ZAGREB - Halid Bešlić je dvije večeri zaredom napunio Arenu Zagreb, no pun je opet bio i Lisinski gdje je ljude privukao digitalni izravni prijenos Verdijeve “Aide” iz njujorškoga Metropolitana.
Dvije različite priredbe jedna s drugom nemaju gotovo nikakve veze i nipošto ih ne treba konfrontirati, nego samo još jednom konstatirati da je glazbena sezona u Zagrebu ove jeseni počela senzacionalno.
Elitistička disciplina
Moj kolega rock kritičar čitavu ovu godinu u ime svih poklonika te vrste glazbe trijumfalno likuje zbog obilja sjajnih koncerata, jazz je također u punom zamahu, niže se festival za festivalom, sve jedan bolji i spektakularniji od drugog.
Na mom terenu klasike situacija je također sjajna. Treba podsjetiti da je više od deset tisuća ljudi uoči ljeta pohrlilo u Arenu na koncert Londonskog simfonijskog orkestra i maestra Valerija Gergijeva te glazbu Rahmanjinova i Prokofjeva. Amsterdamski Concertgebouw orkestar i dirigent Daniel Harding osvojili su nedavno bez problema Malu dvoranu Doma sportova s djelima Janačeka i Mahlera.
Čim je “deazbestirani” Lisinski otvorio vrata, Velika dvorana tri je večeri zaredom bila puna na koncertima Sanktpeterburške filharmonije, Zbora i orkestra Ruske kapele i Varšavske filharmonije. Kada bismo zbrojili svu publiku koja je sedam večeri hrlila u Hrvatski glazbeni zavod na sjajne koncerte Zagrebačkog međunarodnog festivala komorne glazbe, dobili bismo također fascinantnu brojku, osobito kad je riječ o pomalo elitističkoj disciplini kao što je komorno muziciranje.
Glazbeno obilje
Na tom festivalu gostovala je i australska skladateljica Cathy Milliken koja živi u Berlinu i zaposlena je u Berlinskoj filharmoniji na osmišljavanju i animiranju projekata vezanih uz suvremenu glazbu i edukaciju mlade publike.
Pričao sam joj o zagrebačkom glazbenom obilju ove jeseni, na što je ona sa zadovoljstvom zaključila da se Zagreb i Hrvatska po tome ne razlikuju od većine zapadnih zemalja i metropola u kojima se vrlo dobro zna da baš u ovakvim vremenima ekonomske krize treba investirati i poticati upravo kulturu.
Na kulturu se tamo odavno ne gleda kao na luksuz bogatih, nego kao na važnu industrijsku granu, a također i glavno sredstvo da se u društvu, kada mu je to najpotrebnije, probudi optimizam i potaknu kreativnost, inicijativa i novi duh. Prisjetimo se samo kakvim je svjetlom bilo obasjano prošlo zagrebačko ljeto nakon dva koncerta U2 pred punim maksimirskim stadionom.
Premda osiromašena publika zdvaja zbog nemogućnosti da kupi ulaznice za sve što joj se nudi, treba podsjetiti da su ulaznice za različite kulturne priredbe i koncerte, osobito klasične glazbe, kod nas još uvijek prilično jeftinije nego na Zapadu.
Odaziv publike
Primjerice, najskuplje ulaznice za neki dan održan koncert Ive Pogorelića i orkestra milanske Scale stajale su i više od 200 eura, baš kao i za operne predstave u tom slavnom teatru.
Po cijeni samo jedne najskuplje ulaznice za bečki Musikverein zagrebački ljubitelj ozbiljne glazbe, uz brojne druge olakšice kao što su kupnja na rate te popusti za umirovljenike, studente i đake, može kupiti pretplatu za čitav jedan ciklus u Lisinskom.
Tolika ponuda i toliki interes i odaziv publike zapravo i nisu takvo otkriće i tolika novost kao što bi se moglo zaključiti iz činjenice što su taj “fenomen” odjednom počeli otkrivati i najveći mediji. Zapravo, fenomen je upravo to što se aktualni bum dogodio uglavnom bez prethodnog medijskog pumpanja glavne medijske struje.
To se osobito odnosi na najmoćniji i još uvijek najutjecajniji mediji - javnu Hrvatsku televiziju. Zamislite što bi tek bilo kada bi mediji kulturi posvećivali barem upola toliko pažnje koliko dobiva nogomet.
Činjenica da godišnje mnogo veći broj ljudi prođe kroz gledališta naših kazališta i auditorije koncertnih dvorana već je dulje vrijeme notorna i svima poznata činjenica. Samo što iz nje još nitko odgovoran nije izvukao adekvatne zaključke i prilagodio joj svoju strategiju, od one kulturno-političke do razvojno-poslovne.
Zakoni još uvijek pružaju premalo olakšica potencijalnim sponzorima. Primjerice, Zagrepčane očekuje referendum o nogometnom stadionu. Sukladno iskazanom interesu, ne bi li bilo primjerenije građane pitati žele li, umjesto stadiona, možda novu koncertnu dvoranu ili zgradu opere?
Kazališta i kina puna do posljednjeg mjesta
Zagreb kao kulturno odredište Hrvatske i europski centar za moderne i alternativne pokrete u umjetnosti u posljednjih je nekoliko mjeseci procvao.
Čak i u ova recesijska vremena, kulturno-urbano-društvena scena kao da doživljava vrhunac: brojne koncertne dvorane pune svjetski poznata imena, kazališne pozornice mame i mlađe i starije, a raznovrsne manifestacije i festivali pružaju priliku neafirimiranim umjetnicima da se predstave javnosti.
Nova sezona
Sve nabrojeno u Zagrebu se moglo doživjeti i ovaj vikend. A tek kad spomenemo brojku od minimalno 60 tisuća građana koji su ova tri dana uživali u sve većem bogatstvu zagrebačke ponude, malo tko će reći kako u hrvatskoj metropoli nedostaje događanja.
Najveći događaja i to u dva navrata bio je koncert Halida Bešlića. Zvijezda narodne glazbe u petak i subotu bez problema napunila je zagrebačku Arenu, gdje je na oba koncerta ukupno bilo oko 45 tisuća građana.
Na samom otvorenju nove sezone dupkom puna bila je i dvorana “Vatroslav Lisinski”. Svi ljubitelji opere uživali su u subotu, odnosno nedjelju u glazbenim izvedbama “Aide” i “Tosce” u sklopu Metropolitana u Lisinskom.
Nešto žešće bilo je u Tvornici, gdje je Jura Stublić već tradicionalno svoje fanove podsjetio na hitove grupe Film.
Gavelline večeri
Iako je teško pobrojati što se sve Zagrepčanima nudilo, valja spomenuti i 7. Zagreb Film Festival, koji je svečano zatvoren u subotu. U tjedan dana, koliko je Festival trajao, u 90 prikazanih filmova u 6 kino dvorana i 160 projekcija uživalo je oko 35 tisuća građana.
I kazališta su sve posjećenija. Primjerice, Gavella je ovoga vikenda bio popunjen do posljednjeg mjesta, a ukupno je kazalište posjetilo oko 700 građana.
Sve karte prodane su i u nedjelju u sklopu Gavellinih večeri iako sedmog dana u tjednu inače ne igraju predstave.
(J. Kovačević)
‘Impresioniran sam tisućama posjetitelja’
Da je u subotu i nedjelju netko neupućen ušao u Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, mogao je pomisliti da ondje gostuju najveći scenski umjetnici današnjice: više od 2600 ljudi svakog je dana ispunjavalo tek obnovljenu dvoranu do posljednjeg mjesta, a mnogi su cjelodnevni program i prostajali.
Deveti po redu Dani Orisa, na kojima su i ove godine, uz domaće arhitekte, sudjelovali i velikani svjetske arhitekture, nadmašili su i najoptimističnija očekivanja organizatora i prerasli u jedan od najvažnijih međunarodnih kulturnih događanja u Hrvatskoj.
Veći dio publike bili su mladi, pristigli iz cijele regije, bilo je mnogo ljudi iz arhitektonske i pridruženih struka, ali i umirovljenika koji su s velikim zanimanjem pratili predavanja.
Veliki austrijski arhitekt Hans Hollein, očito impresioniran u ovom trenutku jednim od najvećih kongresa arhitekture u svijetu, izjavio je da je njegovo najposjećenije predavanje bilo ono prije tridesetak godina na američkom sveučilištu Harvard, na kojem je predavao pred 1000 ljudi.
-Ne mogu to racionalno objasniti, ali sve je ovo fantastično, riječ je o trijumfu arhitekture i kulture općenito - rekao je Andrija Rusan, glavni urednik časopisa Oris i idejni začetnik manifestacije. (Željko Žutelija)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....