Umjetnost i kultura: pod reflektorima

1. Vera Horvat Pintarić

povjesničarka umjetnosti

Vera Horvat Pintarić, akademkinja, povjesničarka umjetnosti, profesorica, velika hrvatska spisateljica, ove je godine objavila dvije knjige. Svoje sabrane eseje i kritike, pisane u rasponu od pola stoljeća, i jednu malu, ali virtuoznu, monografiju Borisa Bućana. I jedno i drugo za hrvatsku je kulturu čudo, a najveće je, ipak, čudo njezine jednostavnosti. Kada je pokrenut dvotjednik Start, čije će slavne duplerice krasiti kabine svih balkanskih kamiona, Vera Horvat Pintarić započela je ispisivati svoje novinske eseje o vrlo važnim i složenim pitanjima suvremene umjetnosti, ali s mišlju da ih predaje nekom običnom, često neobrazovanom, prema suvremenoj umjetnosti krajnje sumnjičavom svijetu. Danas, kada se ti tekstovi čitaju u njezinoj velikoj knjizi, tridesetak godina nakon što su prvi put objavljivani, naš ushit je potpun. Malo je pisaca, nakon i mimo Miroslava Krleže, koji su mijenjali Hrvatsku, lice, formu i magistralnu misao njezine kulture. Tko još, osim Vere Horvat Pintarić? Ona je vozače kamiona, studente, umjetnike i besmrtnike učila smislu ljepote. (m.jergović)

2. Miljenko Jergović

književnik i kolumnist Jutarnjeg

Komplimenti kritičara pratili su protekle godine niz novih prijevoda Miljenka Jergovića. U tekstovima objavljivanim u uglednim novinama isticalo se, primjerice, i kako on nije samo velikan suvremene hrvatske književnosti, nego i jedan od najboljih europskih pisaca svoje generacije. Uspoređivalo ga se s Kišem i Andrićem, ali i Pamukom i Vargasom Llosom. No, najkonkretnija potvrda o značaju pisca, kojeg u njegovoj zemlji češće napadaju nego hvale a najčešće prešućuju, stigla je krajem listopada. Naime, Jergović će 2012. sigurno upamtiti po najvećoj nagradi koju je dosad dobio za svoj književni rad, ujedno i najvećem priznanju koje je dobio neki domaći pisac od samostalnosti Hrvatske, a po svoj prilici i od Krležine smrti. U listopadu mu je, za poljski prijevod romana “Srda pjeva u sumrak na Duhove”, uručena velika srednjoeuropska nagrada Angelus. O dobitniku odlučuje deseteročlani žiri kritičara i znanstvenika. Među dosadašnjim dobitnicima su Péter Esterházy i Josef Škvorecky. Roman je na poljski prevela Magdalena Petrynska, izvanredno, o čemu svjedoči i Angelus koji je i ona dobila za svoj prijevod.

3. Branko Schmidt

redatelj

“Ljudožder vegetarijanac” Branka Schmidta nije se probio na listu nominiranih za Oscara, ali redatelj može biti zadovoljan sezonom. Film mu je među najboljima u regiji, natjecao se u Moskvi... U Cottbusu, na festivalu istočnoeuropskog filma, održana je Schmidtova retrospektiva, koja nije bila koncipirana kao “best of”, nego presjek karijere redatelja koji je nakon izvrsnog debija posrnuo u državotvorne teme, da bi se zatim opet uzdigao i postao iznimno subverzivan i provokativan umjetnik.

4. Oliver Frljić

redatelj

Jedan od najtalentiranijih redatelja mlađe generacije ove će godine prvenstveno ostati upamćen po režiji “Dantonove smrti” na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je dobio nagradu Orlando, i “Gospođe ministarke” u zagrebačkom satiričkom kazalištu Kerempuh, nagrađene na festivalu u Brčkom. U svojoj 36. iza sebe ima 20-ak nagrada i izuzetno velik broj predstava, i to različitog žanra. Ove se godine natjecao i za direktora Drame HNK u Zagrebu.

5. Damir Čučić

redatelj

Njegov je film ove godine na Puli bio “neželjeno 13. prase”; nije prikazan u Areni već u kinu Valli. No, “Pismo ćaći”, prvi dugometražni film 40-godišnjeg montažera Hrvatske televizije, iako potpuni autsajder, trijumfirao je u glavnim kategorijama festivala. Autobiografska priča glumca Milivoja Beadera koji izlaže u formi videopisma svoj odnos s dominantnim ocem nastao je za minoran budžet, a nagrađivanog dokumentarista predstavio je kao itekako zanimljivog redatelja.

6. Katarina Livljanić

muzikologinja

Profesorica na pariškoj Sorboni, muzikologinja, svjetski autoritet za srednjovjekovnu glazbu. Katarina Livljanić je sve to, ali i mnogo, mnogo više zahvaljujući svom velikom talentu i strasti kojom svoja teoretska znanja pretvara u umjetnička djela, istodobno arhaična i suvremena. Takva je njena “Dalmatica”, koju je ostvarila s vlastitim ansamblom Dialogos i Kantadurima Joška Ćalete. Takvi su i njezini “Heretički anđeli”, projekt uglazbljenih tekstova sa stećaka koji već putuje svijetom.

7. Ivan Repušić

dirigent

Dirigent Ivan Repušić, skupa s cijelom ekipom dosadašnjeg intendanta Ivice Prlendera, odlazi s mjesta ravnatelja glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Ali, svoj je mandat okrunio jednim od najvažnijih kulturnih događaja u 2012. To je gostovanje, prvo u Hrvatskoj, Daniela Barenboima, legendarnog pijanista, dirigenta i velikog borca za mir.

Nakon mjesta prvog kapelmajstora Državne opere u Hanoveru, temperamentni se Zadranin ove godine u istom statusu nametnuo i opernoj sceni njemačke prijestolnice pred orkestrom Deutsche Oper.

8. Sanja Iveković

umjetnica

Ove je godine Documentu 13 u njemačkom gradu Kasselu posjetilo gotovo milijun ljudi (što je tri-četiri puta više od Venecijanskog bijenala). Na najvažniju svjetsku izložbu umjetnici idu po pozivu, ne po nacionalnom ključu, a jedina koja nas je ove godine predstavljala je Sanja Iveković. Rad “Neposlušni/e” nakon Kassela mogli smo vidjeti i u zagrebačkom SC-u. Trenutačno je u tijeku njezina izložba “Nepoznata heroina” u galeriji South London. Njezina izložba “Slatko nasilje” do 26. ožujka bila je otvorena u njujorškoj MoMa-i . Prva je hrvatska umjetnica koja je tamo izlagala.

9. Sonja Gašperov

stripašica

Sonja Gašperov jedno je od najzanimljivijih novih lica u domaćem stripu, djevojka suptilnog humora, upečatljivog stila, ogromnog talenta i još većeg radnog elana. Ove je godine izdala drugi strip iz serijala o “Vučinama”, nasljednika hvaljene sage o vučjoj obitelji “od kolijevke pa do groba”, koji je odlično prošao u svim kritičarskim izborima za strip godine. Kroz vučja odijela Sonja briljantno parodira svakodnevni život i bizarne situacije u kojima se nalazimo. Karakteristično za njen izričaj je da svi njeni likovi imaju antropomorfne osobine, pa tako uz Vučine crta i njihovu ljupkiju verziju, “Kuje”.

10. Boris Bućan

slikar i dizajner

Veliki hrvatski slikar i povremeni dizajner, valjda i najveći naš živi slikar, figura europskoga formata. Ovoga proljeća, u Gliptoteci, Bućan je upriličio izložbu od pedesetak svojih radova - u izboru i postavci Vere Horvat Pintarić - koja je odjeknula onako i onoliko koliko je to moguće u našoj gluhoj, senzacijama i kolektivnom depresijom zaglušenoj sredini, ali onaj tko je vidio tu izložbu, kao i monografijicu slikarevu u izdanju naklade Vuković&Runjić osjetio se zeru dostojanstvenije, barem na čas ispunjen zadovoljstvom što živi u ovoj zemlji i što baštini kulturu i tradiciju kojoj pripada Boris Bućan. (m.jergović)

11. Igor Hofbauer

stripaš

Polovicom godine u Beogradu je predstavljen strip o Miroslavu Krleži na kojem je prema scenariju Bore Ćosića radio tim strip crtača. “Miroslavovo jevanđelje - apokrifna verzija” bavi se “poslovima, sumnjama i snovima” Miroslava Krleže, svojevrsni je crossover između književnosti i stripa, rađen je na neobičan, neortodoksan način, a jedan od crtača koji je stripu utisnuo svoj prepoznatljiv autorski pečat legendarna je osoba zagrebačke (sub)kulture Igor Hofbauer. Hofovi crteži formirali su vizualni identitet kluba Močvara, a proslavili su ga upravo koncertni plakati koje je godinama radio za klub.

12. Goran Bogdan

glumac

Iza Gorana Bogdana radna je godina: u svom matičnom kazalištu, Zagrebačkom kazalištu mladih, igrao je u čak šest predstava - među kojima su najnovije “Žuta crta” i “Zatvaranje ljubavi” - no ono po čemu je obilježio godinu uloga je u hit-komediji “Sonja i bik” koju je dosad u kinima pogledalo 45 tisuća gledatelja. Ovaj šarmantni filmski zavodnik glumačku je karijeru počeo vrlo kasno, nakon završenog studija ekonomije, a prije nego što je upisao Akademiju, okušao se u brojnim amaterskim kazalištima i jako smo sretni da ipak nije završio u svom nesuđenom poslu, u Ministarstvu financija.

13. Snježana Banović

Teatrologinja i redateljica

Redateljica i profesorica na Akademiji dramske umjetnosti ove je godine objavila opsežnu knjigu “Država i njezino kazalište”, svoj doktorat koji je istovremeno i pionirsko djelu na temu djelovanja središnje nacionalne kazališne kuće u doba NDH. Tijekom tri godine istraživanja Banović je provela sate i sate u arhivima i fondovima, od Hrvatskog državnog arhiva do Zavoda za povijest hrvatskog kazališta HAZU te NSK. U 2012. aktivirala se i kao član Kazališnog vijeća u Ministarstvu kulture te zagovaratelj reformi u javnim kazalištima. U pulskom je kazalištu i režirala nagrađeni tekst Slobodana Šnajdera “Kako je Dunda spasila domovinu”.

14. Tomislav Pavelić

arhitekt

“Danas nije trenutak za pojedini talent, već za zajedničke akcije i odgovornost. Vrijeme je za raspravu... Aktualna dramatična zbivanja i u Hrvatskoj i svijetu pokazuju nespremnost arhitekture da ih slijedi”.

Tako je problem postavio ovogodišnji izbornik hrvatskog nastupa na Bijenalu arhitekture u Veneciji Tomislav Pavelić. I na taj Bijenale pozvao Pulsku grupu, s nizom kolega, da izlaže i svojim aktivističkim programom odgovori na temu Davida Chipperfielda “Zajedničko tlo”. Tomislav Pavelić je arhitekt, teoretičar arhitekture, ali i zapaženi videoumjetnik.

15. Anica Tomić

redateljica

Najzanimljivija mlada kazališna redateljica ove nas je godine sve ostavila bez daha režijom Krležine “Lede”. Tučnjava, pijanstvo, kokain, mnogo znoja i pljuvačke - tako izgleda Krleža kad ga čitaju hrabre mlade žene kao što su Anica Tomić i njena stalna suradnica Jelena Kovačić. Prije nego što je završila kazališnu režiju na zagrebačkoj ADU, Anica je bila vrlo posebna glumica i performerica koja je često surađivala s Marijom Kovačem. U njezinu kazališnom portfoliju recentne su uspješnice predstava “Ovo bi mogla biti moja ulica” u ZeKaeMu te “Ana i Mia” na Maloj sceni, da nabrojimo samo neke. I njih potpisuje u koautorstvu s J. Kovačić.

16. Mayales

glazbenici

Mayales, točnije Pero Beluhan i Vlado Mirčeta sa skupinom što starih što novih suradnika, u produkciji Gordana Muratovića-Cokija iz Jinxa, krajem godine ostvarili su jedan od najnevjerojatnijih comebackova na ovdašnjoj glazbenoj sceni pa i šire. Trinaest godina nakon acid-jazz, “lagano, lagano” debija “Svima želim raj za sve”, reinkarnirani Mayales objavio je bitno drukčiji, pomalo filozofski nastrojen i u hrvatskim okvirima najbolji ovogodišnji album “Mayales 2”. Taj ukusan složenac psihodeličnog rocka, popa, folka i americane nije naplavina slučajno posloženih “hitova” i “filera” nego cjelovit i ugodan album.

17. Zlatan Vehabović

slikar

Zlatanu Vehaboviću godina je počela jako dobro. Sredinom siječnja u njujorškoj galeriji “Marc Straus” otvorena je njegova izložba “Sweeping Confetti from the Floor of the Concrete Hole”. Naš najperspektivniji slikar, talentirani tridesetogodišnjak, godinu je zaključio novom slikom koju je pokazao na izložbi “Akvizicije” u zagrebačkoj Laubi, kući za umjetnost i ljude. Slika “Odlazak” nastavak je spomenute serije u kojoj je ovom umjetniku ideja bila analizirati i ukazati na pojedine aspekte ljubavi koji su krenuli krivo: konfuziju, frustracije i pogrešno shvaćene ideje povezane s konceptom ljubavi. Ove je godine izlagao i u Greti.

18. Zoran Ferić

književnik

Zoran Ferić je na samom izmaku 2011. godine objavio svoj treći roman “Kalendar Maja” na kojem je radio više od šest godina. Njegova društvena kronika zagrebačkog života u drugoj polovici 20. stoljeća, priča o zahtjevnoj ljubavi ali i o odrastanju, pokupila je gotovo sve važne književne nagrade u Hrvatskoj. Feriću je tako pripala nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo, godišnja nagrada Vladimir Nazor za književnost, Nagrada grada Zagreba te Kiklop za roman godine. Uz komplimente kritičara, njegov dosad najambiciozniji roman postao je i itekako tražena knjiga u knjižarama i knjižnicama. Lijepi komplimenti za knjigu i lijepa godina za pisca.

19. Irena Žilić

kantautorica

Od svih domaćih nastupa koje sam ove godine imao prigodu odgledati ništa me se nije toliko dojmilo kao kratki, ali slatki nastup mlade zagrebačke kantautorice Irene Žilić u Močvari. OK, Irena pjeva na engleskom, ne zanima je objavljivanje albuma za nekog ovdašnjeg diskografa, preferira internetsko objavljivanje pjesama i još traži prateći bend. No, Irena je stilski i sadržajno prekrasna kantautorica koja izgleda poput mlađe sestre Conora Obersta ili Ryana Adamsa, dok s Norom Jones i Laurom Marling dijeli pokoju glasovnu i glazbenu osobinu. Zvonki, kristalno čist vokal, bogat gitaristički stil, krasne melodije i sposobnost da u trenu slušatelja uvuče u pjesmu. (a.dragaš)

20. Alma Prica

glumica

Nakon nevjerojatnih devet godina filmske suše, ponovno smo je gledali na velikom ekranu u naslovnoj ulozi “Halimina puta” Arsena A. Ostojića. Glumila je glavnu ulogu i u Pandurovoj inscenaciji Euripidove “Medeje” na Dubrovačkim igrama i zastrašujuće uvjerljivo utjelovila jedan od najmračnijih ženskih likova, prevarenu ženu koja iz osvete ubije vlastitu djecu. Alma Prica na vrhuncima je svoje velike karijere, hrvatska Greta Garbo koja odlučno zazire od celebrity rubrika. Istovremeno krhka i snažna, iskrena i tajnovita, misaona i putena - glumica od koje možemo još puno očekivati.

21. Josip Vaništa

slikar

Pariška galerija Frank Elbaz izložila je nedavno radove Josipa Vanište na Artissimi, Torinskom sajmu umjetnina. Izložba je oduševila i utjecajnog kustosa Francesca Bonamija. U galeriji Adris u Rovinju prošlog je ljeta bila izložba koja je pokrila široko razdoblje njegova stvaralaštva, između 1954. i 2001. godine. Ovaj umjetnik portretira ljude koji su oko njega, obitelj su mu i prijatelji ili stvaraoci koji su mu važni i bliski. Kratis je objavio i Vaništine kratke eseje “Krleža iskosa”. Njegovi su crteži i u knjizi “Pjevač, Sjećanje na Ota Šolca”. U Gliptoteci HAZU promovirana je knjiga “Tri eseja za J. V.”

22. Borut Šeparović

redatelj

Ravnatelj Montažstroja, najneobičnije kazališne skupine u nas, Borut Šeparović, napravio je izvrsnu predstavu “55+” za koju je okupio osobe u rasponu od 55 do 87 godina, među kojima su umirovljenici, ali i nezaposleni koji još nisu stekli uvjete za mirovinu i koje društvo tretira kao višak, i s njima tri mjeseca svakodnevno uvježbavao predstavu. Redatelj koji se i dosad bavio marginaliziranim društvenim skupinama, poput beskućnika i nezaposlenih žena, ali i napuštenih pasa, ovaj projekt nastavlja i u 2013. godini kada bi trebao biti dovršen i dokumentarni film “Potrošeni”.

23. Ivica Buljan

kazališni redatelj

U prošloj je godini bio jedan od najzaposlenijih domaćih redatelja. Stvarao je uspjelije i manje uspjele predstave, kako jedino i može biti kada se puno radi. No, ne dovodi ga to danas na ove stranice. Ne dovodi ga ni to što je u Ljubljani, prema svjedočenju i profesionalnih i običnih očevidaca, proljetos predstavio svoje genijalno čitanje Krležinih Gospode Glembajevih. Ono po čemu je 2012. godina za pamćenje Buljanu je Prešernova nagrada (Prešernov sklad), najveće slovensko državno priznanje na području umjetnosti. Prava je rijetkost da neki naš umjetnik dobije veliko inozemno priznanje.

24. Dana Budisavljević

redateljica

Redateljica Dana Budisavljević u svom se dokumentarcu “Nije ti život pjesma Havaja”, premijerno prikazanom na ovogodišnjem ZagrebDoxu, posvetila itekako aktualnoj temi: kako se suočiti s činjenicom da ti je netko u obitelji gay? Dana je to vrlo hrabro izložila na vlastitom primjeru: “outala” se pred kamerom. Danin “striptiz” pritom nije bio onakav kakav svakodnevno gledamo u “Survivorima” i “Big Brotherima”, već iskreno ogoljivanje, koje je ganulo publiku na ZagrebDoxu. U ovoj vrlo osobnoj priči prepoznalo se mnogo njih, a mlada redateljica i producentica u Hulahopu već je svojim filmom “Sve pet!” pokazala da joj odlično leže angažirane i osjetljive teme.