JEZIK I GOVOR

Znate li koju je hrvatsku riječ potisnuo turcizam ‘ćelav‘ i kakve to veze ima s Plješivicom?

Taj izraz u prošlosti je bio raširen po čitavoj Hrvatskoj, a zabilježen je i u prvom hrvatskom rječniku, onom Fausta Vrančića iz 1595.

Dr. sc. Marica Čilaš Mikulić

 Hanza Media

Jedan gledatelj nam piše kako u Istri stariji ljudi za čovjeka koji ima malo kose ili uopće nema kose na glavi kažu da je - pleštiv. Zanima ga zašto se taj naziv ne koristi češće u našem govoru umjesto turcizma ćelav?

Dr. sc. Marica Čilaš Mikulić, viša lektorica na Croaticumu – Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u emisiji Jezik i govor otkriva kako se pleštiv kaže u Istri, dok se u nekim kajkavskim govorima kaže plešiv ili plješiv. U grobničkom govoru se kaže plišjiv, a u nekim bračkim govorima – plišinov.

„Taj izraz nije raširen po cijeloj Hrvatskoj, no u prošlosti je bio. Zabilježen je u prvom hrvatskom rječniku, onom Fausta Vrančića iz 1595. godine. Nalazimo ga u djelima Marka Marulića, Petra Hektorovića i usmenoj književnosti. No, u Akademijinu rječniku iz 1931. godine uz natuknicu plješiv stoji napomena da se već poodavno ne koristi u štokavskim govorima u kojima ju je potisnuo turcizam ćelav“, pojašnjava profesorica Čilaš Mikulić i podsjeća kako od istog korijena dolaze i imena vrha Plešivica na Samoborskom gorju te planina Plješivice u Lici i Plišivice u Cetinskoj krajini. Naime, osim što znači ćelav, pridjev plješiv i njegove izvedenice znače - bez šumske vegetacije, ogoljen ili gol.

„Frizura je način češljanja ii šišanja. Ta riječ nam je došla iz francuskog jezika. Imenica punđa koja označava žensku fruzuru je u hrvatski došla iz mađarskog dok su šiške uvojci koji ukrašavaju čelo i izvedenica su glagola šišati koji je u hrvatski jezik došao iz ruskoga. Za bojanje kose se često koristi izraz farbanje kose po njemačkoj riječi ili pituranje po talijanskoj imenici pittura“, govori Čilaš Mikulić. Otkriva nam i kako nije pogrdno za čovjeka kojem ne raste brada reći da je ćosav, a u usmenoj književnosti je ćosav čovjek često značio pametan i dovitljiv.

„Glagol linjati se, koji je praslavenskog podrijetla i znači gubiti dlaku, odnosi se na životinje. No ima i preneseno značenje – gubiti svježinu – i tada se odnosi na čovjeka. Na primjer, gubiti svježinu u izgledu, idejama ili temama“, objašnjava Marica Čilaš Mikulić.

Poštovani čitatelji i gledatelji, pitanja u vezi hrvatskog jezika i govora možete nam poslati na našu e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 00:52