Bračni par Slavica i Mijo Karamazan iz Šumeće pravomoćno su osuđeni na bezuvjetne zatvorske kazne zbog ubojstva Zorice Fadljević iz Sibinja kod Slavonskog Broda, iako tijelo nesretne žene nikada nije pronađeno.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kako je priopćeno s tog suda, odbio je žalbe državnog odvjetnika i oboje optuženih te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu kojom je Mijo Karamazan osuđen zbog ubojstva na kaznu zatvora u trajanju 12 godina, a Slavica Karamazan zbog pomaganja u ubojstvu na kaznu zatvora u trajanju 9 godina.
Zorica Fadljević posljednji je put viđena 18. studenog 2019. godine oko 17 sati u Slavonskom Brodu, gdje se sastala sa Slavicom i Mijom, a nakon toga joj se gubi svaki trag.
Iako joj tijelo nikada nije pronađeno, te iako Karamazani nisu priznali ubojstvo, Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu smatralo je da imaju dovoljno materijala kojima mogu dokazati da su krivi za Zoričinu smrt, a tako je očito zaključila i Mirjana Madunić, sutkinja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, koja je Karamazane u studenom prošle godine proglasila krivima i izrekla osuđujuću presudu zbog koje su oboje odmah odvedeni u istražni zatvor, jer su osuđeni na dulje od pet godina.
- Sudsko vijeće je temeljem svjedočenja utvrdilo kako postoji neprekinuti niz indicija koje čine zatvoreni krug i ne ostavljaju mjesta sumnji da je Mijo Karamazan s izravnom namjerom počinio ubojstvo, a Slavica Karamazan mu je s namjerom pri tome pomogla. Imali su namjeru ubiti Zoricu Fadljević te su u tom činu podijelili uloge. Nakon usmrćenja ponašali su se bešćutno i poduzeli su sve da se žrtvino tijelo ne pronađe dvije godine – istaknula je tada sutkinja Madunić.
U cijeloj priči nesporno je da su se Karamazani kobnoga dana sastali sa Zoricom u blizini Opće županijske bolnice u Slavonskom Brodu. Nju je, pak, do grada dovezao suprug Drago, koji je ostao kod automobila čekati je. No, nije je dočekao. Obitelj je sutradan prijavila nestanak, a policija je pet dana poslije pokucala na vrata Karamazanovih.
Za Zoricom su danima tragali i policija i ronioci i HGSS. Tražili su je u rijeci Savi, u obližnjim šumama i šumarcima, ali je nisu uspjeli pronaći. Ipak, istraga je vrlo brzo usmjerena prema Karamazanima koji su ubrzo nakon Zoričina nestanka uhićeni. Suđenje im je počelo krajem veljače 2022. kada su se izjasnili da se ne smatraju krivima. Slavica se do kraja branila šutnjom, dok je Mijo iznio obranu. Naveo je kako je točno da su se sastali sa Zoricom toga dana, ali je ispričao da je ona njega pokušala napasti, zbog čega ju je par puta odgurnuo. On i Slavica su, potom, kazao je, otišli od nje i ne zna što se s njom dogodilo.
Optužnica se, pak, ponajprije temeljila na kapljici krvi pronađenoj na Mijinoj obući, a za koju se pokazalo da odgovara DNA profilu Zorice Fadljević. No, Mijin branitelj Mataić kazao je da to nije dokaz ubojstva, jer da ta kapljica može biti i kapilarna. Tužiteljica Mirela Šmital ustvrdila je na kraju suđenja kako je nadzornom kamerom trgovine u Strossmayerovoj ulici u 17,34 sati zabilježen odlazak Zorice, Slavice i Mije prema neosvijetljenom dijelu parkirališta, nakon čega se Zorici izgubio svaki trag.
Obrana je podnijela žalbu na presudu tražeći njezino ukidanje dok je državno odvjetništvo smatralo da su optuženima izrečene preblage kazne. No, na koncu je Visoki kazneni sud u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu.
- Protivno žalbenim navodima oboje optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te ocjenom izvedenih dokaza osnovano utvrdio kako je dokazano postojanje zatvorenog kruga indicija, koji nedvojbeno upućuju na optuženike, inače bračne drugove, kao počinitelje kaznenog djela za koje su proglašeni krivima - istaknuo je Visoki kazneni sud koji je zaključio da je prvostupanjski sud optuženike osudio na primjerene kazne.