PROVJERITI FOTOGRAFIJU!!! Psi koji traže grobove

Panda je spustila njušku i počela kružiti po kamenjaru, a zatim je legla i zalajala.

Ovo bi možda bio svakodnevni prizor u životu bilo kojeg vlasnika psa u šetnji prirodom da ova belgijska ovčarka nije legla u grob star 2770. godina i da nije školovana upravo za taj posao - traženje ljudskih ostataka.

Ne, to nije scena iz nove sezone kriminalističke serije “Kosti”, već senzacionalno otkriće nastalo kao plod suradnje arheološke ekipe s nalazišta Drvišica kod Karlobaga i potražnog tima koji rješava kriminalističke slučajeve uz pomoć posebno školovanih pasa.

Ukratko, Hrvatska se sada može podičiti najstarijim grobovima na svijetu lociranim pomoću pasa za detekciju ljudskih ostataka, pošto su do sada najstariji ljudski ostaci otkriveni na ovakav način u SAD-u stari “samo” 800 godina!

Drvišica iznad Karlobaga nalazi se na danas slabo naseljenoj primorskoj padini Velebita koja obiluje tragovima ljudskog života od prapovijesti do danas - posljednji nalaz je čak pomakao to vrijeme još malo dublje u prošlost. Ovaj kompleksni lokalitet je poprilično velik, te se terasasto spušta od kasnoantičke utvrde na samom vrhu gradine, pa gotovo sve do mora. Nalazi iz prethodnih arheoloških kampanja ukazuju na intenzivne kontakte s Mediteranom, otkuda se uvozila fina keramika i amfore, a nađeni su i novci od kojih neki potječu čak iz Kartage, grada na na obali sjevernog Tunisa.

Prvi susret

Dr. sc. Vedrana Glavaš, postdoktorantica sa Sveučilišta u Zadru, voditeljica je ovog arheološkog istraživanja koje traje već treću godinu. Ljubiteljica je pasa i Velebita - zbog kojeg je, kaže, i upisala arheologiju i tako je sada na inovativan način spojila svoje dvije velike ljubavi.

Pitali smo je kako je došla na ideju na ovakav način istražiti teren:

“Od jednog sam stručnog suradnika čula kako Andreu Pintar zanima isprobati pse na arheološkom terenu i tako... ostalo je, kako bismo rekli - povijest. Ili prapovijest”, smije se Vedrana Glavaš koja je inače specijalistica za neinvazivne metode istraživanja poput fotografiranja terena iz zrakoplova.

Dipl. ing. arh. Andrea Pintar, instruktorica za rad potražnih pasa i studentica na Etološkom institutu Cambridge, koja je sa svojim belgijskim ovčarkama Pandom i Mali te njemačkom ovčarkom Arwen ostvarila ovu neobičnu ali nevjerojatno uspješnu suradnju, dalje pojašnjava:

“Bila sam jako zainteresirana za projekt, tako da sam se u petak čula s Vedranom, a u ponedjeljak smo se već našle na Drvišici.”

Taj se prvi susret odvio u lipnju, kada su Andrea Pintar i Vedrana Glavaš pse dovele na područje gdje su se već nalazili iskopani grobovi, kako bi vidjele hoće li uopće pokazati zanimanje, no kako Vedrana Glavaš ističe:

“Psi su odmah markirali jedan, doduše opljačkani, grob, koji mi arheolozi možemo prepoznati po tome što ima izvaljenu pokrovnu te bočnu ploču, koja se nalazila uz noge pokojnika. Oba su psa, Panda i Mali - markirala isto mjesto. Kada smo ga prošloga tjedna otkopali, ispostavilo se da su obje legle točno na grobnu škrinju!”

Ovi grobovi spadaju u željezno doba, a nalaze se na području na kojem su živjele Liburnske zajednice. Pokojnici su sahranjivani u blago skvrčenom položaju sa najvrednijom imovinom - no ukoliko ih usporedimo s imovinom japodskih zajednica pronađenoj u nekropolama susjedne Like, ovdje je bila znatno skromnija. Zaključci se za sada temelje na opljačkanim grobovima i nalazima, ali ipak je bilo stvari koje su pljačkašima promakle:

“U grobovima je bilo perlica od stakla i jantara, malih lučnih brončanih fibula (kopče poput “ziherice” op. a.), brončana igla, udica....na pljačkaše ukazuje činjenica da je više stvari nađeno oko grobova nego u grobu. Čini se da je u svakom grobu bilo više pokojnika, i to odraslih osoba kao i djece iz čega možemo zaključiti da su to možda bile obiteljske grobnice. Metodom radioaktivnog izotopa ugljika C14 datirane su oko 770. g. p.n.e.” objašnjava Vedrana Glavaš.

Opće je poznata činjenica da psi imaju 100 do 300.000 puta jači njuh od nas, no ipak - kako je uopće moguće da su psi uspjeli nanjušiti tako stare ostatke i je li tako nešto uopće bilo za očekivati, pitali smo Andreu Pintar:

Bez očekivanja

“Ja u pravilu nemam nikakvih očekivanja, po ponašanju ubrzo znam imaju li već ‘nešto u nosu’ - stoga ih samo pustim, izdam naredbu ‘find’ i promatram ih. Međutim, one su vrlo brzo odmarkirale otvorene grobove, nakon čega sam ih poslala na područje gdje je Vedrana pretpostavljala da su se nalazili još neotvoreni grobovi i tamo su odmah legl e. Iako je postojala mogućnost da se ostaci toga mirisa zadržavaju i čak kroz tako dugačak vremenski period, radi se o jako malim molekulama mirisa koje pas mora prepoznati kao ljudski specifične. No, najnovija su istraživanja pokazala kako se kosti dosta dugo raspadaju, te tako ispuštaju molekule mirisa u okolinu, što se onda naziva primarnim bazenom.”

Andrea Pintar ima međunarodne certifikate za najrazličitije metode potrage, a nedavno je u Americi na tzv. “farmi tijela” Western Carolina University završila drugi stupanj školovanja za instruktoricu potražnih pasa za detekciju ljudskih ostataka, zajedno s agentima FBI-a.

“Nadam se da će taj univerzitet biti zainteresiran za neki vid suradnje na Drvišici, jer je ovo dokaz da je moguće detektirati daleko starije ljudske nalaze nego što se do sada uopće moglo pretpostaviti”, kaže.

Kao što je i Andrea Pintar jedina Europljanka koja je završila školovanje za instruktoricu pasa za detekciju ljudskih ostataka na WCU-u, tako su i njezine belgijske ovčarke Mali i Panda te njemačka ovčarka Arwen među malobrojnim psima u Europi obučenim za takva istraživanja, te su do sada sudjelovale (zajedno sa svojom već “umirovljenom” kolegicom Sattve) u rješavanju preko stotine različitih kriminalističkih i sličnih slučajeva ne samo u zemlji već i u ostatku Europe: od jednog serijskog ubojstva, do slučajeva nestalih osoba ili traženja masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata. A sada se mogu podičiti i nazivom psi-arheolozi.

“Inače na svijetu (točnije, samo u SAD-u) postoji šest “farmi tijela”, od kojih svega dvije dopuštaju školovanje pasa - stoga sam se odlučila za Sveučilište Zapadne Karoline, jer mi ono u Texasu nije odgovaralo zbog radikalno različitih klimatskih i geografskih uvjeta nego što su oni u Europi gdje moj tim najčešće djeluje” pojašnjava Andrea Pintar.

Tim inače sačinjavaju Andrein suprug Chris Nikolić (po struci IT-jevac), koji ima bogato iskustvo u radu sa spasilačkim kao i potražnim psima, dipl. ing. el. Zlatko Balaš, koji osim što se bavi spasilačkim radom na nekoliko razina, također je specijaliziran za kartografiju i analiziranje podataka na potražnim misijama te dipl. ing. stroj. Petar Maša, stručnjak za radne pse.

Svi su oni odreda vodiči potražnih pasa s ogromnim međunarodnim iskustvom, jer je ovaj tim već uspješno surađivao na mnogim “vrućim” ali i “hladnim” slučajevima u Italiji, Njemačkoj te Makedoniji, kao i s drugim ekipama, te policijskim i vojnim snagama Švedske ili Turske, na primjer. U Kataru tako školuju potražne pse za traženje ljudskih ostataka u vodi, za što je inače zadužen jedini muški pas u obitelji Pintar/Nikolić - Pepper - s kojim su bili na školovanju u Italiji i Njemačkoj, a već je odrađivao i poslove lociranja ilegalnih putnika na brodovima u Turskoj.

Osim odličnog nosa, psi su opremljeni GPS uređajima koji omogućavaju mapiranje terena, a bilježe i vrijeme kada se pas i gdje nalazio što je vrlo važno kod obrade kriminalističkih slučajeva. Također se bilježi i kiselost tla, oborine, nakošenost tla, nadmorska visina, vrsta tla ili podzemne vode - sve su to podaci koji će biti uključeni u naš zajednički izvještaj s nalazišta.

Opravdano povjerenje

Iako je ovom iskusnom kriminalističkom timu ovo bilo prvo arheološko istraživanje, nema sumnje da će uskoro biti puno zahtjeva za ovaj tip suradnje, kako u zemlji tako i u inozemstvu gdje je već “pala” prva ponuda.

Ali Panda, Mali i Arwen nipošto neće propustiti iduću sezonu na Drvišici: “Sljedeće godine želimo s psima proći širom gradine, kako bismo rekognoscirali točno područje nekropole što neinvazivnijim metodama - psi su nanjušili grobove čak i u jednom dijelu na kojem nisam planirala iskopavanje, tako da ću se time baviti sljedeće godine - ukoliko Ministarstvo kulture i Turistička zajednica Karlobag odluče i dalje podržavati naš projekt”, nada se Vedrana Glavaš.

Zahvaljujući ovoj nesvakidašnjoj suradnji, njezinoj arheološkoj ekipi koju sačinjavaju apsolventi arheologije Mariela Martinov, Dario Brajković i Marta Kalebota, te studenti Paolo i Sara Iglić, bit će moguće u kartu ucrtati cijelo područje nekropole, što će smanjiti troškove kopanja.

“Kao što su zračne snimke korisne za prepoznavanje struktura iz zraka, tako su psi idealni za prepoznavanje grobova na tlu koji se teško uočavaju - stoga će ovo će biti savršeno upotpunjavanje dvije neinvazivne metode”, zaključuje Vedrana Glavaš, koja je velika ljubiteljica pasa. Zlatna retriverica Frka i križanac labradora i retrivera Ferdo u biti su joj i dali ideju da upotrijebi potražne pse koji su - kao što to psi obično znaju - i te kako opravdali ukazano im povjerenje. I više od toga.