WALTER WOLF PORUČUJE IZ KANADE

‘Lamjanu sam kupio od generala Zagorca, a uništio ju je zadarski bos Kalmeta’

Nekoć veliki svjetski biznismen i playboy, čije ime koriste duhanska i kozmetička industrija, bivši vlasnik momčadi Formule 1 i tvornice Lamborghini, na svome velebnom imanju u Vancouveru odgovara na sva pitanja koja mu već dugo žele postaviti hrvatski i slovenski istražitelji
 Arhiva /CROPIX

Ja da sam bio u dogovoru s Hypo bankom? Ma to je tako glupavo da ne mogu ni komentirati. Ma, molim vas... Ali, pitajte Kalmetu, njegovog prijatelja Stipu Zrilića i generala Vladimira Zagorca, poznaju li oni Güntera Striedingera (osuđeni direktor Hypo banke nap.a.). Zadarski bos Božidar Kalmeta kriv je za moje propale poslove na zadarskom području, kako za Marasku, tako i za Lamjanu. On je kriv za sve. Da sam ostao vlasnik brodogradilišta, ne bismo sada imali poduzeće pred bankrotom i radnike na cesti - poručio je Walter Wolf sa svojeg velebnog imanja u kanadskom Vancouveru, gdje mu svježi zrak pomaže u oporavku od infarkta.

Crni scenariji za posrnulo brodogradilište

Osim toga, Kanada je sasvim dovoljno udaljena od Slovenije i Hrvatske, dvije balkanske države koje su za ovim biznismenom svjetske reputacije raspisale međunarodne tjeralice, prvu zbog slovenskog kraka afere Patria, a drugu zbog neodazivanja sudu u Karlovcu zbog slučaja KIO.

O onome što će se u danima koji dolaze događati s posrnulim brodogradilištem Nauta Lamjana na Ugljanu postoji više scenarija - no, svi su crni. Dok četrdesetak preostalih radnika sa zebnjom svakodnevno dolazi na posao ne znajući hoće li im taj dan ujedno biti i zadnji, lokalni političari šalju molbe Vladi, DORH-u, Uskoku da poduzmu sve što mogu za spas škvera. Traže preispitivanje svega što je dovelo brodogoradilište na rub propasti, posebno ulogu Jupiter Adrie i njezinih tvrtki kćeri, koja nastoji zatvoriti pogone, kako i da se preispitaju uloge odgovornih osoba koje su upravljale škverom otkako ga je država otkupila od Hypo banke. Prije negoli je Hypo banka preuzela brodogradilište, ono je bilo u rukama našeg sugovornika, već pomalo zaboravljenog Waltera Wolfa. U vlasništvo tadašnjeg Brodoremonta Zadar ušao je u srpnju 2000., u vrijeme kada su se u Hrvatskoj poduzeća mogla kupiti za jednu kunu. Po istom principu u sljedeće dvije godine ulazio je u vlasništvo pazinskog Purisa, karlovačkog KIO-a i zadarske Maraske. U svim ga je investicijama pratila Hypo banka, a ista je banka preuzela sva poduzeća nakon što je Wolf prestao plaćati kredite.

U Nauti Lamjani je prvi, tada još drveni brod, sagrađen prije 116 godina. Nije se radilo tek tijekom Drugog svjetskog rata, kada su Dalmaciju okupirali fašisti. Nakon rata obnavlja se proizvodnja, a nekoliko desetljeća trebalo je da se u uvali Vela Lamjana počnu dogovarati poslovi teški desetke milijune kuna koji su hranili 1000 radničkih obitelji.

Novi problemi u škveru

Osamostaljenje RH, rat, destabilizacija tržišta, kriza - to su razlozi novih problema u škveru. Fond za privatizaciju u Walteru Wolfu vidio je dobrog investitora. Činjenica jest da je tvornicu dobio za jednu kunu, ali je tamo zatekao pustoš. Nije bilo nijednog broda, već 186 gladnih radnika, koji su čekali prvu od šest zaostalih plaća. Isplatio im je sve. Ubrzo je, osim što je obnovio proizvodnju brodova, otvorio i tvornicu dizalica Crane Power, u partnerstvu s poznatom obitelji Palfinger, te generalom Vladimirom Zagorcem. Wolf kasnije isplaćuje Zagorca, a većinske dionice zalaže u Hypo banci, ali ne otplaćuje kredit, pa Hypo banka postaje vlasnik Lamjane s neskrivenim planovima da industrijsku zonu pretvori u turističku, u kojoj bi teške strojeve zamijenile atraktivne vile. To je onemogućeno jer je koncesija za brodogradilište vrijedila do 2031. godine. Takva nepoduzetnička atmosfera otjerala je ipak Palfingerove u Maribor.

U igru ulazi Jupiter Adria kupivši 80 posto dionica škvera. Problem je u tome što se novi vlasnik ne bavi brodogradnjom, već turizmom. Slučajno ili ne, samo nekoliko dana kasnije izglasan je novi zakon, prema kojem im je dozvoljena izmjena koncesijskog ugovora, navodno prema prijedlogu Božidara Kalmete. Jupiter Adria tada otpisuje 150 metara dugi plovni dok i mijenja ga manjim travel liftom, pravdajući taj potez neisplativošću remonta velikih brodova. Četrdesetak radnika istog je trena postalo viškom, a oni pokušavaju ostvariti svoje stvarne planove sa škverom. Kreću u prenamjene urbanističkih planova za prenamjenu prostora kojim bi na mjestu, sada već neisplativog škvera, niknule 122 vile, marina i jaht klub. Zbog pobune sindikata i mještana od toga odustaju.

‘Znači, bankrotirat će’

Prije tri godine Jupiter Adria upisuje hipoteku od 10 milijuna kuna, uz već postojeću hipoteku Erste banke od 34 milijuna kuna. Radnici tada potražuju po nekoliko plaća, počinju prvi prosvjedi, poduzeće ulazi u blokade, ukupni dug penje se na 70 milijuna kuna. Navodno, prije svega zbog financiranja drugih Adrijinih projekata, koji nemaju veze s brodogradnjom. Ne realiziraju se prijedlozi sindikata da se raskine koncesija s Adrijom, ali prolazi prijedlog Adrije da poduzeće ode u stečaj, te poduzeće dobiva prvog stečajnog upravitelja Edvina Šimunova. Proizvodnja se zamrzava na godinu dana, radnici se otpuštaju. Koncesija prelazi u ruke M-Inženjeringa, poduzeća u vlasništvu Adrije, ali se potom ona poništava, a poduzeće preuzima Ivan Rude, drugi stečajni upravitelj. On je smijenjen početkom ove godine te se novim imenuje Alein Khan, kojemu radnici ne dozvoljavaju ulazak u poduzeće te mu to uspijeva tek uz pomoć specijalaca. Dan kasnije on je počeo dijeliti otkaze, sindikalnom povjereniku Mari Košti i izvršnom direktoru Ivi Baljkasu.

- Znači, bankrotirat će, zaključio je Walter Wolf nakon što smo mu prepričali kakvo je trenutno stanje u Lamjani.

- Znate, svim svojim prijateljima sam rekao da radije bace milijune u more, nego da ih investiraju na Balkanu. Kod vas vlada mafija, ja sam zbog nje izgubio silne milijune i zato ću vas tužiti na Međunarodnom sudu. Ono što mi je napravila Slovenija zbog izmišljene afere Patria, i Hrvatska koja me optužila da sam ukrao 20.000 eura vlastitom poduzeću, u konačnici će me koštati više od 300 milijuna dolara. Sve ćete mi to platiti - kaže nam Walter Wolf.

- Nemojte misliti da sam ovdje gladan, imam ogromno imanje i neću lagati ako kažem da mi nije do love, već je to stvar principa - dodaje.

Nakon što se ispucao, krenuo je s pričom o Lamjani, ali svako malo bi ubacio pokoji detalj iz drugih svojih poslovnih priča, poput one iz KIO-a ili Maraske, jer u svemu ga je, kaže, izigrala ista banda.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 04:11