‘Bilo nam je svima teško, posljednji put baku smo vidjeli u listopadu... Ponosni smo na nju!‘

Ponos i sreća osjećaji su koji su se miješali u obitelji Buljat iz Selina pored Starigrad Paklenice. Svi su zajedno, u televizijskom prijenosu, uživo pratili kako njihova baka i prabaka Branka Aničić sa svojih 81 godinu ulazi u povijest. Znali su i prije da je ona superbaka, no sada je postala prva osoba u Hrvatskoj koja se cijepila protiv koronavirusa, u nazočnosti predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, ravnatelja HZJZ-a Krunoslava Capaka...

Hrvatsku je ganula bakina izjava koju je novinarima dala nakon što je hrabro primila cjepivo.

Nisu se vidjeli od listopada

- Prvenstveno ovo radim kako bih mogla napokon vidjeti svoje praunuke - rekla je baka Branka i stekla simpatije javnosti. Njezina 31-godišnja unuka Daria Buljat, majka Brankine praunučadi, četverogodišnjeg Antonija i šestogodišnje Mile, kaže kako su s omiljenom bakom u svakodnevnom kontaktu i teško im je što je ne mogu doći posjetiti jer se nalazi u Domu za starije i nemoćne Trešnjevka u Zagrebu, a posjeti domovima su zabranjeni zbog epidemioloških mjera.

- Posljednji put vidjeli smo se još u listopadu, kada su mjere bile malo opuštenije i svima nam teško pada što je ne možemo posjetiti. Zato smo presretni što je dobila priliku cijepiti se, ali i jako ponosni jer je svojim postupkom svima poslala poruku. Bili bismo jako sretni da se ljudi osvijeste o važnosti cjepiva. Baka je prije samo nekoliko dana saznala da će biti prva soba koja je cijepljena u Hrvatskoj. Nije ni trenutka dvojila, spremno je pristala i odmah nam je sve ispričala - kaže Daria Buljat koja se sa suprugom Josipom u Selinama bavi turizmom. U cijeloj obitelji vlada jedinstven stav kako je cijepljenje neophodno. - Svi ćemo se cijepiti i želja nam je da građani budu svjesni kako je to odgovoran čin prema svima nama, jer naša odluka ne utječe samo na našu nego i sve druge obitelji - kaže Daria.

Gospođa Branka cijelog je života u zdravstvu. Radila je kao farmaceutska tehničarka u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica, a u Dom u Drenovečkoj došla je prije dvije godine, 24. svibnja 2018., samo dan uoči svojeg 79. rođendana.

Kako je ispričala, osim obitelji, najviše joj nedostaju duge šetnje. Naime, čitav život vrlo je aktivna, vitalnost duguje i svojim hobijima skijanju i planinarenju, a već se neko vrijeme bavi nordijskim hodanjem. Ništa od toga zbog pandemije opakog virusa sada nije moguće. Simpatije javnosti stekla je svojim neposrednim pristupom i jasnim stavom - cijepiti se mora.

- Upravo sam cijepljena, pozdravljam sve prisutne, a posebno našega premijera i cijelu političku ekipu. Mi smo presretni da smo izabrani mi u domu i da sam ja prva, da se cijepimo i da krenemo u normalniji život. Brzo je cjepivo došlo, brže nego smo se nadali. Sad samo to trebamo svi prihvatiti radi prijatelja i radi obitelji - rekla je nakon što joj je cjepivo ubrizgao dr. Miroslav Hanžovečki.

Vesela i nasmijana

Vesela i nasmijana, rekla je kako cjepivo, osim malo peckanja, uopće nije osjetila, a mogućih nuspojava ni najmanje se ne pribojava.

- Samo se želim vratiti normalnom životu, druženjima u domu, našim krasnim parkovima koji su inače puni cvijeća. Trebali bi se svi cijepiti, ne treba biti ljudi koji će se toga bojati. Volim nordijsko hodanje, malo sam sad uskraćena. Imam dva praunuka, veselim se druženju s unucima, to mi je najveća želja. Tako bi i drugi trebali misliti, tako ćemo ih zaštititi i izaći iz začaranog kruga - rekla je i pozdravila svoje praunuke u Starigradu Paklenici.

Na žalost, susret bake i njene obitelji još se neko vrijeme neće dogoditi. Potrebno je pričekati drugu dozu cjepiva kroz dvadesetak dana, ali i popuštanje epidemioloških mjera kako bi domovi za starije ponovno bili otvoreni. No, kao što je rečeno, najvažnije je da je cjepivo napokon stiglo u Hrvatsku i da je to u svima nama probudilo nadu. Nakon Branke Aničić u domu je cijepljeno još 19 korisnika, a ukupno će ih cijepiti 110. Cijepljenja su počela diljem Hrvatske. Brojne su obitelji, poput Brankine, koje s nestrpljenjem iščekuju kada će se opet susresti s najmilijima.