'CIA MI JE OBEĆALA 25 TISUĆA DOLARA AKO ZA NJIH OPLJAČKAM BANKU!' Dramatična ispovijest osuđenog razbojnika

U malenoj sobi bez prozora policijske stanice u nekom selu u saveznoj državi Virginiji prošlog lipnja dvojica detektiva su pokušavala slomiti Hersona Torresa. Videosnimke ga povezuju s dva pokušaja pljačke banke u krugu od nekoliko kilometara u samo tjedan dana. Mršavi 21-godišnjak nije imao dosje, bio je strašno nervozan i nije želi razgovarati. Pokazali su mu slike oca i braće. Rekli su mu da bi mogao odslužiti 25 godina zatvora.

‘Ako vam kažem što se zapravo dogodilo, nećete mi vjerovati’, rekao im je Torres. Ovotjedni Bloomberg Businessweek donosi nevjerojatnu priču ovog mladića koja je šokirala svijet. Torres je počeo plakati i ispričao im nevjerojatnu priču kako ga je angažirala DIA (Defence Intelligence Agency , manje poznata grana američkih špijunskih službi koja se bavi obučavanjem stranih špijuna) kako bi sudjelovao u tajnom programu testiranja sigurnosti washingtonskih banaka.

Šest banaka u 4 dana

Na njemu je bilo da opljačka šest banaka u četiri dana. Ispričao im je sve o Theu, čovjeku koji ga je zaposlio i izdavao mu naredbe, iako ga Torres nikada nije vidio.

Policajci su pobjesnjeli. Optužili su ga da je izmislio baš najluđu priču koju je mogao. Ali Torres je išao dalje. Rekao im je da pregledaju njegov mobitel, pronađu poruke koje mu je Theo slao. Dao im je password za svoj Facebook i rekao im da iz auta izvuku pismo koje je odbio od DIA-e koje mu jamči imunitet. Strpali su ga natrag u ćeliju i krenuli pregledavati dokaze. Do kraja večeri nisu bili sigurni što se događa. I, što je najbolje, Torres im vjerojatno nije lagao.

Torresov ulazak u tajni svijet testiranja bankovne sigurnosti počeo je nekoliko dana prije. Taman kada se vratio kući s posla u skladištu obližnjeg dućana, na mobitel mu je stigla poruka stare prijateljice. ‘Hej, imam posao za tebe koji plaća 25 soma’, napisala je Carolina Villegas. ‘Šta trebam napraviti’, pitao je Torres. ‘Pljačkati banke’, stigao je odgovor.

Slatko se nasmijao, misleći da se radi o šali, ali Villegas ga je nazvala nekoliko minuta kasnije objašnjavajući da se radi o državnom poslu. Koji je potpuno legalan.

Torres se nije puno promijenio od srednjoškolskih dana kada mu je nadimak bio Geo. Družio se s prijateljima, skupljao Batman stripove i radio kad mu se dalo. Posljednji posao, taj u skladištu, donosio mu je 11 dolara po satu. Dvadeset pet tisuća dolara, koliko mu je obećala Villegas, bilo bi mu dovoljno da se odseli od roditelja i krene na fakultet.

Tri sata nakon razgovora Torres je ušao u terenac svoje prijateljice koju nije vidio od srednje škole. Villegas je bila na telefonu, a na stražnjem sjedalu je bila uniforma i čizme koje su joj ostale otkako je odslužila vojni rok. Predala mu je telefon i predstavila mu čovjeka s druge strane linije.

Cjenik usluga

Theo nikada nije rekao kako se preziva. Objasnio je Torresu da radi za vladu i da bi želio da Torres s njim testira sigurnost banaka. Plan je bio jednostavan: Theo bi mu rekao koju bi banku trebao posjetiti. Upravitelju banke trebao je predati papirić kojim zahtijeva novac. Naoružani zaštitari, prijetnje da će pozvati policiju ili čekanje novca dulje od pet minuta bili su znak Torresu da pobjegne. Ako bi otišao s novcem, bio bi plaćen 25.000 dolara. Ako ne bi uspio, dobio bi 2500 dolara za sudjelovanje. Ako bi ga uhapsili, Torres je samo trebao šutjeti. Federalni agenti bi ga izvukli za 24 sata.

“Je li ovo za pravo?”, pitao je u nevjerici Torres. Theo je bio uvjerljiv. Cijelu operaciju, ponovio je opet, odobrile su vlasti. Čak mu je i iznio neke detalje iz Torresova privatnog života, pokušavajući ga uvjeriti da je prošao rigoroznu kontrolu prije nego što je odabran.

Pristao je. Na Torresovo iznenađenje, operacija je počela odmah. Villegas mu je rekla da obuče majicu s kapuljačom i odvezla ga do obližnjeg shopping-centra. Torres je ušao u SunTrust banku noseći crne rukavice i šefu predao papirić na kojem je pisalo ‘Trebam vašu pomoć. Treba mi novac. Obitelj mi je oteta i raznijet će ih bombom u 4.30 ako mi ne pomognete. Ne zovite policiju ili FBI’.

Poslovođa je rekao da je jedini izlaz iz problema da nazove policiju i Torres je izjurio van. Ušao je natrag u auto i Villegas ga je odvezla do sljedeće banke, Capital One, udaljene desetak kilometara. Ovaj poslovođa je zamolio Torresa da pričeka i okupio zaposlenike u pozadini banke. Shvativši da stvari ne idu kako bi trebale, Torres je ponovno pobjegao.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg