'Brate, pa sramota je to velika za nas Rome. Ne treba nam da nas gledaju kao ubojice. Dosta je prolivene krvi'

Sve je gotovo. Hudorovići i Velići više se neće ubijati. Garantiram životom svojim, pomirio sam ih - rekao je Zlatko Amić, prijatelj dviju zaraćenih romskih obitelji. Ugledni karlovački Rom, kako nam se Zlatko predstavio, zadovoljan je razgovorima sa starješinama obitelji. U petak je sretan izašao iz dvorišta Hudorovićevih. Pratilo ga je deset, petnaest molećivih i prestrašenih pogleda triju generacija tog romskog klana. Lice njihova pradjeda, djeda i oca Mile odavalo je zabrinutost. Od prošle subote dva su mu unuka dvadesetogodišnjaka, Zoran i Zdravko, u bolnici. Oporavljaju se od Velićevih metaka.

Pomirba

Dva dana poslije ostao je bez dva sina, Nenada (42) i Juraja (36), te 14-godišnjeg unuka, Jurjeva sina, koji su u Remetincu u pritvoru jer su pucnjevima u Veliće osvetili stradanje Zorana i Zdravka. Već je djed Mile bio na jednom mirenju. U utorak su u policiji posjeli za isti stol njega i Peru Velića, sina Mate Velića kojega su ubili Milini sinovi. - Pružili smo si ruke, oprostili si i rekli: ‘Nema više prolijevanja krvi’. Izljubili smo si ruke i ja i Rajko, Matin brat. Al’ Pero je potom rek’o da nikad neće oprostit. Nakon pokopa oca neki dan poručio nam je: ‘M..er vam j...., sve ću vas pobit - kaže djed Mile. Poruka je do Hudorovića došla usprkos specijalcima koji ih osiguravaju. Zato je zabrinut, jer misli da Velići neće stati na ovome. To smatra i njegov zet, suprug Miline kćeri Milke i otac ranjenih mladića Nenad Bugarinović. - Ne, neće stat. Udarit će na djecu.

Sjeli smo za stol skromne blagovaonice. Mlađe žene su izašle van s djecom. Jedna je ostala da bi skuhala kavu. Djed Mile nije skinuo šešir. Sjeo je do svoje supruge Kate koja je bila u crnini. Pucketanje drva iz gusane peći koje je dopiralo iz kuhinje jedino je što se moglo čuti tih nekoliko trenutaka u kojima smo mislima prolazili po crnim događanjima od prije nekoliko dana, pripremajući se za razgovor.

Krvoproliće na sajmu

Do tada o tome nisu razgovarali ni s kim osim s policijom koja ih danonoćno čuva. Koliko to traje, ta mržnja i sukob s Velićima, konačno upitam da prekinem tišinu. - Od subote, kako su nam to pucali u djecu. Onaj tko kaže da traje godinama - laže. Bili smo si dobri. Prije mjesec dana Velićima smo na svadbu išli. Frane je u petak, dan prije pucnjave, prolazio kraj nas autom i pozdravio. Pit’o je Juru hoće li s njim sutradan u Ogulin, na što je Jura rek’o da neće. Čudni su oni malo ljudi. Eto, da vam njihovo dijete uzme naočale, a vi ih uzmete natrag od njega, oni bi vas išli tući. Takvi su. Al’ svejedno, nismo si bili loši - rekli su Hudorovići dopunjavajući jedan drugog.

Pa zašto je Frane onda pucao? - Pričalo se po novinama da je bio neki dug. Ma nije bio nikakav dug. Pričalo se i da je bila neka žena. Mi tu ženu ne poznajemo. Ona ne postoji. Oni su bili na šanku. Svi zajedno, tamo se sreli, na tom sajmu. Bili su moji Zoran i Zdravko, njihov brat, moj treći sin Nenad, Jurin mali koji je sad u pritvoru i stric im Mate. Došlo je do koškanja. Frane je izvadio pištolj i pucao mi jednom sinu u glavu, a drugome u prsa.

Treći moj sin, Nenad, pao je odmah od šoka u nesvijest. Jurin mali u toj je gužvi ozlijedio ruku. Mati je Frane prislonio pištolj na čelo. Nije opalio samo zato što ga je netko od njegovih udario po ruci - ispričao je Nenad Bugarinović, a kimanjem glave svaku njegovu riječ potvrđivao je Mate. Događaj u Ogulinu, natjecanje u vuči kladiva konjima, organizirao je ogulinski Rom Draško Udorović. - Sve je bilo u najboljem redu. Ljudi su uživali i zabavljali se. Odjednom je došlo do komešanja, čuli su se pucnji, nastala je strka. Žao mi je što je tako završilo. Nije trebalo tako - kaže Udorović.

Napadači su sjeli u Franin BMW X5 i pobjegli prema Karlovcu. Franin sin imenjak usput je ispalio hitac iz istog pištolja u zrak. U Karlovcu ih je dočekala policija i privela ih. Teško ozlijeđena braća odvezena su u bolnicu, a ostali Hudorovići u šoku su stigli svojoj kući. Je li već tada 14-godišnji Jurin mali planirao osvetu? - Tko će ga znati? Bio je jako prestrašen, toliko da nije htio sam spavat, već se gurao Juri i meni - rekla je majka najmlađeg od osumnjičenika Silvija Vunduk. Odmah u subotu, dodaje, došla su dva policajca i ispitala ga o događaju u Ogulinu. Nitko, pa čak ni oni nisu mogli pretpostaviti što se događa u njegovoj glavi.

Pucnjava u vožnji

A što se događalo u ponedjeljak, Hudorovići ne žele pričati. Kažu, neka policija odradi svoj posao. Slažu se da se sve to nije trebalo dogoditi, ni ogulinska pucnjava, ni osveta dva dana poslije. - Velika je to sramota za nas Rome, za našu županiju i Republiku Hrvatsku. Živimo u miru i poštovanju s drugim susjedima. Ovako ne možemo. To mora prestati. Ali ne znam kako tome stati nakraj. Mi sami očito ne možemo. Treba nam pomoć. Napišite neka dođu predsjednik Josipović i ministar policije Karamarko, neka oni posreduju i neka nas izmire - pozvao je Nenad Bugarinović.

- Al’ samo da mi je znati zašto mi je pucao u sinove - upitao se. Silvija Vunduk zna da je njezin sin priznao pucnjavu, ali s njim o tome nije razgovarala, jer su ga policajci odmah nakon pucnjave došli uhititi, pa nije imala kada. Policija je potvrdila da je pucano iz jednog pištolja, ali da su naizmjenično pucala sva tri osumnjičenika, dvojica, Jura i 14-godišnjak, to su priznala. Nenad nije. Nenadova supruga Renata uvjerena je da je njezin suprug nevin i čeka da ga puste iz pritvora tvrdeći da su Juraj i njegov sin kobnoga dana posudili njihov Audi A4 da bi obavili kupnju u trgovini u Draganiću.

Sa zelenim tamićem u čijoj je kabini bilo čak pet osoba mimoišli su se na Staroj karlovačkoj cesti. Prepoznali su kamion Mate Velića, brata Frane Velića koji je dva dana prije pucao u njihove nećake. U kabini su, uz njega, bili njegova supruga Draga Jurković (43), 15-godišnja kći, trogodišnji unučić i 28-godišnji sin koji je vozio. Okrenuli su se za njima i počeli ih pratiti u smjeru Karlovca. Čim su ih sustigli, počela je pucnjava. Na karlovačkoj brzoj cesti vozili su paralelno uz njih i pucali. U kamionu je odzvanjao jauk ozlijeđenih. Vozač je skrenuo prema parkiralištu trgovačkog centra Supernova, misleći da će gužva odvratiti ubojice. No, oni su napravili ono što su planirali.

Djelatnici trgovina i kupci čuli su jauke koji su dopirali s parkirališta. Dječačić krvave glave vikao je: “Pucali su, pucali su”. Ženama su pružali prvu pomoć čekajući vozilo HMP-a. Za Matu nije bilo spasa. Pao je mrtav nedaleko od svog tamića. Njegov sin znao je da su pucali Hudorovići. Ubrzo je na parkiralište stiglo dvadesetak članova klana Velić. Plač i zazivanje Matina imena, ali i teške prijetnje suparničkom klanu izgovarala je većina. Pričali su da će ubiti, pobiti, zaklati... spominjući najmlađe Hudoroviće. Policija je navodno sve evidentirala. Brojni policajci, što u uniformama, što u civilu, pazili su na Veliće i tragali za Hudorovićima. Specijalci s dugim cijevima uskoro su im pokucali na vrata. Uhitili su prvo sedam osoba, zadržali tri. I tamo su se čuli dreka i plač.

Evakuirani Velići

U petak smo od Hudorovića krenuli do obitelji Velić. Kuća u Draganiću bila je pusta. Iz sigurnosnih razloga evakuirani su iz nje i razmješteni u preostale dvije u Mekušju i na Orlovcu. - Nisu ovdje dugo, možda nekih pet godina. Kuću su kupili za dva auta, kamion i pet tisuća kuna - ispričao je susjed, dodajući da nema s njima problema jer gleda svoja posla.

Pred kućom u Mekušju opet duge cijevi. Legitimira se sve, pa čak i slučajne prolaznike. Iako smo od rodbine u prvi mah dobili zeleno svjetlo da se približimo Velićima, brzo su predomislili. Gospođa koja nas je dovela do kuće odjednom je okrenula ploču. - Odite u auto i gubite se jer će doći do konflikta. Evo, kažem vam to pred njima - rekla je nervozno i povišenim tonom kako bi je mogao čuti i policajac koji je stajao u blizini i pratio razvoj situacije. Tu smo opet sreli Zlatka Amića. Približavao se kući Velićevih i govorio da je on glas razuma.

- Sine, pa meni su jednaki i jedni i drugi. Moja se djeca druže s njihovom. Nije do toga trebalo doći, al’ kad je već došlo, mora stati. Brate, pa sramota je to velika za nas Rome. Je li nama trebalo da nas naši prijatelji Hrvati gledaju kao ubojice? Prijatelju, ako se to nastavi, neće stradavati samo njihova djeca. Opasno je to i za moju i za tuđu djecu. Ratovi staju, pa što ne bi i sukob ove dvije familije - logično je upitao Amić. Dio obitelji spremio se i krenuo put karlovačke bolnice posjetiti Dragu i njenu kćer. Kao i braća Hudorović, i one imaju ozljede glave i prsnog koša, ali su one u kudikamo težem stanju i životi su im u većoj opasnosti.

Većina karlovačkih Roma, oko sto obitelji, živi na Orlovcu, najvećem romskom naselju u široj karlovačkoj regiji. Nismo naišli niti na jednoga koji je htio komentirati sukob dviju obitelji koje su im do jučer bile susjedi. - Ma ne znam, prijatelju, rado bih ti pomogao, ali ne poznajem najbolje te Veliće. Ja sam se nedavno doselio, pa ne znam ništa - samo su neka opravdanja koja su ponudili. - Pa ljudi se boje. Velići su im svima utjerali strah u kosti. Više se nitko, bojim se, neće nit’ s nama družiti. Pa tko će kad u svakom trenutku postoji opasnost da na nas netko zapuca - komentirao je Nenad Bugarinović, kojemu je posebno žao što će zbog nastale situacije izgubiti dobre susjede u Tuškanima.

Dobrostojeće obitelji

Doista, u mjestu za Hudoroviće imaju samo riječi hvale. Djeca im ne kradu, nego su pristojna i pozdravljaju. Redovito idu na vjeronauk, u školu, neki čak i u glazbenu. Oni su orlovačke kaljuže prije sedam godina zamijenili kućom u Tuškanima. Prikupilo se novca na starom željezu, pa su si Hudorovići mogli priuštiti zidanu kuću, ostavljajući drvenu straćaru na Orlovcu.

Uspon suparničke obitelji bio je nešto brži. Frane i njegova braća imaju tri kuće izvan Orlovca, a ona najskromnija veća je od kuće Hudorovićevih. Nedavno je kupio BMW-ov terenac, kažu za punih 26 tisuća eura. Nitko u obitelji nigdje ne radi, svi su na socijalnoj pomoći, ali novca ne fali. - Posuđuje Frane drugima novac, pa dobiva kamatu - kaže jedan od Hudorovića.

Pokojni Mate Velić početkom mjeseca vratio se na uvjetni otpust iz Turopolja, gdje je služio kaznu zatvora zbog napada palicom na Željka Velića i njegovu suprugu Dragu prije tri godine. Željko Velić, inače brat djeda Mile, najstarijeg u klanu Hudorovićevih, preminuo je dva mjeseca poslije. - Oprostio sam ja Mati što mi je ubio brata. To je bilo onda i poslije to nismo spominjali - rekao je djed Mile. Zanimljivo je da i djed Mile nosi prezime Velić, ali s onim Velićima, kaže, nema ništa. - Nismo se vjenčali, pa se naših osmero djece Hudorović preziva po ženi Kati. Što ću sada, majko draga. Oni su zatvorili moga hranitelja Juru - rekla je njegova supruga Kata, pitajući znamo li kada bi ga mogli pustiti.

Strah za život

Zet Nenad Bugarinović dodaje da i sam ima isti problem. I on i njegova supruga Milka bili su teško stradali u prometnoj nesreći, pa su bolesni, a Zdravko i Zoran puno su im pomagali. Kako će dalje - pita. Djeda Milu zanima kako će pokopati majku. Koji sat prije stigla je informacija da je majka Zorka preminula u domu. - Kako ću je sahranit kad ne mogu van iz kuće. Koga da pitam. Imala jadna 80 godina - suznih je očiju pitao djed Mile. - Nema 80, nego 85 - ispravila ga je supruga Kata. Ona se boji da bi Velići mogli iskoristiti situaciju pa zapucati na pokopu. - Ma neće, budite bez brige. Doći će policija, kao i na pokop Mate Velića jučer - pokušali smo je utješiti.

- Do subote smo svi mirno živjeli. Sada je to prošlost. A može biti puno gore. Ne znam jesu li toga svjesni ovdje u Karlovcu. Zato nam treba pomoć iz Zagreba. Shvatite, ubit će mi dijete. Mi moramo sjest za stol, ali u policiji, ne bilo gdje, i završiti s tim. Ja bih da se postigne dogovor. Onaj tko prekrši primirje, neka bude protjeran. Ako netko od Hudorovića prolije tuđu krv, neka nas sve protjeraju, idemo do Indije ako treba. Isto tako i Velići. Ima li takav zakon negdje? Postoji li nekakav zakon koji će spriječiti ova ubijanja - očajno pita Nenad Bugarinović.