‘Nije istina da tražim milijun kuna za sedam mjeseci u Haagu: najmanje toliko mi pripada jer sam devet godina živio u kućnom pritvoru poput najgoreg kriminalca’

Ratni put generala Rahima Ademija zapravo je priča o Domovinskom ratu. Gotovo da nema značajnije vojne operacije, naročito na južnom bojištu te u BiH, u kojoj nije sudjelovao. Odlikovan je najvišim državnim odličjima. Unatoč tomu, javnost za taj put slabo zna. General Ademi najpoznatiji je po dva podatka - bio je optužen za ratne zločine u operaciji Medački džep i Albanac je s Kosova. Ako je suditi po njegovim riječima, te su dvije stvari izuzetno usko povezane.

Ademi tuži RH i traži milijun kuna odštete jer kaže da su ga sve dosadašnje vlade izdale te su ga svjesno i namjerno žrtvovali kako bi spasili neka druga, moćnija, važnija i hrvatskija imena. Haaškom sudu nisu dostavljali dokumente koji bi mu pomogli te su pojedini dokumenti u arhivima MORH-a čak imali posebne oznake kako ne bi ni slučajno dospjeli na sud. Pozadinu sudskog procesa koji bi, prema njegovim informacijama, trebao početi nakon Božića, dvije godine nakon što je splitskom sudu podnio tužbu, general Rahim Ademi objasnio nam je u trosatnom razgovoru koji smo ovog petka vodili u Primoštenu.

Opsežna dokumentacija

Za sve što je govorio umirovljeni general ima potvrdu u opsežnoj dokumentaciji koju je predao sudu. Za razumijevanje složene priče potrebno se vratiti potkraj 80-ih, kada je Ademi završio na sudu pod optužbom da je organizirao terorističke skupine i rušio državni poredak bivše SFRJ. Tada je već bio ugledan časnik za završenom Vojnom akademijom (1976.), specijaliziran za topničke operacije i s višegodišnjim iskustvom u vojarni JNA u Rogoznici kod Šibenika.

Ademi je već krajem 80-ih imao, dakle, problem s režimom, a u procesu u kojem je osuđen na tri godine i devet mjeseci zatvora njegova je supruga Anita obijala sva vrata kako bi mu pomogla, pa čak i prijetila da će zapadnim novinarima otkriti pozadinu montiranih procesa u Jugoslaviji. Stoga nije bilo čudno kada se Rahim Ademi 1991. priključio Domovinskom ratu na hrvatskoj strani.

Iako etnički Albanac, Hrvatska je bila i ostala njegova domovina, a kako se zbog ranijeg procesa bojao da bi mogao upasti u probleme traži li dozvolu za otpust iz JNA, odlučio je dezertirati. Hrvatskoj je trebao časnik njegova kalibra, pa je vrlo brzo postao jedan od ključnih ljudi obrane Šibenika. Prvu veliku ulogu odigrao je u tzv. Rujanskom ratu kada je uspio spriječiti srpsku podjelu Dalmacije na dva dijela, zaustavivši neprijatelja gotovo u srcu Šibenika.

- Ratko Mladić zapovjedio je tada prepad na Šibenik koji je počeo 16. rujna 1991. Na grad je krenuo sa svim rodovima vojske, pješaštvom, topništvom... Takozvana “Operacija More” imala je za cilj potpunu podjelu Dalmacije. Uspjeli smo to spriječiti. Te sam noći dobio zadatak da zauzmem rogozničku vojarnu. Njezin značaj bio je golem. Nakon što smo je zauzeli, unutra smo pronašli najmodernije naoružanje JNA - vojarna je bila puna velikokalibarskih topova, raketnih sustava, protuzračnih topova... Sva sila naoružanja nalazila se unutra. Nakon Oluje, koja je svakako na prvom mjestu, rujanski su ratovi u Šibeniku bili najznačajniji hrvatski pothvat u ratu, zbog čega je za mene Vukovar grad heroja, a Šibenik grad pobjednika - prisjeća se general Ademi.

Bio sam šokiran

Tada se njegova topnička brigada, najjača u HV-u, priključila generalu Janku Bobetku u akcijama na južnom bojištu, nakon čega je, 1992., Ademi postao zapovjednikom 126. brigade u Sinju, a nekoliko mjeseci kasnije nastupio je na dužnost zapovjednika Zbornog područja Gospić, dužnost koja ga je naposljetku koštala vojne karijere.

U toj je ulozi bio u operaciji Medački džep 1993., za koju i dalje tvrdi kako nije sudjelovao ni u kakvim zločinačkim aktivnostima, što je pravomoćnim oslobađajućim presudama potvrđeno i na Županijskom te na Vrhovnom sudu. No, tadašnji načelnik Glavnog stožera general Bobetko pozvao ga je krajem 1993. u svoj ured, baš kao i zapovjednika Milu Kosovića iz Gospića.

- Mislio sam da nas zove kako bi nam uručio kakvu pohvalu. Bio sam šokiran kada mi je rekao da smo obojica suspendirani. Pogotovo što Kosović nije imao nikakve veze s tim događajima.

Bio je to dug i mučan sastanak kojem se pri kraju priključio i tadašnji ministar obrane, pokojni Gojko Šušak. Nisam mogao izbjeći suspenziju iako nisam razumio zašto se ona događa. No, naknadno sam postao zamjenik generala Ante Gotovine u zapovjedništvu splitskog zbornog područja i nastavio sudjelovati u najznačajnijim vojnim operacijama HV-a - prisjeća se general Ademi.

Mediji su objavili da je Ademi suspendiran kako bi se izbjegle međunarodne sankcije Hrvatskoj zbog zločina počinjenih u medačkim selima, za koje je, uzmeđu ostalog, osuđen i general Mirko Norac. Sa suspenzijom se pomirio i nastavio sudjelovati u operacijama Bljesak, Maestral (“to je najbolje planirana operacija HV-a kada nitko nije očekivao da ćemo uspjeti osloboditi Jajce, Drvar, Bosanski Petrovac...”).

Odigrao je i veliku ulogu u operaciji pod kodnim imenom Kozjak ‘95, koju danas slavimo kao operaciju Oluja, a koja je prvotni kodni naziv dobila kako bi se zavaralo Srbe koji su prisluškivali razgovore visokih vojnih dužnosnika, te ih se navelo da povjeruju kako će oslobađanje Knina krenuti s Vrlike, a ne, kako je bilo, Dinare. Posljednja velika operacija u kojoj je sudjelovao bila je akcija Južni potez koju su, kako kaže, naručili Amerikanci da bi se Slobodana Miloševića prisililo na potpisivanje Daytonskog sporazuma, što se i dogodilo kada je Ademi došao pred samu Banju Luku.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg