Eto, dočekali smo i to, imamo auto koji, umjesto na benzin ili plin, ide na električnu energiju, štoviše, puni se kao mobitel. U bateriju mu se umetne produžni kabel, uključi se u struju, i nakon nekog vremena auto je spreman za vožnju. Vozi ga Vladimir Šalipurović, splitski poduzetnik koji je iz Izraela dovezao prvi elektromobil marke Nissan Leaf, piše Slobodna Dalmacija .
Ganc je to nov auto za koji bi naši pradidi, da su u svome vremenu, uz križanje zasigurno rekli da je plod nečastivog. Elektromobil koji već suvereno kola splitskim ulicama neka je vrsta budućnosti u sadašnjosti. Uz to vrlo ekonomične prirode, jer ako se puni preko noći, na jeftinu struju, tada 100 kilometara prođe za osam kuna troška!
– Bavim se autima i, prateći kretanja na svjetskom tržištu, odlučio sam uzeti jedno ovakvo vozilo za obitelj. Ne zagađuje okoliš, zbog punjenja na struju trošak mu je manji, što s obzirom na divljanje cijena goriva nije nezanemariva stavka. EU želi što više takvih vozila na svojim ulicama, što je i Angela Merkel iskazala u više navrata, pa za njegovu kupnju europske države, a tako i naša, daju poticaj. Kod nas je to 70 tisuća kuna, i uz ta me je sredstva na kraju koštao 24 tisuće eura. A u velikim europskim gradovima ima i dopušten prolaz u zabranjenim zonama te besplatno gradsko parkiranje – veli Šalipurović, prezentirajući nam i drugu stranu medalje.
A ona glasi: svoj nissan Šalipurović nema gdje u Dalmaciji, a i puno šire, puniti na za to predviđenoj napajnoj stanici. Ono što je davno trebalo biti napravljeno kod nas još nije ni u začetku. Stanice za napajanje električnih automobila, kaže Šalipurović, postoje samo u Zagrebu, Vukovaru, Koprivnici i okolici Rijeke. Pa ako se splitski vlasnik elektromobila uputi na putovanje, a pritom zaboravi kabel za punjenje, ostat će tu negdje oko stotog prijeđenog kilometra. Poslije toga mu nema ni vamo ni tamo dok ne stigne kabel i nađe se raspoloživa utičnica.
– Ne mogu shvatiti tu inertnost HEP-a, Grada, TZ-a, taj nerad odgovornih ljudi i službi. Osim velike priče koja reklamira i potiče na nabavljanje elektromobila, sve je ostalo kod nas crna rupa. I što sad, kako dalje? Evo, nabavio sam ga. Ali gdje da ga punim ako, recimo, odlučim ići do Metkovića i tu ostanem jer mi se ispraznila baterija? To je totalni nerazmjer teorije i prakse – kaže Šalipurović otvarajući još jedan problem...
A on se veže uz novčanu povlasticu fonda. Ruku na srce, tih 70 tisuća kuna, koliko ih daje hrvatska država, fina je svotica, čak je i viša nego u nekim drugim zemljama EU-a. No, dok se do nje dođe, volja za kupnjom i nekoliko puta prođe. Zašto? Interes je ogroman, a postupak ne baš jednostavan. Prvo, kaže Šalipurović, ide sastavljanje ugovora. Onda apliciranje, pa čekanje potvrde ugovora od fonda koji daje novčani poticaj. Onda treba čekati da fond prikupi sredstva kako bi raspisao natječaj, a kako veli Šalinović, u isto vrijeme oni imaju diskrecijsko pravo odlučiti i kome će ih dodijeliti. I tako se čekanje nastavlja…
– Ne mogu se oteti dojmu da tu ima prostora za zlouporabe, jer s diskrecijskim pravom fond po svojem nahođenju bira one kojima će isplatiti poticaje. Ljudi tako gube volju jer je sve to jedan dugi iscrpljujući postupak, piše Slobodna Dalmacija . .
A zašto ne bi to bilo riješeno kao u Sloveniji? Sam kupiš auto, dovezeš ga, prijaviš i fond ti dade poticaj. Pa zar to nije lakše, i samim tim bi se umanjio prostor za eventualne zlouporabe – logički razmišlja Šalipurović.
Ali zašto lakše kad može teže, hrvatsko je pravilo od kojeg odstupanja nema. No, ima i jedna dobra vijest za one koji bi se željeli počastiti elektromobilom. Šalipurović kaže da će i Split uskoro dobiti svoju napajnu stanicu. Po njegovim informacijama, trebala bi biti smještena u krugu šoping-centra u izgradnji na Mejašima. S obzirom na to da se vrata Mall of Splita po najavama otvaraju na proljeće, tada bi i napajna stanica – a riječ je o samo jednom povećem boksu poput crpki na standardnim pumpama – postala dostupna vlasnicima hibrida.
– Ti ljudi posluju po modernim europskim principima i standardi kojih se moraju pridržavati u sebi nose i potrebu otvaranja napajnih stanica u sklopu šoping-centara. Pa to je normalna stvar u Europi. Ali, nažalost, ne i kod nas – kaže Vladimir Šalipurović.
Kao da nismo u Europi
– Na europskim cestama postoji već više od 100 tisuća ovakvih elektromobila i na tisuće napajnih stanica. Čovjek sjedne u svoj elektromobil u Švedskoj i bez problema se iskrca u Portuga lu. S jednim ovakvim nissanom to bi ga došlo 1-1,5 eura troška struje na svakih 100 kilometara puta. Uvjeren sam i da bi u Dalmaciju došlo podosta takvih vozača kad bi za njih bila osigurana napajna infrastruktura. A gdje smo mi? Na kraju krajeva, u tuzi i čemeru – bijesan je Šalipurović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....