'Bile su nerazdvojne, zajedno su putovale, sjedile u istoj klupi, u autobusu, zajedno su i otišle s ovoga svijeta. Tuga je golema!'

Zajedno su putovale iz Erduta u školu u Dalj, sjedile u istoj klupi, zajedno su bile i u autobusu kojim su putovale na ekskurziju u Sveti Filip i Jakov... Na žalost, zajedno su i otišle s ovoga svijeta.

Renata i Iva, 14-godišnje djevojčice iz Erduta pred kojima se otvarao svijet i neki novi ovozemaljski horizonti, učenice OŠ Dalj, na mjestu su poginule u petak ujutro kada je na njih na odmorištu autoceste A3 kod Novske naletio teretni kamion. Dva mlada života u hipu su ugašena.

- Na žalost, mogu potvrditi, da je OŠ Dalj ostala bez onoga što nam je najvrjednije, a to su naša djeca. Način na koji se to dogodilo tužan je i žalostan. Naše dvije učenice 7. razreda jutros su s osmijehom otišle na ljetovanje, osobno sam ih sve skupa ujutro ispratio na ovo putovanje, a na žalost neće se vratiti ni nama, a najgore je što se neće vratiti svojim roditeljima kojima i ovim putem izražavam najdublju sućut – rekao je Marko Stanić, ravnatelj daljske škole nedugo nakon što se pred školsku zgradu parkirao najtužniji autobus u nedavnoj prošlosti ovog mjesta.

Iz njega su izlazila uplakana i žalosna djeca, tinejdžeri koji su samo desetak sati ranije s radošću i osmijehom sjeli u isti taj autobus i krenuli na zasluženi odmor na more. Dočekivali su ih njihovi jednako tako uplakani i žalosni roditelji. Suze nitko nije mogao, niti želio suspregnuti. Iz autobusa su izašli svi osim Renate i Ive. Nad Daljem i Erdutom nadvila se tuga ogromna poput Dunava koji pokraj njih teče.

FOTOGALERIJA: Povratak učenika nakon prometne nesreće kod Novske

- Bile su nerazdvojne. I sjajno su se nadopunjavale. Iva je bila izvrsna učenica, a Renata samozatajna i dobrodušna, uvijek spremna svakome pomoći – tužnim glasom dodao je ravnatelj. Vijest od stravičnoj tragediji donijela je ogromnu tugu i bol u OŠ Dalj, ali i u mjesto Erdut, gdje su živjele dvije djevojčice koje je smrt zadesila na putu koji je za njih trebao biti ispunjen veseljem i uživanjem na koncu još jedne školske godine.

Iako se nesreća dogodila i ranim prijepodnevnim satima, njihove obitelji sve do negdje 15,30 sati nisu imale službenu potvrdu. Novinarske ekipe s Renatinim su roditeljima razgovarale oko 14 sati. Majka je bila očajna.

- Zvala sam Renatu na mobitel, nije se javila, zvala sam onda i Ivu, ni ona se nije javljala. Čula sam od kolegice da su moja i njezina kći, Renata i Iva, poginule na mjestu, ali nitko mi ništa službeno ne govori. Molim vas, recite mi, zašto mi nitko ne javlja da znam što mi je s djetetom, žalosno je da ja kao majka ne znam ništa – zavapila je Renatina majka Zorica pred novinarima.

Službene informacije nije imala niti Ivina obitelj. No, tuga i očaj na licima tih ljudi sve su rekli.

- Žao mi je što su obitelji morale toliko dugo čekati na službenu potvrdu – kazao je Stanić, koji nije mogao ni želio kriti tugu koju je i sam osjećao.

U danima koji slijede tuga i traume bit će sve veće. Ostala djeca već su na povratku iz Novske počela iskazivati traumatične emocije kada je autobus stao na jedno odmorište, pa su odmah pitali svoje nastavnike moraju li izaći. Inače, nedugo nakon nesreće u kojima su im poginule prijateljice, djeca nisu ni bila svjesna što se točno dogodilo.

Kako smo doznali, dio od njih 40-ak koliko ih je krenulo na put, već je bio u autobusu koji se za koju minutu spremao krenuti prema Zagrebu i dalje prema moru. Na odmorištu su već bili oko 15 minuta. A, onda je nastao krš i lom.

Nastavnici su odmah svu djecu odveli u restoran u sklopu odmorišta, vrlo brzo tamo su došli i djelatnici Centra za socijalnu skrb pružiti im psihosocijalnu pomoć. Djeca su u početku mislila da su Renata i Iva negdje zaostale, možda otišle na toalet. Tek su naknadno doznali okrutnu istinu. I njima će sada trebati pomoć.

Ravnatelj je za ponedjeljak proglasio dan žalosti u školi i tada neće biti nastave, a od utorka tamo će biti tim za krizna stanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koji će biti na raspolaganju učenicima, nastavnicima i roditeljima. Škola, inače, nema svog psihologa, koji im je i bez ovakvih situacija neophodan. No, to je neka druga tema. Najavljeno je da će u Općini Erdut cijeli sljedeći tjedan biti u žalosti, jer ovakvu tragediju ne pamte.