zima znači Božić, drvce, obitelj i fine zalogaje, ne zna.
Ima najveće tužne oči na svijetu. Sigurno mu nedostaje njegov vlasnik, iako mu je priuštio bijedan život. Je li sad vrijeme da bude bolje? Da neke ljudske oči vide Barlija i zaljube se u njega? Da ovaj Božić dočeka na nekom kauču, sa sve četiri u zraku, fino popunjenog trbuha, sretan? Da njegove oči budu velike, okrugle i pune zadovoljstva?
Kažu da nije lako biti heroj, no u ovoj priči je prilično lako biti Barlijev heroj. Treba za to samo otvoriti srce.
Potencijalni udomitelji mogu se javiti Aleksandri na 099 4800 640.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....