Kako ljudski mozak stvara terorista

Što pokreće teroriste i borce radikalnih političkih stavova poput pripadnika tzv. ISIL-a? Tragični slučaj mladoga Tomislava Salopeka, Hrvata otetog u Egiptu gdje je radio za jednu francusku kompaniju, a koji je, kako tvrdi ISIL, smaknut, mnoge od nas natjerao je na razmišljanje o tajnama uma ljudi spremnih na tako okrutan čin.

Istraživanjem terorizma desetljećima su se bavile uglavnom društvene znanosti poput politologije i sociologije, no teroristički napad na Ameriku 11. rujna 2001. godine doveo je do rađanja znanstvene discipline “neurosecurity”, koja objedinjuje istraživanja mozga, epigenetiku, kompjutorske znanosti te psihologiju i sociologiju.

Strateške komunikacije

- Terorizam kao oblik ponašanja različitih grupa ima neuroanatomsku i biološku podlogu koju oblikuju različite ekstremne skupine putem tzv. emocionalno anotiranih strateških komunikacija. Takvi oblici strateških komunikacija utječu na emocionalne strukture ljudskog mozga, na tzv. limbički mozak, koji onda dominira procesima njihova razmišljanja i ponašanja - rekao je prof. dr. Krešimir Ćosić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i umirovljeni general pukovnik HV-a. Prof. Ćosić jedan je od pionira istraživanja na području “neurosecurityja”, a priznaje da je na tu ideju došao tijekom svojih boravaka u Afganistanu.

- Bio sam u pet izaslanstava NATO-ove Parlamentarne skupštine u Afganistanu i obišao sam cijelu zemlju. Razgovarao sam s bivšim predsjednikom Hamidom Karzaijem, s američkim generalima, ali i s talibanima. I onda sam spoznao da sam 2000-ih godina pogrešno vjerovao da će Amerikanci u Afganistanu red uvesti oružjem. Naime, tamošnje iskustvo u proteklih 15 godina pokazalo je kako je čovjek iznad tehnologije i oružja - prisjetio se Ćosić te naglasio da su i neki američki generali došli do sličnih spoznaja.

- Istaknuti američki general Stanley McChrystal prije svojeg je odlaska iz Afganistana 2010. godine rekao: ‘Sve dok ne osvojimo srca i um tih ljudi, mi ne možemo dobiti rat’. Dakle, nužno je pozitivnim strateškim komunikacijama mijenjati emocije ljudi u Afganistanu. A one su dominantno negativne - naglasio je Ćosić.

Primjerice, istraživanje provedeno 2010. godine na području Helmanda, južne provincije Afganistana, gdje je tada situacija bila najkritičnija, pokazalo je kako 69 posto ljudi osjeća ljutnju, da tugu i depresiju osjeća njih 41 posto, frustracije 35 posto, a strah tri posto. Istodobno, istraživanje u Kandaharu, trećem po veličini gradu u Afganistanu, pokazalo je da 32 posto ljudi osjeća ljutnju, 21 posto tugu i depresiju, frustracije osjeća njih 23 posto, a strah osam posto.

Mijenjanje mozga

- Kada smo gledali pozitivne emocije, spoznali smo da u Helmandu samo dva posto ljudi osjeća sreću, povjerenje jedan posto, a ambicije i optimizam nula posto! U Kandaharu je sreću osjećalo 10 posto, povjerenje dva posto, optimizam je pokazivalo jedan posto, a ambicije tri posto ljudi. Upravo taj manjak pozitivnih, a obilje negativnih emocija mogu pridonijeti pojavi ekstremnih političkih stavova i ponašanja - rekao je Ćosić.

Spoznavši na terenu u Afganistanu da Zapad ne razumije emocije i ponašanja tamošnjih ljudi, prof. Ćosić predložio je našem istaknutom neuroznanstveniku, akademiku Ivici Kostoviću, zajednička istraživanja.

- Zahvaljujući istraživanjima u neuroznanosti spoznali smo da radikalne ideje, a posebno instrumentalna agresija koju forsiraju vojne sile te neke političke stranke i radikalni religijski pokreti imaju svoju biološku podlogu, i to u ljudskom mozgu. U tim istraživanjima posebno se prednjači u SAD-u, a posljednjih godina postavlja se pitanje možemo li naša znanja o mozgu iskoristiti da bismo predvidjeli što se, primjerice, događa u mozgu pojedinca koji se odjednom iz mirnog susjeda pretvara u masovnog ubojicu ili terorista. Također, postavlja se pitanje što se onda događa u ‘kolektivnom mozgu skupine’ koja se radikalizira uslijed stresa ili rata - rekao je Kostović te istaknuo neke od spoznaja do kojih se došlo tijekom “Dekade mozga” proglašene 1990. godine u SAD-u.

- Možda je najvažnija spoznaja da je mozak, odnosno njegovo ustrojstvo, rezultat interakcije niza gena i okoline, kroz koju se stvaraju i oblikuju brojne neuronske mreže, sastavljene od više od sto milijardi neurona, te da se mozak mijenja od djetinjstva do adolescencije. Primjerice, za kasniju agresivnost kod djeteta bitno je ponašanje majke, a prije svega je li dijete odgajano uz majku ili je bilo odvojeno od nje. Pokazuje se da djeca koja su maltretirana u djetinjstvu ili su prvih godina života bila odvojena od majke kasnije razviju agresivnost. Dakle, poruka je ova: čak i ako ima neku genetsku sklonost agresivnom ponašanju, uz ispravan majčin odgoj i dobru interakciju s okolinom dijete će, uz neke minimalne varijacije, biti normalno - naglasio je Kostović. Osvrnuo se i na um terorista i bombaša samoubojica.

- Jedan od najvažnijih nagona je onaj za samoodržanje. No, ljudi koji su odgajani da žrtvom nešto dobivaju, primjerice odlazak u nebo, smatraju da je uspjeh žrtvovati se za radikalnu ideju. To je moguće samo ako frontalni režanj u čovjekovu mozgu stvori predodžbu da je to za njega dobro, jer inače čovjek ne ubija sebe. A te promjene u frontalnom režnju događaju se u razdoblju od ranog djetinjstva do adolescencije. Dakle, radikalna skupina stvori atmosferu i odgoj, dijete odraste u takvom okruženju te se na kraju žrtvuje u samoubilačkom činu i pritom ubije mnoštvo ljudi jer misli da ide u nebo - pojasnio je Kostović.

Strateške komunikacije

Kao rezultat uspješne suradnje prof. Ćosića i akademika Kostovića te njihovih suradnika doc.dr. Armana Srbljinovića, doc. dr. Siniše Popovića, prof. dr. Miloša Judaša i prof. dr. Marija Vukšića u lipnju 2012. godine u uglednom američkom časopisu Journal of US-China Public Administration objavljen je njihov rad “Ekstremni politički stavovi i strateške komunikacije zasnovane na emocijama”, a nakon toga i u Cyberpsychology, Behavior, and Social Networking.

- Naša je paradigma da se toksička snaga ekstremnih političkih mentalnih stanja može umanjiti pomoću Strateških komunikacija zasnovanih na pozitivnim emocijama (EBSC). Riječ je o specifičnoj komunikacijskoj metodi koja dominantno negativne emocionalne mape u mozgu transformira u pozitivne - rekao je Ćosić. Istaknuo je kako ljudi u Afganistanu mnogo učinkovitije komuniciraju na osnovi emocionalno utemeljenih poruka, koje karakteriziraju specifični neurotransmiteri i neuromodulatori.

- Prije nekoliko godina na jednoj konferenciji neki Englez me upitao: ‘Što ako za te vaše metode saznaju talibani’? Odgovorio sam mu: ‘Ne brinite se, oni to znaju već tisuću godina. Oni znaju kako se ljude mobilizira.’ Dakle, te vrste efikasnih i mobilizirajućih komunikacija postoje oduvijek, i to ne samo u Afganistanu bez interneta, bez radija i televizije - rekao je Ćosić te se prisjetio svojeg boravka u istočnom Afganistanu prije nekoliko godina.

- Jedan od američkih vojnih zapovjednika rekao mi je tada da imaju 53 radiostanice. No, onda se postavlja pitanje: jesmo li mi u tim komunikacijama jednako tako efikasni kao i iskusni talibanski vođe koji jako dobro razumiju srce i um, tj. osjećaje svih svojih ljudi, te će u pola sata propovijedi kod njih postići maksimalnu mobilizaciju - rekao je Ćosić te ispričao i jednu epizodu iz Kabula.

- Jedna je Talijanka Afganistancima držala tečaj o demokraciji. Rekao sam joj: ‘Vi njima sve to možete ispričati, no oni nemaju isti društveni kontekst da bi mogli razumjeti o čemu govorite’. Čim ne razumijete nekoga, a ta osoba na tome inzistira, stvara se neka vrsta agresije. Pojedinac to shvaća kao napad na sebe osobno, pa na svoju religiju i kulturu - dodao je Ćosić.

Naši sugovornici istaknuli su kako se, nažalost, radikalno strukturiranje mozga do kojeg je došlo do završetka adolescencije jako teško mijenja. Uostalom, rijetki su pojedinci koji su napustili radikalnu političku organizaciju kojoj su pripadali. No, u svojem radu interdisciplinarni tim hrvatskih znanstvenika uveo je koncept “agenata pozitivnih emocionalnih promjena”.

Riječ je o pojedincima koji prvi počinju odstupati od etabliranih obrazaca ponašanja svoje skupine. - Riječ je o ljudima koji posjeduju snažne kognitivne sposobnosti, poput visoke socijalne inteligencije i vještine liderstva. Oni su važan oslonac u strateškim komunikacijama zasnovanim na snažnim emocijama jer razumiju logiku i osjećaje pripadnika svoje skupine ili plemena te mogu efikasno sugerirati što napraviti, a što ne - rekao je Ćosić.

Nove tehnologije

Istaknuo je kako je o strateškim komunikacijama zasnovanim na emocijama više puta razgovarao s istaknutim američkim i engleskim zapovjednicima u Afganistanu te održao i nekoliko predavanja za Marshall Center for Strategic Studies.

- Sličnu paradigmu, koju je financirala DARPA, agencija američkog ministarstva obrane, odgovorna za razvoj novih tehnologija za američku vojsku, Amerikanci su primijenili i tijekom pregovora s Iranom - ustvrdio je Ćosić koji sada vodi novi NATO-ov projekt vrijedan oko 400.000 eura pod naslovom “Multidisciplinary Metrics for Soldier Resilience Prediction and Training”. Uz zagrebački FER i Institut “Ruđer Bošković”, partnerske su institucije Medicinski fakultet Sveučilišta Emory iz SAD-a te Bolnica Židovskog sveučilišta Hadassah u Jeruzalemu.

- Bavimo se predviđanjima ponašanja ljudi u posebno kritičnim uvjetima, kao u slučaju američkog vojnika koji je u ožujku 2012. godine ubio 16 stanovnika jednog afganistanskog sela. Naš je cilj: predvidjeti takva ponašanja kako bi se u budućnosti izbjegli slični događaji s ljudski i politički katastrofalnim posljedicama - zaključio je Ćosić.