KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Prijevremeni bi izbori najviše koristili SDP-u

Kada je prošloga tjedna objavljeno da je BDP ponovo pao, jedanaesti put zaredom, u hrvatskoj su se javnosti mogle prepoznati dvije vrste reakcija. Jednu bismo mogli nazvati stoičkom. Predstavnici vladajuće koalicije, mnogi njihovi politički oponenti, kao i ekonomski i politički analitičari letargično su konstatirali da se takvo što ionako očekivalo.

Drugu vrstu reakcija odlikovao je više ili manje otvoreni poziv na prijevremene izbore. Kolege iz Večernjeg tako su objavile naslov “BDP jedanaesti put pao, a još su na vlasti”, dok je Glas Koncila u uvodniku svog glavnog urednika Ivana Miklenića gotovo eksplicitno zatražio izvanredne parlamentarne izbore, optuživši vladajuću koaliciju za iscrpljivanje Hrvatske.

Ova druga vrsta reakcija ne samo da je sasvim legitimna, nego, zapravo, čudi što nema mnogo više puno glasnijih poziva za raspisivanje ranijih izbora: HDZ je, primjerice, o toj temi naglo zašutio nakon što su tijekom proljeća i ljeta političari najpopularnije hrvatske stranke povremeno govorili o prijevremenim izborima, smještajući ih u termin izbora za predsjednika Republike.

Naizlged apsurdnom doima se činjenica da bi prijevremeni izbori najviše koristili SDP-u. Ali samo naizgled apsurdnom. Evo zašto.

Prema jučer objavljenom istraživanju Cro Demoskopa , SDP trenutno dobiva 20,9 posto glasova (što je, usput govoreći, neznatno više nego prošlog mjeseca), a ORaH oko 14 posto. Za HDZ bi, pak, glasovalo 25,1 posto ljudi.

SDP i ORaH zjedno su jači od HDZ-a za devet posto glasova. Dodamo li SDP-u i ORaH-u još sigurne glasove IDS-a, kao i glasove valjda svih Srba u Hrvatskoj (koji će, valja pretpostaviti, poslije razbuktavanja nacionalizma unatrag godinu dana, iz čisto obrambenog refleksa masovno glasovati protiv HDZ-a), jasno je da vladajuća koalicija, i u ovakvoj ekonomskoj situaciji, raspolaže s barem 40 posto glasova, što je HDZ-u zasad nedostupno.

Uzmemo li u obzir Pulsove rezultate, koji su nepovoljniji za SDP, socijaldemokrati i ORaH skupa dobivaju oko 33 posto glasova, te su i dalje znatno jači od Hrvatske demokratske zajednice.

Nadalje, kada bi se parlamentarni izbori održali skupa s predsjedničkima, bilo bi logično očekivati da stranke bliže predsjedniku Republike (dakle, lijevo-liberalni blok) profitiraju na predsjednikovoj popularnosti među biračima centra. Puno je vjerojatnije da bi oni građani, koji na biračkim mjestima zaokruže Josipovićevo ime, zaokružili i ORaH-ovu ili SDP-ovu listu.

Pretpostavka za ovakvo računanje rezultata izvanrednih izbora jest, naravno, koalicijski dogovor SDP-a i ORaH-a. Taj je dogovor, bez obzira na sve moguće izjave Mirele Holy o Zoranu Milanoviću, prilično neizbježan. Naime, SDP želi surađivati s ORaH-om, a ORaH bi na sebe prezueo odgovornost dovođenja Hrvatske demokratske zajednice na vlast ako odbije suradnju sa Socijaldemokratskom partijom. ORaH, očigledno, nema izbora.

Ne dođe li do značajnih promjena u idućih nekoliko mjeseci, gotovo je izvjesno da bi vladajuća koalicija, uz veliku pomoć ORaH-a, uspjela osvojiti još jedan mandat kada bi se novi parlamentarni izbori održali skupa s izborima za predsjednika Republike. Što se, međutim, najvjerojatnije neće dogoditi.

“Bio bi to čisti politički parazitizam”, rekao nam je ovih dana jedan od čelnika vladajuće koalicije. “Postoje određeni potezi u politici koji se ni po koju cijenu ne smiju povlačiti. Na nama je da dobijemo izbore sami, a ne zahvaljujući predsjedniku Josipoviću i njegovoj popularnosti. Bila bi to svojevrsna prevara birača. A mi smo uvjereni da sadašnja koalicija, u savezu s ORaH-om, može pobijediti na redovnim parlamentarnim izborima.”

Poslije odlučnog odbijanja mogućnosti da se raspišu izvanredni parlamentarni izbori istodobno s predsjedničkima, uslijedilo je više argumenata koji su se ovih dana već mogli čuti u javnosti, pa tako i u intervjuu premijera Milanovića za Hrvatsku televiziju.

Čini se da lideri vladajuće koalicije uistinu vjeruju kako iduće godine počinje hrvatski gospodarski oporavak. Glavni su im argumenti rast izvoza i rast industrijske proizvodnje, dok zbog predstojeće porezne reforme očekuju i napredak u osobnoj potrošnji. Nadalje, smatraju da je donošenje sistemskih zakona vezanih uz ekonomiju napokon stvorilo bolje uvjete za strana ulaganja u Hrvatsku, što bi se također trebalo vidjeti sljedeće godine.

Na primjedbu da bi rat u Ukrajini, zbog cijelog niza razloga - od narušavanja ekonomskog stanja u Europskoj uniji, preko energetskih problema do neizravnih ratnih troškova - mogao srušiti optimističnu prognozu vladajuće koalicije za 2015. godinu, dobili smo odgovor da veliki rat u Ukrajini zapravo nije najrealnija opcija. Vidjet ćemo.

U vodstvu Hrvatske demokratske zajednice itekako su svjesni izborne matematike koju smo ovdje iznijeli. Zato su, pretpostavljamo, prestali tražiti prijevremene izbore. HDZ se uoči parlamentarnih izbora suočava s dva strateška problema. Prvi je činjenica da HDZ nema niti jednog koalicijskog partnera s kojim bi mogao iskoračiti izvan okvira tvrde nacionalističke desnice.

Sadašnji HDZ, sa svim malim desnim strankama koje je uspio okupiti, može, u najboljem slučaju, računati na 35 do 36 posto glasova, koliko ih sada dobiva i Kolinda Grabar Kitarović, što neće biti dovoljno za formiranje parlamentarne većine u slučaju koaliranja ORaH-a i stranaka Kukuriku koalicije.

Prije 11 godina Ivo Sanader taj je problem riješio tako što je sam iskoračio prema centru: prvo je ponudio koaliciju SDP-u, zatim se krenuo dogovarati sa Srbima, te je relativno konzekventno branio neka temeljna liberalna politička načela. Tomislav Kramarko se, pak, zalaganjem za lustraciju još čvršće zatvara u svojih 30 do 35 posto glasova.

Drugi strateški HDZ-ov problem može postati sama Kolinda Grabar Kitarović. Naime, ako gospođa Grabar Kitarović uistinu izgubi na predsjedničkim izborima - kao što sugeriraju aktualne ankete - HDZ će izgubiti svoj pobjednički momentum. No, to je manje neugodna posljedica gubitka predsjedničkih izbora.

Neugodnije je što će u slučaju Kolindina poraza u HDZ-u, ali još više u njegovu okruženju, eruptirati niz političkih sukoba. Predsjednika HDZ-a optuživat će se zašto je uopće inzistirao na gospođi Grabar Kitarović kada ona nije “prava hadezeovka”, ponovo će se propitivati Karamarkova politička prošlost, koja nipošto nije hadezeovska, pa njegov izbor najbližih suradnika… I to sve u izbornoj godini.

U HDZ-u vjerojatno procjenjuju da eventualni poraz svoje predsjedničke kandidatkinje, i sve njegove neugodne konzekvence, mogu kompenzirati daljnjim gospodarskim problemima u zemlji, koje Vlada neće biti kadra riješiti, i da na temelju još snažnijeg narodnog nezadovoljstva, koje uključuje demotiviranost birača liberalne ljevice da glasuju za nesposobnu Vladu, ipak lakše mogu pobijediti krajem iduće, nego krajem ove godine.

U utrci za sljedeću parlamentarnu većinu i za novih nekoliko godina u Banskim dvorima uistinu se radi o procesu iscrpljivanja s dva različita predznaka. HDZ smatra da će s vremenom opća situacija u zemlji postati još gorom i da će sadašnja vladajuća koalicija prirodno pasti. HDZ-u je stoga u interesu da izbori budu što kasnije.

SDP, pak, vjeruje da će 2015. godina odigrati pozitivnu prekretničku ulogu u gospodarskim trendovima i da će na temelju predugo očekivanog oporavka uspjeti zadržati vlast, i bez pomoći predsjednika Republike.