Tijana je pet i pol godina čekala dom, a kad ga je pronašla, vratili su je uz bizarno objašnjenje

Ima tih pasa koje sreća nikako da pomazi. Jedna od njih je i Tijana, čupava štićenica osječkog azila. Ona je punih pet i pol godina gledala iz svojeg boksa kako neki drugi psi odlaze u svoj dom, a ona ostaje. Onda se dogodilo pravo pravcato čudo: javili su se ljudi koji su je željeli udomiti. Ne nekog drugog od stotine napuštenih pasa u našoj zemlji, nego baš nju.

Prije nego su se zaposlenici azila poradovali njenoj sreći, detaljno su razgovarali s potencijalnim udomiteljima. Tjednima su trajali razgovori: sve su im opisivali, možda čak i previše detaljno. Nisu htjeli da im ti ljudi Tijanu vrate zbog nečeg što nisu znali, posebno zato što su morali s njim putovati 700 kilometara do novog doma, koji je u Splitu. Njeni udomitelji su o njoj znali baš sve i željeli su je. Onda su im je iz azila dovezli do kućnog praga i oni je više - nisu željeli.

- Ovog puta smo čuli neki novi razlog zašto nam se pas vraća - da je Tijana prevelika. Nešto potpuno banalno. To, i nije se složila s macama, za što nije imala ni 24 sata vremena. Mi smo je prije puta odvele u naš ured da upozna Ronija i Petku, naše uredske mace pa da vidimo kako reagira na njih. Nije reagirala. Znači, trebalo je samo malo dobre volje i upornosti da se Tijana snađe, opusti. Pa, od najranije je dobi živjela u Azilu, nije znala ni kako mačke izgledaju, kako stan u kojem ljudi žive može da izgleda, toliki put, stres...

Čekala je pet i pol godina taj dan, drugi skupe za put, sjednu u auto i dovezu ti je, ti odmah idući dan zoveš i kažeš da ipak radije ne bi - objavili su volonteri azila na Facebooku.

Kažu - nije pošteno prema Tijani. Ona je cijeli život u azilu, vozila se autom samo na kastraciju i kod veterinara, tako da je njoj ozbiljna stvar bila provesti sate i sate u autu. To joj je bio veliki stres, koji joj je priređen - kako sad ispada - bez veze.

- Nije da je njoj nešto značilo vidjeti more kroz prozor auta i spavati u stanu nekih ljudi koji je zapravo ne žele. Da sam bar ja dobila tu šamarčinu umjesto nje, da sam je bar mogla nekako poštedjeti svega ovoga, ali nisam. Ona je ta kojoj je za trenutak, jedan jedini trenutak u tih pet i pol godina, nešto dano, a onda uzeto - kažu jedna volonterka, koja kaže da se svi nadaju da neće proći još pet i pol godina prije nego netko primijeti Tijanu i poželi je povesti doma.

Ovog puta zauvijek.