SAMO U NEDJELJNOM

BIZNIS MODEL NOĆNIH KLUBOVA ‘Uložili smo milijun eura, država nas je zatvorila, pa smo postali udruga i ilegalno točimo piće!’

ZAGREB - Dobro nam došli. Prije nego što uđete u klub, molim vas da ispunite neku papirologiju - obrati mi se sa smiješkom atraktivna crnka u visokim potpeticama. Stajala je u predvorju kluba, iza visokog barskog stola na kojemu su uredno složeni deseci bijelih pristupnica.

U očima su joj se lako mogli prepoznati strah i nervoza. Baš kao i momcima u crnim odijelima ispred ulaza u klub. Tamo je i nekoliko uglađenih konobora koji nervozno puše te se svako malo okreću oko sebe.

- Došao sam u klub popiti pivo i ubiti tugu zbog rukometa, a ne ispunjavati papire - odgovorim joj pomalo bahato.

- Ma, imamo nekakvih problema pa ovo morate ispuniti. Ma to je ništa, osobni podaci i te stvari. Frka nam je pa... - kaže.

- Kakvu frku imate? - interesira me.

- Vaše ime je... - nastavila je po svom.

Nakon dvije minute ponosno mi je uručila plavi papirić na kojemu je u desnom donjem kutu nacrtan medo koji drži četiri karte: pik, kara, tref i herc, a u gonjem lijevom kutu šareni leptir.

Tim papirićem postao sam ponosni član Belot kluba Velebit, sa sjedištem na Trgu bana Josipa Jelačića 15 u Zagrebu.

Akcija inspekcija

Poprilično čudno, pomislim, jer sam se ja u tom trenutku nalazio na adresi Runjaninova 3 u Zagrebu i upravo se spremao ući u noćni klub H2O. Kakav sad belot?

Kako biste razumjeli o čemu se radi, treba se vratiti tri mjeseca unatrag.

Klub H20 u Runjaninovoj 3, na mjestu gdje je nekad bilo popularno alternativno okupljalište Krivi put, pompozno je otvoren 14. listopada prošle godine. Otvorili su ga Mateo Šarić, sin Marijana Šarića, vlasnika Europatradea, i Ivan Lončar, sin Mladena Lončara, navodno najbogatijeg i najtajnovitijeg hercegovačkog tajkuna, a kum kluba je Zdravko Mamić. Zagreb je dobio još jedno okupljalište mladih zaljubljenika u lake note istočnjačkog melosa.

No, nakon samo dva mjeseca rada, klub je zatvoren u prosincu. Državni inspektori stavili su ključ u bravu zato što klub nije ispunio minimalne tehničke uvjete te ga zatvorili na mjesec dana, do 8. siječnja ove godine.

“Poštovani gosti i prijatelji kluba H2O! Zbog iznenadnih tehničkih teškoća obavještavamo vas da klub H2O do daljnjeg neće biti u mogućnosti raditi!”, stajalo je na Facebook stranici kluba.

Ipak, klub je oživio već 6. siječnja, a 13. siječnja ponovno ga posjećuju inspektori. Provode inspekciju i naplaćuju kaznu zbog točenja alkohola.

Zašto samo kazna zbog točenja alkohola, a ne i zato što su otvorili klub unatoč tome što ne zadovoljavaju minimalne tehničke uvjete? Pa, zato što je klub u međuvremenu postao udruga.

Ilegalni alkohol

Udruga registrirana u Runjaninovoj 3 nije Belot klub Velebit s početka priče, nego - pazite sad - Klub mladih za promicanje kulture i osmišljavanje slobodnog vremena ili, skraćeno, KMK.

Imaju i svoj Statut, kao i djelatnosti i ciljeve za koje se zalažu. U svom Statutu imaju i odredbu koja je zapravo članak 5. Zakona o ugostiteljstvu.

“Pripremanje i usluživanje toplih i hladnih napitaka, bezalkoholnih pića i jela, koje pravne i fizčke osobe organiziraju za potrebe svojih članova u svojim poslovnim prostorijama i prostorima.”

Upravo prema tom članku zakona klub može obavljati ovu djelatnost i bez zadovoljenja minimalnih tehničkih uvjeta.

Vlasnici su messijevskim driblingom i trikom zaobišli zakon i dobili mogućnost da otvore klub. No, ne i da toče alkohol čime bi gadno prekršili zakon.

A alkohol se ove večeri itekako točio.

Nakon birokracije na ulazu u H20, dolazim na podiji i približavam se šanku o koji je naslonjeno nekoliko muškaraca. Piju sokove. Pogledam u tom trenutku najbezalkoholniji šank na svijetu, na kojemu nije bilo ni “a” od alkohola.

- Može pivo - pitam uglađenog konobara.

- Ne može. Bar ne još - kaže mi ozbiljno.

- Zašto - interesira me.

- Ma, imamo neku frku. Očekujemo inspekciju pa moramo biti pažljivi. Svi smo nervozni - odgovori.

- Kakva inspekcija - ispitujem.

- Ma, nije bitno - zamuca konobar.

- A ništa onda - okrenem se i krenem prema izlazu, no on me zaustavi.

- Strano ili domaće - upita.

Naručim strano pivo, a konobar ode do šanka pa kratko nešto šapne na uho barmenu. Ovaj se sagne ispod šanka i dohvati bocu piva koje uskoro stiže na moj stol.

- Gle, samo da prođe inspekcija, moći ćete uživati u alkoholu i cigaretama koliko vas je volja - nasmije se konobar, naplati mi 23 kune, ne da račun pa ode.

U klubu sam se zadražo kojih sat vremena, inspekcije tada nije bilo, pa se alkohol polako, ali sigurno počeo točiti. Svi su stolovi bili rezervirani, a goste u VIP loži već je čekao ohlađeni šampanjac.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 17:48