Došao u Zagreb po novac za duševne boli, pa uhićenna sudu jer je ubio ruske novinare

Ilija Čizmić iz Bosanske Kostajnice , dozapovjednik zloglasne četničke postrojbe Kaline Komogovina, priveden je jučer nakon svjedočenja u zagrebačkoj Palači pravde zbog sumnje da je odgovoran za ubojstvo dvojice ruskih novinara 1991. kod Hrvatske Kostajnice.

Pripadnici Čizmićeve postrojbe počinitelji su nekih od najstrašnijih zločina na području Banovine: masakra u Baćinu, likvidaciji svih stanovnika sela Kostrići, ali i ubojstva ruskih novinara Viktora Nogina i Genadija Kurinoya 1. rujna 1991. Čizmić je danas iz Bosanske Kostajnice došao u Zagreb da bi kao privatni tužitelj svjedočio na Općinskom sudu u postupku protiv Jutarnjeg lista. Ovo je prvi put da se pojavio na sudu, a rasprave se sazivaju od polovice 2012. Autora ovih redaka policajci u civilu zaustavili su na hodniku suda 12. listopada prošle godine pitajući je li se Čizmić pojavio u sudnici.

Sisački policajci

Nakon negativnog odgovora ušli su u sudnicu i isto pitanje postavili sutkinji Perici Norac Kevo. Dobili su odgovor da se nije do sada osobno pojavio. U petak je Čizmić na sud došao osobno, a podatke o tome očito su imali i policajci koji su ga dočekali i iz suda prepratili u sjedište krim policije u Heinzelovoj. Tamo su ga ispitivali sisački policajci na čijem su se području tijekom Domovinskog rata dogodili spomenuti zločini.

Genadij Kurinoy (lijevo) i Viktor Nogin, snimatelj i reporter ruske državne televizije, ubijeni su kod Kostajnice

Jutarnji list je 2. svibnja 2011. objavio veliki članak “Istina o zločinu koju Rusi i Srbi zajedno skrivaju 20 godina”, istraživanje o nikad razjašnjenom ubojstvu dvojice ruskih novinara.

Zapovjednik ubijen

U članku je navedeno: “Nedvojbeno je utvrđeno da su ubojstvo ruskih novinara počinili pripadnici Jedinice milicije za posebne namjene Kaline, podređene Milanu Martiću. Zapovjednik te zloglasne postrojbe bio je Stevo Borojević Gadafi (ubijen 1992.), ali toga je dana akcijom zapovijedao njegov zamjenik Ilija Čizmić. Svjedok zločina Stevo Borojević Ćuk rekao je na sudu u okupiranoj Glini da su na vozilo s ruskim novinarima zapucali pripadnici jedinice Kaline Komogovina, među kojima je bio i Ilija Čizmić". Zbog tih navoda, Čizmić je tužio Jutarnji list, tražeći odštetu zbog pretrpljenih duševnih boli.

Od tada su prošle 22 godine. Istraga još nije završena, a posmrtni ostaci dvojice novinara leže pohranjeni u spremnicima VMA u Beogradu, umjesto da su pokopani u Rusiju, što traže članovi obitelji, djeca, prijatelji i kolege ubijenih novinara. Što se sve dogodilo toga dana i što se po pitanju istrage o tome zločinu događalo mjesecima i godinama nakon toga, sve do danas? Čitajući dokumente istrage hrvatskih, srpskih i ruskih istražitelja te bilješke, izvješća i zapovijedi nadležnih organa sigurnosti nekadašnje JNA i paradržave krajine, moguće je vjerno rekonstruirati događaj.

Utvrdili smo da su ubojstvo Nogina i Kurinoya u mjestu Panjani počinili pripadnici Martićeve Jedinice milicije za posebne namjene - Kaline pod zapovjedništvom Steve Borojevića Gadafija, ali je toga dana akcijom zapovijedao zamjenik Čizmić. Gadafi je u međuvremenu ubijen, a Čizmić živi nedaleko od mjesta zločina, u Bosanskoj Kostajnici.

Ista postrojba i isti zapovjednik vežu se i uz masakr u Baćinu, jedan od nastrašnijih pokolja Hrvata u Domovinskom ratu. Svjedok zločina, imenjak i prezimanjak zapovjednika JPMN Kaline Stevo Borojević Ćuk, rekao je u istrazi na sudu u Glini 21. svibnja 1992. kako je vidio ubojstvo, da je “lično video pasoše” ubijenih novinara.

On ne zna tko je vodio akciju, ali zna da su njima koji su držali položaj u Velešnjoj i pripremali se za napad na Hrvatsku Kostajnicu, došli kao pripomoć pripadnici odreda Kaline i to svega nekoliko minuta prije nailaska automobila. Čim se pojavila plava Opel Omega, otvorili su vatru na nju, te ranjenog vozača i putnika ubili hicima iz pištolja. Uzalud je, sjeća se taj svjedok, jedan od ubijenih vikao: “Nemojte braćo Srbi, ja sam Rus”.

Ruski diplomati

Nestanak dvojice ruskih novinara uzburkao je duhove, pokrenuta je istraga širokih razmjera. Službeni predstavnici srpskih vlasti tzv. Krajine i Srbije tvrdili su da su ih ubili pripadnici hrvatske vojske. No, dokumenacija pronađena nakon Oluje ostavlja jasnu sliku tko je ubio Nogina i Kurinoya.

Već spomenuti svjedok Stevo Borojević Ćuk na sudu u Glini rekao je kako su na vozilo zapucali pripadnici jedinice Kalina Komogovina, među kojima su bili Čizmić i Zdravko Matijašević koji također živi nedaleko od mjesta ubojstva, u BiH. Upravo je njih dvojicu Borojević najviše teretio za egzekuciju. Tvrdi da su oni prvi prišli Opelu i ubili ranjene reportere iako su im oni na hrvatskom rekli da su novinari i Rusi.

Sedam mjeseci nakon ubojstva, 1. travnja 1992., na kostajničko područje područje u potrazi za nestalim Noginom i Kurinoyem došla je skupina ruskih diplomata, a među njima je bio i Noginov prijatelj novinar Vladimir Mukusev, tada zamjenik Vrhovnog Sovjeta Ruske Federacije. Pred njima su na obali Sunje pripadnici krajinske milicije iskopali olupinu vozila u kojoj je bilo nešto kostiju. Kosti su pokupljene i od tada im se gubi svaki trag, a najvjerojatnije su u VMA.

Vlastita istraga

Pričuvni poručnik, načelnik “bezbednosti” brigade TO Kostajnica, Duško Radulović vodi istragu. Pretpostavljenom generalu Nikoli Biukoviću iz “Uprave bezbednosti SSNO” Radulović u dva dana šalje dva izvješća. U prvom, 8. ožujka 1992. tvrdi kako su ruski novinari ubijeni na križanju koje su pod kontrolom držali pripadnici ZNG-a, te da su ga ubili Hrvati, a u drugom navodi kako su u vozilu bila dva pripadnika hrvatskih snaga koje su ubili pripadnici Jedinice za posebne namjene - Kaline.

Krajem studenoga 1995. na područje Hrvatske Kostajnice došao je službenik ruskog Veleposlanstva u Zagrebu Anton Nikiforov i ekipa ruske državne televizije za koju su radili ubijeni Nogin i Kurinoy. Obišli su područje, razgovarali s puno ljudi i snimili prilog u kojem izravno za smrt novinara optužuju srpske ekstremiste čija su imena poznata.

Hoće li iskaz Ilije Čizmića hrvatskoj policiji rasvijetliti slučaj ubojstva dvojice novinara, pitanje je koje zanima hrvatske branitelje sa sisačkog područja koji su postavili spomenik na mjestu pogibije ruskih novinara, obitelji Viktora Nogina i Genadija Kurinoya, te njihove brojne prijatelje koji još ne znaju gdje su posmrtni ostaci ubijenih.