Čačić uvjeren da Vlada bez njega ne može dobro raditi. Što će napraviti Milanović?

Analizirajući uzroke poraza na parlamentarnim izborima 2003., a pripremajući se za izbore 2007., bivši premijer Ivica Račan u razgovoru u svom kabinetu na Iblerovu trgu početkom 2006. zaključio je kako je jedan od njegovih glavnih problema bio odnos s najvažnijim koalicijskim partnerom Draženom Budišom, predsjednikom HSLS-a.

- Možda je moja najveća pogreška bila što nisam inzistirao da Dražen Budiša, kao predsjednik druge po veličini koalicijske stranke, bude član Vlade. Međutim, Budiša je izgubio na predsjedničkim izborima od Stipe Mesića i taj ga je poraz ljudski teško pogodio i razočarao. Odlučio je stoga da se na neko vrijeme skloni iz prvog političkog reda, da se malo povuče i odmori, pa nikako nije htio u Vladu. Ja sam prihvatio njegovu odluku i ozbiljno pogriješio. Naime, predsjednik druge stranke u koaliciji, sada sam toga svjestan, jednostavno mora biti član Vlade i mora sudjelovati u njenom svakodnevnom radu. U protivnom se dogodi ono što se dogodilo koaliciji SDP-a, HSLS-a, HSS-a, HNS-a i IDS-a. Nakon što se Budiša oporavio od poraza, počeo je, što je i razumljivo, pratiti rad Vlade, tražiti od svojih ministara da se konzultiraju s njim pri donošenju odluka i tu su počeli problemi.

Gubitak kontrole

Naime, ministri imaju posla preko glave, svakodnevno imaju bezbroj obveza i sastanaka pa su teško nalazili vremena da još referiraju i Budiši. Osim toga, kako Budiša nije sudjelovao u procesu donošenja odluka, mnoge od poteza nije razumio, pa su mu morali potanko objašnjavati o čemu se radi. A to je oduzimalo još više vremena. Ni ja, koji sam bio stalno u kontaktu s Budišom dok smo bili u oporbi više nisam imao vremena za česte sastanke i razgovore s njim. Tako sam izgubio ne samo komunikaciju, nego i kontrolu nad njim. Puno više sam kontaktirao, primjerice, s potpredsjednikom Vlade Goranom Granićem, koji je bio ujedno i potpredsjednik HSLS-a, nego li s Budišom. S Granićem sam, naime, morao, umjesto s Budišom, svakodnevno rješavati cijeli niz problema, ali i donositi strateške odluke. I tako smo se ministri i ja postupno, nesvjesno, dakako, počeli udaljavati od Budiše. Zbog toga su njegove frustracije i nezadovoljstvo neprekidno rasli. Osim toga, Budiša je bio daleko od mjesta gdje su se kreirale odluke i to je na kraju dovelo do toga da je najprije došlo do raskola u stranci, a potom i u Vladi. S obzirom da ministri više nisu mogli podnositi njegov pritisak, a nisu ni podržavali njegove sve učestalije napade na Vladu, došlo je do sukoba unutar HSLS-a. Većina ministara i državnih dužnosnika iz redova HSLS-a otišli su iz stranke i osnovali Liberalnu stranku, a HSLS se pod vodstvom Budiše povukao iz vladajuće koalicije. Nakon toga dogodilo se ono što je bilo neizbježno: HSLS je propao kao ozbiljna stranka, ali sukobi unutar koalicije nanijeli su Vladi i njenom ugledu također ozbiljnu štetu. Dakako, izgubio sam i ja osobno jer sam se mjesecima morao baviti sukobima u koaliciji, što je na kraju pridonijelo i porazu na parlamentarnim izborima 2003. - zaključio je Ivica Račan prisjećanje na dane dok je bio na čelu koalicijske Vlade SDP-a, HSLS-a, HSS-a, HNS-a, IDS-a.

Zabilješke s tog dugog poslijepodnevnog sastanka s Ivicom Račanom, nekoliko mjeseci prije nego li se fatalno razbolio, potražio sam nakon jednog razgovora s bivšom premijerkom Jadrankom Kosor, koja mi je ispričala kako se ponašao Ivo Sanader nakon što je podnio ostavku na mjesto predsjednika Vlade i HDZ-a. Naime, ono što mi je rekla gospođa Kosor o problemima u komunikaciji s Ivom Sanaderom, na neki način je podsjećalo na probleme u odnosima između Ivice Račana i Dražena Budiše.

- Nekoliko mjeseci nakon što sam postala predsjednica Vlade i HDZ-a, ministri i dužnosnici stranke počeli su me upozoravati kako se bivši premijer ponaša kao da nije otišao sa svojih funkcija, kako ih stalno naziva, dijeli savjete, traži od njih da izvršavaju njegove naloge… I meni je Sanader pokušavao sugerirati neke odluke. Situacija je za ministre i dužnosnike, ali i za mene, svakim danom postajala sve nesnosnija. Sanader se, naime, nikako nije mogao pomiriti s tim da više nije premijer niti da operativno vodi stranku. Na kraju je to završilo tako da smo ga, kada je na svoju ruku sazvao vrh stranke, morali izbaciti iz HDZ-a - zaključila je Jadranka Kosor.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista