Tko god je poznavao Ivana Šupova, bogatog i zgodnog kirurga s privatnom ordinacijom u srcu Münchena, stavio bi ruku u vatru da se taj ugledni liječnik apsolutno nikad neće oženiti. Bio je voljen i omiljen. Vozio je Cadillac i uživao u ženskom društvu na elitnim zabavama. Živio je bonvivanski na relaciji između hrvatske i bavarske metropole. Sve dok nisu stigli prvi znaci Parkinsonove bolesti. Osuđen na tuđu pomoć, skrasio se u Zagrebu gdje su mu živjeli roditelji. Kako je bolest napredovala, Ivan je bio sve više vezan za dom, a posjećivao ga je uzak krug ljudi. Bolest je dovela do neminovnog kraja. Početkom 2002. Ivan je preminuo u 74. godini života, a obitelj je prijavila njegovu smrt. I ostala u šoku! Jer su tek tamo doznali da se Ivan nešto manje od godinu dana ranije oženio! I to sa ženom za koju nitko od rodbine nije znao niti ju je on spominjao.
Ivan Šupov uživao je u životu
U dokumentima je stajalo kako je Ivan Šupov, tada već 72-godišnjak s teškim simptomima Parkinsonove bolesti, stavio prsten na ruku Ruži Soldo, tadašnjoj 47-godišnjoj poduzetnici iz Poklečana, inače udovici s troje djece. Da stvar bude čudnija, mladenci su se vjenčali u večernjim satima nedjelje 10. prosinca 2000. godine, a zavjet je izrečen daleko od Zagreba, u kojemu su oboje živjeli.
Veliki ulog
I od tada traje pravna bitka: rodbina preminulog Šupova uporno pokušava dokazati kako je brak ništavan, a Ruža Soldo pokušava zadržati status službene udovice. Ulog nije mali: nasljedstvo većinom pohranjeno u nekretninama na elitnim zagrebačkim lokacijama veće je od milijun eura.
Mjesto tajnovitog bračnog pira bio je matični ured u slavonskim Tordincima, okovan zimom. Onemoćalog Šupova pred matičara i nestrpljivu Ružu dopratile su ruku pod ruku njegovateljica Etelka Bohar i kuma Nedjeljka Dunja Bilić-Žurić. Posudile su automobil i vozile su ga nekoliko stotina kilometara. U ljubavi koja ne poznaje nikakve granice ništa ne bi bilo čudno da su za Ružu doktorovi bližnji znali, prvenstveno nećaci Niven i George Zankov koji su ga njegovali, posebice u najtežim trenucima pred smrt kada je podvrgnut operativnom zahvatu u augsburškoj bolnici. Posljednji ispraćaj njihova ujaka bio je 15. siječnja 2002. godine na zagrebačkom Mirogoju.
Na pogrebu su bili svi osim fatalne Ruže za koju od toga trenutka, baš kao i za Šupove nećake, kreće žestoka borba za nasljeđe, a nećacima je oči otvorio unajmljeni privatni detektiv Goroslav Šmaguc servirajući im vrlo brzo šokantne vijesti - vještačenje je potvrdilo da na službenom dokumentu odnosno vjenčanom listu iznad potpisa stoji črčkarija “NEĆU JA TO!” koju je drhtavom rukom zanijemjeli Šupov jedva napisao.
Slučaj čudnog braka punog nelogičnosti povjerili su u ruke zagrebačkom odvjetniku Milku Križanoviću iza kojeg je niz analiza nepregledne dokumentacije, ali i podnesenih kaznenih prijava. Posljednja u nizu protiv neočekivane ujne Ruže je zbog činjenice da je sve do 2011. godine protuzakonito primala braniteljsku mirovinu prvoga supruga Ranka koji je život izgubio na bojišnici početkom Domovinskog rata, iako se u međuvremenu, kako sama tvrdi, preudala.
Čak je i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), kojem je očito uredno dostavljala potvrde o slobodnom bračnom stanju, 4. svibnja 2012. godine pokrenuo parnicu za povrat nepripadno primljene braniteljske mirovine ostvarene Zakonom o hrvatskim braniteljima. U tužbenom zahtjevu je navedeno da je od 2009. do 2011. godine Ruža primila i da mora vratiti 246 tisuća kuna, dok je za sve ostale pristigle mirovine nastupila zastara. Povlači se time i pitanje je li dvostruka udovica HZMO-u uopće dostavljala potvrde ili ih je, pak, netko iz Zavoda samo aljkavo evidentirao.
......
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....