Na križanju Rakoci ulice i Bulevara Karoly, u samom poslovnom srcu Budimpešte, promatram Mađare kako se s posla vraćaju kućama. Prvi je pravi radni dan nakon velikog bloka zimskih praznika. Puše vjetar i hladno je. Lica su zabrinuta. Prije dva tjedna, prvog radnog dana ove godine, stupio je na snagu novi mađarski Ustav koji prema mnogim mišljenjima, u velikoj mjeri suspendira demokraciju i to je bio razlog da velik broj Budimpeštanaca izađe na ulice u prvom velikom prosvjedu ove godine.
Ove je srijede Europska komisija objavila “posljednje upozorenje mađarskoj vladi”, s porukom da do sljedećeg četvrtka modificira svoju politiku koja minira nezavisnost središnje banke i prijeti da će zemlju odvesti u smjeru autoritarnih režima ili da se suoči s legalnom akcijom. “Obračun je na pomolu”, napisao je u srijedu navečer bloger Edward Hugh na jednom od najčitanijih blogova u globalnoj financijskoj zajednici. “Mađarskoj bi se, usprotivi li se Bruxellesu, mogla dogoditi čak i suspenzija iz članstva u EU. To je jedna od onih situacija u kojoj se lopta može zavrtjeti na bilo koju stranu.
‘Viktatore, Viktatore’
U slučaju da premijer Viktor Orban sam sebe zauzda, ili čak podnese ostavku, sve to moglo bi (barem privremeno) i prestati biti važnim događajem. U suprotnom slučaju, ovo može postati kritični i definirajući trenutak u povijesti EU”.
Međunarodne bonitetne agencije spustile su krajem prosinca rejting mađarskih državnih obveznica na razinu financijskog smeća. Prošli je tjedan Bečki institut za međunarodnu ekonomiju poslao poruku da se Mađarska od svih europskih zemalja najopasnije približila bankrotu. Zapravo - Mađarska i Hrvatska. Zato i jesam tu, da vidim kako to izgleda. Pišu li europski i američki mediji korektno kada opisuju Mađarsku kao novo potencijalno žarište diktature u Europi? I zašto su prosvjednici prošlog ponedjeljka Orbanu vikali “Viktatore”?
- Možda se malo razlikujemo u pristupu, možda su njihovi prikazi ponekad crno-bijeli, ali zapravo posljednjih nekoliko mjeseci, nažalost, nisam u Financial Timesu ili u Wall Street Journalu pronašla netočne opise događaja u Mađarskoj, kaže mi Anita Komuves, urednica i novinarka u visokonakladnom budimpeštanskom Nepszabadsagu, dok sjedimo u maloj sobi za sastanke unutar velikog “socijalističkog” betonskog bloka u Budimu, gdje je danas redakcija.
Svi su dužni bankama
Mađarima je danas nedvojbeno loše, a Ustav je samo jedan od posljednjih udaraca koji je, čini se, čak i one donedavno sklone Fideszu, Orbanovoj stranci s premoćnom dvotrećinskom većinom u Parlamentu, pretvorio iz pobornika u protivnike. “Građane su prvo ubili krediti s valutnim klauzulama - u švicarcima, eurima, jenima... Tada je počelo veliko raslojavanje. Danas veliki dio nacije radi isključivo kako bi otplaćivao dugove”, objašnjava mi Komuves. Mjere koje je poduzela vlada odvratile su bankare od davanja novih kredita, ali hipoteke su ostale, a tržište je toliko malo da građani čak i kada prodaju stanove, ostaju dužni bankama. Priča je poznata i Hrvatima, samo što u Mađarskoj gotovo i nema obitelji koja je ostala netaknutom. “Ako niste zaduženi sami, financijski pomažete nekome u obitelji i opet ste pogođeni”, kaže Komuves.
Strah od neizvjesnosti
Nekoliko dana uoči puta u Budimpeštu dobio sam emailom poruku od Lajosa Bokrosa, ministra financija u vladi Gyule Horna (1995. -1996.), danas zastupnika u Europskom parlamentu. Orban se suprotstavlja krizi iracionalno, neprofesionalno i autodestruktivno, a zapravo je on bio taj koji je krizu izazvao. Vladina ekonomska politika bila je nekonzistentna, nepredvidiva od samog početka. Orban smatra kako njegovoj vladi pripada neograničena moć, a ako te moći nema, da je treba uspostaviti. No, nezavisnost u svijetu isprepletenih međusobnih ovisnosti u najboljem je slučaju iluzija, u najgorem mora.”
“Bokros je jedini mađarski zastupnik u Europskom parlamentu koji se usuđuje tako govoriti”, kaže mi Komuves. Zato su ga, kaže, već pokušali povući iz Bruxellesa, “ali EU nije Mađarska i Orbanu neće uspjeti zauzdati Bokrosa prije isteka njegova zastupničkog mandata”.
Početak ovog tjedna u Budimpešti je ipak protekao mirno. Vilmos Toth, suvlasnik privatne konzultantske tvrtke, smatra da će do daljnjega ulice Budimpešte i ostati mirne. “Građani čekaju ishod pregovora s MMF-om. Ni to možda neće biti ugodno, ali sada je izvjesno da se i u Vladi razmišlja o nekom pomaku od dosadašnje politike”, kaže. “Ljudi izlaze na ulicu kada su u strahu od neizvjesnosti.”
Milijarde od MMF-a
Tamás Fellegi, Orbanov pregovarač s MMF-om, od prošlog je ponedjeljka u Washingtonu kako bi se izborio za kreditnu liniju tešku između 15 i 20 milijardi dolara. U mađarskom Ministarstvu financija zasad tvrde da nemaju namjeru povlačiti taj novac, ali kažu kako im je potreban da bi podigli povjerenje u ekonomiju visoko zadužene države. Mađarska ove godine mora refinancirati inozemni dug u visini od 4,7 milijardi eura, i to međunarodnu poslovnu zajednicu, a pogotovo banke vjerovnike, ovih dana čini vrlo nervoznima. Prva je stradala forinta, koja je ovih dana dosegla rekordno nisku granicu prema euru. Kada smo stigli u ponedjeljak, za jedan euro moglo se dobiti 300 forinti. U srijedu u istoj mjenjačnici u Budimpešti euro je vrijedio 309 forinti, u četvrtak 311. Tako je na ulici, na burzama je tečaj za forintu bio još porazniji. Viktor Orban, mađarski kolega i prijatelj Jadranke Kosor (“Brzo i lako su se oni bili pronašli”, rekao mi je Marton Gergely, urednik internetskog izdanja Nepszabadsaga) svojedobno se zalagao da Hrvatska završi pregovore s EU u vrijeme mađarskog predsjedanja Unijom. Još prije nekoliko mjeseci hrvatska je Vlada razmišljala o nacionalizaciji mirovinskih fondova i uvođenju poreza bankama prema njegovom modelu.
Spašava ih proizvodnja
Čak i neke od današnjih najava koje stižu iz nove hrvatske Vlade, poput dijelova porezne reforme, nisu daleko od Orbanove porezne politike. Možda najvažnija razlika: i danas u teškoj političkoj krizi mađarsku ekonomiju spašavaju snažne proizvodne kompanije, pretežno “greenfield” investicije velikih međunarodnih korporacija. One su snažni izvoznici. Problem je u tome što su te kompanije istodobno i veliki uvoznici jer se većina komponenti za njihove hi-tech proizvode - bilo da je riječ o Mercedesu ili Nokiji, ne proizvodi u Mađarskoj.
Europska komisija dosad je kritizirala Orbanovu vladu zbog nepoštivanja ekonomskih ciljeva u 2010. i 2011., zbog nacionalizacije privatnih mirovinskih fondova i zbog oštrog rezanja plaća državnih službenika, uključivši među njih i šefa Mađarske narodne banke. Vlada je na taj način minirala nezavisnost tih institucija, zaključio je Bruxelles.
U svojem prvom mandatu Orban je, kažu, tehnički gledano bio dobar premijer (i odsad najmlađi mađarski premijer - preuzeo je vlast sa 34 godine). Njegovi tadašnji uspjesi uključuju rezanje inflacije sa 15 posto 1988. na 7,8 posto 2001. BDP je u to vrijeme rastao stabilno, stopama u prosjeku višim od 4 posto. Deficit državne blagajne smanjio se ispod 3,5 posto, a javni dug ispod 54 posto BDP-a. U tadašnje vrijeme svi su Mađarsku već vidjeli kao članicu eurozone najkasnije 2009. Danas Mađarska nikad nije bila dalje od toga da zadovolji kriterije ulaska u eurozonu. Što se dogodilo? Globalna ekonomija otišla je kvragu, ali nažalost, Orbanov problem, čini se, da nema korijene u Bruxellesu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....