Barikada je lovačkim nožem ubio suprugu, bacio tijelo u jamu i mjesecima lagao djeci. Sud mu je povisio kaznu

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio žalbu optuženika Zorana Buile (52) zvanom Barikada, iz Petrovaca nedaleko od Vukovara koji je bio osuđen za brutalno ubojstvo svoje supruge Anice (46), a djelomično prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Vukovaru i optuženika osudio zbog ubojstva na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, što je maksimalna kazna propisana za to kazneno djelo.

Optuženik je osuđen jer je nakon kraće verbalne i fizičke prepirke lovačkim nožem duljine oštrice 14 centimetara supruzi zadao više probojnih ubodnih rana u području trbušne stijenke i pluća, koja je od tako zadobivenih ozljeda odmah umrla. Nakon toga njezino tijelo zamotao je u dvije deke oblijepljene selotejp trakom, a oko vrata joj je zavezao električni kabel za čiji kraj je zavezao komad betona te je bacio u septičku jamu u dvorištu obiteljske kuće. Prvostupanjskom presudom bila mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 17 godina.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud pogrešno dao odveć velik značaj utvrđenim olakotnim okolnostima (neosuđivanosti i bitno smanjenoj ubrojivosti), a podcijenio postojeće otegotne okolnosti i s nedovoljno pažnje cijenio da je kazneno djelo počinjeno prema supruzi kao i okolnosti optuženikova postupanja nakon počinjenja kaznenog djela ubojstva (prikrivanje počinjenja kaznenog djela, osobito djeci i obitelji pokojne, bacanje mrtvog tijela svoje supruge u septičku jamu, prebacivanje krivnje na pokojnu suprugu uz tvrdnju da je zanemarivala njega i kućanske poslove pa ga "izazvala", došla mu je "žuta minuta" pa ju je zbog toga ubio).

Optuženik je nakon ubojstva gotovo četiri mjeseca lagao zabrinutoj djeci i roditeljima da ga je supruga ostavila i otišla zbog ljubavnika, pokazujući im lažne poruke koje je sam sebi slao stavljajući njezinu mobilnu karticu u mobitel. Ovakav odnos optuženika prema žrtvi, koju je evidentno i za života psihički i fizički maltretirao (kako to vjerno opisuju njihova djeca - "da su živjeli pod vojničkim režimom i vojničkom čizmom") ukazuje na njegov povećan stupanj brutalnosti i bešćutnosti, što predstavlja osobito otegotnu okolnost, a koju sud nije s dovoljno pažnje cijenio, iako je nalazi utvrđenom tijekom samoga postupka.