Lađarice Donjanke Donje iz općine Slivno pokorile su Neretvu. One su najbrže za sat vremena jednu minutu i 14 sekundi izveslale lađarsku rutu od Metkovića do Opuzena, okitivši se zlatnim medaljama. Tako su po drugi put potvrdile da su prave gazdarice na Neretvi. Iza njih na cilj kod opuzenskog mosta tek sa petnaestak sekundi zaostatka uplovile su zagrepčanke Nereide, a trećeplasirane su bile lađarice iz Siska, piše Slobodna Dalmacija.
- Naš trud se isplatio i rezultat nije ni mogao biti drugačiji - rekla je kapetanica i prvo veslo Donjanki, Jelena Kadijević.
Otkrila je da intenzivno na Neretvi treniraju od Uskrsa.
- Lađa je simbol doline Neretve i ponosna sam što smo je sačuvale ovim natjecanjem - rekla je Jelena.
A neretvanska lađa je uvijek na poseban način bila vezana za žene koje su je vukle kako se to u neretvanskoj pučkoj tradiciji kaže „lancale“. Stariji se sjećaju lancanja lađe od Komina pa sve do Metkovića i žena koje su hodajući laganim korakom vukle lađe pune građevinskog materijala, grožđa, krava, konja, magaraca, ovaca.
Žene su potezale dugačke konope pričvršćene za lađu krećući se pješice uz obalu, dok je muškarac sjedio u lađi i upravljao njome. Lancanje je na neki način bilo „ženski“ posao.
Danas pola stoljeća kasnije nema lancanja lađe, ali zato imamo maraton lađarica koji čuva uspomenu na nekadašnje lancarice, žene Neretvanke, koje su svojim žuljavim rukama i po dvadesetak kilometara vukle lađu.
Kad je top ispalio plotun označivši start, hrabre lađarice mlade i stare primile su se vesla i zabrazdale Neretvom u ovaj vrući ljetni dan. Iako veslaju tek od Metkovića do Opuzena stale su uz bok neretvanskim lađarima, jer nije se lako boriti s ćudljivom Neretvom i njezinim valovima. A lađaricama je to uspjelo unatoč toplotnom udaru na plus četrdeset stupnjeva.
Osmi po redu „ženski“ Maraton okupio je na Neretvi rekordnih osamnaest ekipa, lokalnih, ali i gostujućih koje su uspješno odveslale lađarsku rutu od Metkovića do Opuzena u dužini desetak kilometara. Zanimljivo je da je nastupilo čak devet debitantskih ekipa, što jamči opstanak ovog lađarskog natjecanja, koje je pomalo u sjeni „velikog“ maratona kojega veslaju muški lađari.
Neretvanske lađarice ruše sve stereotipe potvrđujući da Maraton lađa i veslanje nisu rezervirani samo za muškarce. Među lađaricama je i ženska ekipa Salašarke iz Sombora, inače članice HKDU-a Vladimir Nazor. Zanimljive su jer u kosi nose suncokret koji je zaštitni znak njihova kraja. Kapetanica Marija Mandić kaže da su nabavili lađu sličnu neretvanskoj i da stalno vježbaju na Velikom bačkom kanalu. Muška i ženska ekipa Salašara stalni su sudionici Maratona lađa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....