NE DIRATI Još uvijek ne postoji očiti kandidat za papu

Ovo se ipak još nije vidjelo: centar Rima osvanuo je u subotu oblijepljen novim izbornim plakatima, prelijepljenima preko onih za netom završene parlamentarne izbore, a na njima piše: “Na konklavu glasaj za Petera Kodwa Appiaha Turksona”. U centru plakata je snimak kardinala Turksona s očima okrenutima Nebu, u očitoj molitvenoj pozi, u donjemu desnom uglu kružnica s njegovim nadbiskupskim grbom, prekrižena, kako se glasa na talijanskim izborima.

Šala ili svinjarija? Teško je znati, nitko nije potpisan - ali se čini očitim da je svrha tih plakata izvrgnuti ruglu kardinala Turksona i nauditi njegovim eventualnim šansama da bude izabran kao prvi papa iz Afrike nakon dugih stoljeća, jer je treći i zasad posljednji Afrikanac papa bio još sv. Gelazije I (492-496), pa je crni kontinent na papinskoj dijeti više od 1500 godina, dulje čak nego Dalmacija, koja je posljednjeg papu dala godine 640.

Uostalom, o papi crncu se nagađa već oko pola stoljeća , pri svakom konklavu, kao simbolu otvaranja Rima svijetu, pogotovu trećemu, a kardinal Turkson, kad god ga o tome pitaju, zagonetno odgovara: “Bit će volja Božja!” To su pojedinci u Kuriji shvatili kao autokandidaturu. Netko je uložio popriličan novac da se tome naruga.

Hoće li sljedeći papa biti crnoput, ili žućkastijega lica, ili pak blijede puti kao i svi u posljednjih petnaestak stoljeća - znat ćemo ubrzo, za najviše desetak dana.

Jedan se neće vratiti

Konklav, naime, ne bi smio trajati dugo, tek dan-dva, predviđaju u Vatikanu kardinali koji se od ponedjeljka okupljaju u svojim općim kongregacijama, te o tome govore u intervjuima, osobito oni američki, nužno otvoreniji medijima (u njihovoj zemlji blagostanje Katoličke crkve ovisi o milodarima, a ne o državi koja jest bogata, ali nije izdašna). Kardinal Timothy Dolan iz New Yorka kaže da se svi kardinali nadaju biti u svojim arhidijecezama prije Cvjetnice (ove godine 24. ožujka), kada počinje Veliki tjedan.

Jedan od njih po svoj prilici neće se vratiti, jer će do tog dana steći novu arhidijecezu, onu rimsku, izgubivši kardinalski naslov, a stekavši papinski.

Uostalom, svaki je kardinal izbornik razmišljao o odluci koju će donijeti već od 11. veljače, kada je Benedikt XVI objavio da se odriče papinske službe. Kaže kardinal Francis George iz Chicaga: “Mislim da smo neko vrijeme razmišljali na implicitan način… Svaki od nas ima, na stanovit način, popis primarnih, sekundarnih i tercijarnih kandidata.”

Drugim riječima, ako je vjerovati kardinalu Georgeu, svaki od njih zna za koga jest, koga bi prihvatio ako ga drugi glasaju, odnosno sa čijim bi se izborom suglasio, ako nema druge.

To, napokon, nije u neskladu s vjerovanjem kršćana da Duh sveti usmjerava kardinale u momentu izbora pape. Na Drugome vatikanskom koncilu se naglašavalo da Duh “puše kud hoće”, a ne samo onuda kuda “dopuštaju” kanoni i ograničenja neke crkve - pa je logično pretpostaviti, onome tko vjeruje, da Duh puše i kad hoće, da nije obavezan čekati dok kardinali ne uniđu u Sikstinu i čuju kako brava škljoca uza njihovih leđa. Prema tome, neka šira lepeza od dvanaestak kandidata profilirala se već i prije Općih kongregacija, a nakon njih će kardinali već imati profilirani stav o dvojici, najviše trojici ozbiljnih kandidata, od kojih ćemo napokon jednoga vidjeti kako u bijeloj reverendi s manteletom i sa crvenom štolom preko prsiju izlazi u Ložu blagoslova na vatikanskoj bazilici sv. Petra.

Proces odlučivanja

Kapucin Sean Patrick O’Malley, kandidat iz druge skupine, kardinal iz Bostona, kaže Catholic Registeru da ga “tješi što ima očitih kandidata koji bi bili pape puni povjerenja”, ali da su kardinali još u “procesu odlučivanja i molitve” jer “nastoje doznati još”. Upravo tome služe opće kongregacije, a nakon njih su i večere, po grupama, gdje se jamačno ne govori prvenstveno o nogometu.

U općim kongregacijama pravo sudjelovanja ima svih 207 kardinala, koliko ih je otkako je u četvrtak umro Jean Marcel Honoré (92) iz Francuske. Neće se svi pojaviti, kao što ni u konklav neće ući svih 117 kardinala mlađih od 80, nego vjerojatno 115 (što znači da će 77 brojati dvotrećinska većina nužna za izbor novog pape).

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg